Dok su bendovi iz 90-tih zapravo imali zanimljive melodije i harmoniju i dok su imali tekstove pjesama koji su nešto značili i kojima su slali neku poruku, današnja popularna glazba definitivno nije toliko smislena. Ovo je društvo koje je prihvatilo pjevača kojemu je je glavni refren “Baby, baby, baby, oh, baby, baby, baby oh”, a ponavlja ga do iznemoglosti cijele 3 minute.
Glazba je u fazi stagnacije. Ona je većinu vremena dosadna i neinspirirana. Istina je da postoji i glazba koja je ujedno nova i svježa, ali ona teško dolazi i najčešće se ne distribuira na masovno tržište. A kada i je tamo, publika ipak radije sluša onu glazbu koja je najpopularnija i najviše “in” – ona u kojoj više nema ni trunke inovativnosti. Pjesme su sve sličnije i sličnije, najčešće su samo malo izmijenjene verzije prijašnjih hitova, a tekstovi su sve kraći i besmisleniji. Da bi se ova barijera srušila, glazbi je potrebno nešto stvarno nesvakidašnje i hrabro.
Sve se svodi na to da otkako je tehnologija napredovala, ljudima je glazba postala stalna pozadina u životu, stalni do kojeg vrlo lako mogu doći. A kada je nešto stalno dostupno, to počnemo uzimati zdravo za gotovo. Zato se rijetko tko više trudi (a nema ni potrebu) osim ove popularne glazbe, naći i poslušati nešto novo.
Rock glazba danas
U zadnjih 10 godina u rock glazbi možda se dogodilo malo toga novog, ali smo se sigurno naslušali odličnih albuma bendova kao što su Queens of the Stone Age, The White Stripes, Franz Ferdinand, Kings of Leon, Mando Diao… Glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš tvrdi da oni možda isto jesu varijacije na temu ili mutacije nečega, ali to nije ništa novo – to se događa od početka povijesti popularne snimljene glazbe. I sam Keith Richards rekao je: “sve što vrijedi u rocku počiva na posudbi, varijaciji na temu, pa čak i otvorenoj krađi”. Rijetko kad se danas događa da čujemo izvođače koji zvuče toliko radikalno drukčije od drugih. Istina je da je Elvis u svoje vrijeme možda bio nešto potpuno novo, ali nije ni on pao s neba – kombinirao je s jedne strane, i s druge. U koju god dekadu rocka da se vratimo, vidjet ćemo te “mutacije”. Pa i Ramonesi su imali ideju da se punkom vrate korijenima 50-ih!
