Predrasude s kojima se i dalje susreću vlasnici vidljivih tetovaža: ‘počela je dramiti, raditi scenu, vikati da sam đavlija’
Ljudi se mogu izražavati na nekoliko milijuna načina – glazbom, pokretom, govorom, pismom… Između ostalog i izgledom. Svaki dan, kada birate što ćete odjenuti i obuti, birate kako ćete se predstaviti svijetu. I dok neki svoj izgled upotpunjuju raznim odjevnim komadima, dio ljudi se odluči i na nešto trajnije, odnosno na tetovaže. I koliko je to ustvari problematično danas?
foto: Unsplash
Tetovaže postoje već jako dugo vremena, i dok su prije bile veliki tabu pa je svatko tko je imao tetovažu mogao zaboraviti na bilo kakvu mogućnost zaposlenja, ili toga da ih se shvaća ozbiljno, danas to nije slučaj. Možda ne svi, ali dobar dio ljudi ima tetovaže. Manje ili veće, šarene ili crne, na vidljivom mjestu ili pomno skrivene, u svim mogućim oblicima.
Teško je za povjerovati da bi danas, u 2020. godini netko mogao nekome prigovoriti zbog tetovaže na vidljivom mjestu, no to se i dalje događa. Ljudi se i dalje boje staviti tetovažu na nekom vidljivom mjestu, upravo iz straha što bi to moglo značiti za njih, i to trajno.
Svi su čuli priče roditelja o tome kako se nikad neće zaposliti s tetovažom na ruci, no je li realno reći da se to i dalje događa? Pričali smo s nekolicinom studenata koji su podijelili s nama svoja pozitivna, ali i negativna iskustva.
– Imam tetovaže na obje ruke (zapešća), te na ramenu i na rebru. Sve su manje, ove na zapešću su upečatljive, na ramenu se može sakriti majicom i na rebru je stalno skrivena. Ne mislim da ću imat poteškoća s traženjem posla, do sad sam radila bez problema i mislim da će i kasnije biti isto. Nije mi žao ni zbog jedne tetovaže i sve bih opet ponovila. Smatram da je tetovaža pravo osobnog izbora, ako želiš napravi, ako ne ne. Također, nikoga ne treba degradirat ili pak nagradit jer ima tetovažu, mišljenje je Carle (20) s FKIT-a.
Samo vaša odluka
Staviti tetovažu na sebe je isključivo odluka onoga tko ju stavlja na sebe. I dok postoji puno stvari koje treba uzeti u obzir pri donošenju takve odluke (ipak ćete morati zauvijek biti s time), ipak se ne radi o toliko fatalnoj i ekstremnoj opciji kao što ju ljudi možda prezentiraju, pogotovo stariji.
– Sveukupno imam pet tetovaža. Dvije na rukama, dvije na nozi i jednu na stražnjoj strani vrata. Dvije su velike, a ove tri manje, ali su sve, a pogotovo ove na rukama, vidljive. S obzirom na to da jedna ide i dijelom preko šake, mogla bih ju prekriti eventualno nekim dobrim puderom, ali nisam to nikad do sada napravila. S tetovažama sam počela sa 16 godina i kako sam zadnju napravila prije mjesec dana, ne planiram stati. Radim ih radi sebe, svaka mi ima neko značenje i u principu mi uopće nije bitno što će ljudi reći. Nažalost, još smo uvijek prezatvoreno i konzervativno društvo što se toga tiče, pa sam se nekoliko puta susrela s negativnim komentarima, ali to su uglavnom komentari koji se odnose na moju profesiju u smislu ”tko će te takvu zaposliti” i sl. Ni to me ne dira baš previše obzirom da stvarno puno kolega ima tetovaže i nije mi nitko do sad rekao da je to predstavljalo problem pri zaposlenju. Naravno, bitno je i kakav je dizajn tetovaže, pa tako dok god nisu istaknuti neki vjerski i/ili nacionalni simboli, i sve tome slično, mislim da nema problema. U inozemstvu ljudima ni ne prolazi kroz glavu hoće li imati manje šanse za posao ako su tetovirani, za razliku od onih koji nisu. Moram priznati da vidim u zadnje vrijeme da se to i kod nas polako mijenja, ali još puno vremena mora proći da nestanu predrasude u potpunosti, rekla nam je Ariane (22) sa Zdravstvenog veleučilišta.
Doživjeti da vam netko kaže da ćete možda zaista imati problema pri zapošljavanju u struci je vjerojatno najveća noćna mora svakoga tko se odvažio napraviti željenu tetovažu, no pozitivno jest što dolazi do promjene generacije, pa će, nadajmo se, nova generacija ljudi kod kojih ćemo raditi, imati više razumijevanja za osobe izbore.
‘Počela je dramiti’
– Imam 5 tetovaža; lijeva i desna ruka na zapešću, na lijevom gležnju, na leđima i na trbuhu. Sve tetovaže su uglavnom do 8 cm, osim ove na leđima ona je veća jer je slika. Tri preostale su tekst i jedan simbol. Najupadljivije su na rukama i postoji mogućnost sakrivanja korektorom, ali ne stopostotna, tako da se i ne isplati skrivati ih. Prvu tetovažu sam radila sa 17 godina na maturalcu u Pragu a sve ostale sa 18 i 19 god. Najviše me pogodilo kada je tata rekao da će mi dosaditi jer je na jako vidljivom mjestu jer o tome nisam razmišljala, ali kako godine prolaze, tako mi je tetovaža sve draža i draža i ne mogu zamislit svoju ruku bez nje (o prvoj tetovaži pričam). Najneugodnije iskustvo je definitivno kada sam bila na praksi u bolnici na odjelu traumatologije. Naravno imala sam medicinske rukavice ali tetovaže se vide i preko njih i trebala sam obaviti terapiju sa starijom gospođom, sve je teklo najnormalnije dok nije ugledala moje tetovaže; počela je dramiti, raditi scenu, vikati da sam đavlija, da nju neće dirati tako išarana osoba, da nas Bog nije takve stvorio… Ipak, nije mi žao niti jedne tetovaže, dapače jedva se čekam još šarati. Neće me kočiti u traženju posla jer je sve više i više ljudi istetovirano i to postaje normalno. Čak većina mojih mentora na praksi ima tetovaže puno veće od mojih i ne stvara nikakav problem. Uglavnom, mislim da tetovaže postaju sve modernije unazad čak par godina i da ne stvaraju nikakav minus u traženju posla osim ako su neke neadekvatne tetovaže (glave kostura, kukasti križevi i to), mišljenje je Marije (20) s fizioterapije.
Religiozni ljudi često imaju velik problem s tetovažama zato što ‘Bog nas nije takve stvorio’, pa se onda to uzima kao glavni argument u borbi protiv tetovaža. Kada bismo se vodili time, onda se nitko ne bi trebao ni bojati kosu (čak ni u vlastiti boju u borbi protiv sijedih), a kamoli šminkati se ili bilo kako mijenjati svoj izgled.
– Imam tri tetovaže i sve je moguće lako pokriti, pogotovo zimi jer se nijedna ne vidi. Odavno mi je bila želja napraviti par tetovaža i znala sam koje, jer sam imala jedan teži period u životu kroz koji sam se uspjela sama izvući i te tetovaže su mi ujedno bile motivacija da guram naprijed u životu i ne odustajem. Nije mi zao zbog mojih tetovaža jer svaka ima svoju priču te znam da će uvijek biti nekih budala koje će prigovarati zbog tih stvari. Imala sam jedno neugodno iskustvo prije dvije godine kada sam došla u Ministarstvo obrane pitati informacije vezano za vojni rok, te me dotični gospodin u uredu izvrijeđao da dok ne uklonim tetovaže neću moći pristupiti vojsci (iako su pokrivene dok si u uniformi), a ako uspijem da ću kroz život biti nitko i ništa i neću uspjeti dok iste ne uklonim, prepričala nam je Dina (25) s Kineziološkog fakulteta.
Jesu li tetovaže toliko bitne?
Nažalost, ovo je jedno od onih negativnih iskustava koje nikako ne možete pretvoriti u nešto lijepo i ugodno. Možda kada bismo počeli manje obraćati pažnju na to kako ljudi izgledaju i što rade sa svojim tijelom, a više na to kakvi su ljudi kao osobe. Sigurno za pristupanje vojsci postoje bitnije stvari od toga ima li netko tetovaže ili ne?
– Imam tetovaže na podlakticama obje ruke (1 s vanjske strane, 1 sa unutarnje) od lakta do zapešća pa se baš i ne mogu sakriti, osim ako ne nosim dugu majicu. Kome smeta, ne mora gledati, ali do sada nisam imao negativnih iskustava. Možda će me nekad u budućnosti i kočiti u traženju posla, ali do sada nije.. a ako i koči, to će biti možda jedan ili dva posla, ali njih uvijek ima… Mislim da nije problem u imanju tetovaže ili ne, već u nekim drugim stvarima. Tko želi napraviti tetovažu, bilo na vidljivom mjestu ili ne, napravite nešto što za vas ima neko sentimentalno značenje. Izbjegavajte imena cura/dečki jer to ćete u 90% slučajeva prekrivati nekom drugom tetovažom. Tetovaže su skupe, a uklanjanje laserom još i skuplje, poručuje Jure (31) koji je završio TVŽ.
Iako smo apsolutno za to da svi koji žele raditi tetovaže ih i rade, bitno je napomenuti da se ipak radi o nečemu što je trajno. Možda ne morate dobro promisliti što ćete raditi, niti birati crteže s dubokim značenjem, bitno je da budete svjesni toga da će to zauvijek biti s vama. Lasersko uklanjanje tetovaža je uvijek opcija, no nikad vam koža neće izgledati baš kao prije samog tetoviranja.
‘Požalit ćeš’
– Imam dvije tetovaže; jedna na lijevoj ruci, Minnie Mouse, kod zgloba s vanjske strane, manja je tetovaža, mogu ju sakriti eventualno dugim rukavima, a druga je na desnoj, s unutarnje strane lakta, suncokret, 5,6 cm duga. Nije toliko upadljiva, sakrije se isto eventualno dugim rukavima. Nisam razmišljala što će ljudi reci, iako je bilo komentara. Ljudi često imaju predrasude, zaključe da ću požaliti kad odrastem. I kako radim u pekari gdje su zatucani ekstra religiozni ljudi. Ja sam vjernica, ali oni su baš nova razina, vjeruju da je žena stvarno nastala iz Adamovog rebra. Oni su bili prestravljeni kakav grijeh ja to radim, pa Bog mi je dao tijelo, a ja ga želim promijeniti, da uništavam njegovo djelo i slično… Svejedno, nije mi žao, za svaku sam dobro promislila. Nadam se da me neće kočiti u traženju posla. Razmišljala sam da se može prekrit puderom ako to bude nužno, ali mislim da bi se trebalo, dok završim faks, malo smiriti to s tetovažama – ne vidim baš problem u imanju tetovaža na poslu, rekla nam je Mia (22) koja studira matematiku na PMF-u.
Žalosno je što u godini kada smo trebali imati leteće aute i sve i svašta, mi i dalje brinemo o tome što će ljudi reći na naše tetovaže. Nažalost, izgleda da će još neko vrijeme to i dalje biti ključan faktor pri biranju tetovaže, ali i mjesta!
