Pred zagrebačkom školom pojavio se na konju: Razred je bio oduševljen
Ljudevit Došlić, bivši učenik zagrebačke Klasične gimnazije, na promociju sestri Katarini, koja je maturirala u istoj školi, došao je s konjem. Da stvar bude bolja, konja je u Klasičnu doveo i prije dvije godine kada je sam maturirao, a otkriva nam kako se i nakon studija planira baviti konjima.
– Spojio sam svoje dvije ljubavi: konje i Klasičnu gimnaziju, priča nam Ljudevit Došlić, koji je na konju došao upriličiti sestrinu promociju.
Njegova sestra Katarina ove je godine maturirala, a kako su oboje veliki ljubitelji konja, Ljudevit je s konjem došao na njezinu promociju. U tome nije imao većih problema, jer je konja u Klasičnu već dovodio – prije dvije godine kada je i sam bio maturant.
– Inače se bavim terapijskim jahanjem, a studiram fizioterapiju. Konj naučen na ljude i djecu te mu nije problem kretati se gradom, pojašnjava Došlić.
Svi su se htjeli fotografirati, neki su i zajahali
Konja su prikolicom dovezli do grada. Dogovorili su se s razrednikom da se parkiraju u školskom dvorištu. A onda je uslijedilo iznenađenje nazočnih.
– Ljudi su bili oduševljeni i prezadovoljni. Čim su ugledali konja, mnogi su pitali mogu li se s njime fotografirati ili se posjesti na konja. Svakome tko je htio, dali smo da napravi krug, kaže Došlić. Na kraju je i cijeli razred pozirao s konjem.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Galerija 8 Fotografija
OtvoriLjubav prema konju, prepričava bivši klasičar, prati ga od malih dana. Otac ga je na konja stavio čim je izašao iz rodilišta, no svoga su konja dobili tek kasnije.
– Kao mali smo gledali kaubojske filmove i tata nam je obećao kupiti konja. Jednom nas je vodio u zoološki gdje smo ugledali konja i rekli smo: ‘Sad je prilika’. Nije imao izbora i morao je izvršiti obećanje. Sada, ako gledamo širu obitelj, imamo ukupno 40 konja, ističe Ljudevit te dodaje kako je sestra Katarina najmlađa od desetero djece u obitelji.
Planira se i nakon studija baviti konjima
Ljudevit o konjima brine samostalno.
– Sam ujahujem konje, prije svega u radu s konjem mi je bitno da stvorimo odnos, tj. povjerenje i povjerenje je temelj na kojem dalje gradim sve što se tiče rada s konjem. I uvijek gledam na konja kao na partnera, a ne kao na nekog meni podređenog. Kada nešto tražim od konja bitan je način na koji tražim nešto od njega da napravi, a to je na način da konj radi nešto za mene, kao i ja za njega, zato što želi i ugodno mu je, a ne zato što mora i jer je silom primoran da to uradi, priča naš sugovornik.
Otkriva nam i kako se konjima planira baviti u budućnosti.
– Budući da studiram fizioterapiju i jašem, planiram se nastaviti baviti terapijskim ljetovanjem jer tako mogu spojiti obje ljubavi, hobi i profesiju, zaključuje Došlić.