Priče studenata kojima su profesori slali neprimjerene poruke: ‘Zvao me na večeru, pa kod sebe na čašicu vina’
Iako smo u dvadeset i prvom stoljeću, puno tema se još uvijek smatra tabuom u društvu. Naravno, riječ je o onim kontroverznim temama kao što su abortus, gay brakovi, odluka na život bez braka, diskriminacija na osnovi roda, spola, vjere i rase, ali između ostaloga, i seksualno uznemiravanje/silovanje.
Foto: pixabay.com
Prije nekoliko mjeseci, Harvey Weinstein, možda i najpoznatiji filmski producent u Hollywoodu osuđen je na 23 godine zatvora za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje koje su godinama trpjele svjetski poznate glumice.
Više od 90 žena je izašlo u javnost s optužbom protiv njega koji je desetljećima zlostavljao žene, na sve moguće načine. I ove godine je napokon osuđen za to, i od strane zakona, ali i od strane društva. Pokazalo se da se takve stvari ne toleriraju, a žene su diljem svijeta napokon skupile hrabrost za izaći u javnost sa svojim pričama, u sklopu pokreta #MeToo.
Možda nam to djeluje kao nešto daleko, ali ni u Hrvatskoj situacija nije bolja – svako toliko čitamo u rubrici crne kronike o nasilju nad ženama, ali i silovanju. Prije tek nekoliko mjeseci, javnost je bila uzburkana slučajem grupnog silovanja koje su petorica mladića godinama vršili nad djevojkom.
Nažalost, seksualna uznemiravanja dio su svakodnevnog života. Od toga da nekada postaje neugodno hodati po ulici zbog uznemiravajućih pogleda, pa da na faksu/poslu izbjegavate mjesta gdje bi se mogao naći ‘on’.
Događa se i muškarcima
No čak je i to pogrešno reći, zato što seksualna uznemiravanja nisu usmjerena samo prema ženama. Događaju se i muškarcima, kojima je još teže progovoriti – to je toliki tabu u društvu da često i zaboravljamo da takvi slučajevi postoje.
Problem s time jest što se vrlo često ‘ne ide za time’. Naučeni smo da je sasvim u redu slušati razne komentare koji nam stvaraju nelagodu. Čak i ako dođe do nekakvog neprimjerenog dodira, pripisuje se slučajnosti i jednostavno se nastavlja dalje, pokušavajući zaboraviti te neugodne trenutke.
Fakultet bi trebao biti mjesto na kojem se osjećamo sigurno i zaštićeno, no ponekada se upravo tu kriju oni koji vas neće pustiti na miru. Još gore, teško je uopće napraviti nešto zato što tko želi imati problema na faksu, tko želi riskirati diplomu zbog prijave? Pozicija moći je ono što je presudno u tom slučaju.
Danas donosimo dvije anonimne priče, dvije u moru takvih. U pripremama za članak smo čuli još nekoliko ružnih priča, no radi se o ljudima koji se nisu usudili izaći u javnost s time, čak i pod okriljem anonimnosti. To samo govori koliki strah vlada među onima koji nisu jači.
Štipkanje
– Bio je to profesor koji mi nikada nije predavao, ali je bio u upravi faksa tako da su ga svi znali. U nekom trenutku bili smo kao studenti dosta u kontaktu s njim vezano za faks. U nekom trenutku on je imao broj mog mobitela i umjesto da me kontaktira samo za službene stvari počeo mi je slati poruke, onako pozivati me na kavu, pa da mora nešto sa mnom on u četiri oka popričati, privatno, da je jako bitno. Pa me zvao na večeru, pa kod sebe na čašicu vina. Pričao mi kako je moje prijatelje i poznanike viđao po gay klubovima i kako su se baš voljeli ‘štipkati’. Ukratko, teški kriper od lika, rekao nam je jedan bivši student.
Kao što ćete vidjeti i na sljedećem primjeru, radi se o čistom iskorištavanju svoje pozicije i mogućnosti pristupanja raznim podacima. Možda će neki reći da se ovdje radi samo o ‘normalnom’ odnosu između studenta i profesora, no probajte zamisliti kako bi vama bilo da vam se profesor tako obraća. Vrlo neugodno!
– Profesor je poslije ispita (kako je imao naše brojeve mobitela i mi njegov zbog dogovora oko termina) slao dosta neprimjerene poruke u smislu bila si baš slatka, uvijek si tako mirna, itd., da ne ulazim u detalje. Nakon mog neodgovaranja nije se više ponavljalo niti je ikad prije pokazivao takve tendencije. Ja se vezano uz to nisam nikome obraćala, ispričala nam je anonimna studentica.
I u ovom je slučaju broj mobitela bio iskorišten za slanje neprimjerenih poruka. Naša sugovornica se nije nikada oglasila o tome, a ako postoji još studentica prema kojima je ovaj profesor tako postupio, vrlo je lako moguće da se ni one nisu prijavile slučaj.
O tome se rijetko govori
Ovo su samo dva primjera, i to primjera u kojima situacija na svu sreću nije eskalirala, no pitanje je koliko još sličnih primjera postoji, a i koliki je broj slučajeva u kojima se dogodilo ono najgore.
U svrhu diplomskog rada Ivane Andrijašević, naslova Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu u Zagrebu- iskustva i stavovi studenata/ica, provedeno je istraživanje nad 608 sudionika i sudionica, koje je pokazalo da je 44.2% sudionika/sudionica barem jednom doživjelo da član/članica fakultetskog osoblja ”Iznosi komentare temeljene na stereotipnim i/ili uvredljivim prikazima muškaraca ili žena”, a od svih sudionika/sudionica istraživanja, nitko nije prijavio svoje iskustvo fakultetu.
Dok se o stvarima ne počne govoriti, one se neće promijeniti. Stoga danas radimo promjenu i pišemo o tome, u nadi da će svima koji su doživjeli neki oblik seksualnog uznemiravanja ipak biti malo lakše znati da nisu sami, ali i nadajući se da će ovo uskoro prestati biti tabu tema u našem društvu.
