Prince: Miran i povučen učenik čiji je talent pokorio i najveće pozornice
Poznati pjevač i ikona, dobitnik sedam Grammyja, Prince umro je jučer u 57. godini života. Prvu pjesmu napisao je sa svega sedam godina, a tijekom karijere izdao je 39 studijskih albuma. Od kada je izdao svoj prvi album, 1978., pa sve do svoje smrti bio je omiljen glazbenik mnogih generacija. Tome u prilog ide i činjenica da je njegov najpoznatiji album, ‘Purple Rain’ rasprodan u 20 milijuna primjeraka. Donosimo vam priču o Princeu prije nego što je postao velika ikona glazbenog svijeta.
Izvor: Blackmediascoop.com
Prince Rogers Nelson rođen je 7. srpnja 1958. u Minneapolisu. Roditelji Mattie Della i John Lewis Nelson oboje su bili glazbenici, otac mu se bavio pisanje pjesama i bio je pijanist, a majka je bila jazz pjevačica. U intervjuu za PBS-ovu emisiju ‘Monday Night’ Princ je jednom prilikom kazao kako je kao mali imao epilepsiju.
– Nikada prije nisam govorio o ovome, ali rođen sam s epilepsijom. Kad sam bio mali, imao sam napadaje. Moji otac i majka nisu znali što činiti i kako se s time nositi, ali činili su najbolje što su mogli s onime čime su raspolagali, ispričao je Prince.
Novinari Star Tribunea 2007. napravili su priču o tome tko je Prince bio kada je išao u srednju školu. U tu svrhu razgovarali su s njegovim kolegama iz klupe, ravnateljem škole koju je pohađao i njegovim košarkaškim trenerom, koji su otkrili kako se radi o multitalentiranom mladiću mirne i povučene naravi.
Nezamjetni genije
Puno godina prije filma ‘Purple Rain’, Prince je glumio u filmu kojega je napravio kao srednjoškolac. Scenarij za film napisao je sam, sam ga je režirao, a u filmu je i glumio. Radilo se o malenom sramežljivom košarkašu koji je pokušao pridobiti srce lijepe navijačice.
– Sviđala mu se djevojčica imena Kim Upsher. Tako da je film bio o tome kako on pokušava osvojiti tu djevojku. Paul Mitchell igrao je košarku s njim u timu i svaki puta kada se Prince približio navijačici, Paul bi ga odgurnuo i odšetao s djevojkom, prepričao je njegov školski kolega Robert Plant i dodaje kako je na kraju filma Prince ipak osvojio djevojku.
Hodnicima je uvijek hodao nezamijećeno, u svojoj prepoznatljivoj opravi: majici s velikim ovratnikom, vrećastim hlačama i platformama na nogama. Njegova afro-frizura bila je dodatno natapirana u visinu, a već je tada imao svoje prepoznatljive brčiće. Kad god bi ga sreli na hodnicima nasmiješio bi se i kimnuo glavom. Pod nastavom je uvijek bio udubljen u svoje misli, ali nikada nepristojan.
– Bio je vrlo tih. Vrlo neprimjetan. Bio je toliko sramežljiv da si uopće ne možete zamisliti da izvodi koncerte pred toliko ljudi, rekao je Al Nuness, Princeov košarkaški trener i profesor tjelesnog.
Dodaje i kako je bio vrlo pametan i dobar učenik, ali na satovima nikada nije ništa govorio.
– On je jedan od onih učenika o kojima svi govore, ali nitko ga zapravo nije previše primjećivao, kaže Nuness.
Iako nizak rastom, uživao je igrajući košarku
Da je bio miran i povučen, tvrdi i njegov ravnatelj koji ga nije prečesto viđao jer nije upadao u probleme.
– Bio je zaista dobar klinac, ne sjećam se da je uopće upadao u nevolje. Divio sam mu se zbog njegove ambicije; iako je bio vrlo nizak, igrao je košarku. Kosa je odavala dojam kao da je puno viši nego što zaista jest, našalio se Don McMoore, ravnatelj škole koju je Prince pohađao.
Trener Nuness tvrdi kako je nerijetko Princeovog brata, Princea i njegovog najboljeg prijatelja Paula morao tjerati iz dvorane, koliko su bili zadubljeni u igru.
– Prince je bio dobar košarkaš. Jedini je problem što jednostavno nije rastao, kaže Nuness.
Prvu pjesmu napisao sa sedam godina
Međutim, svi su zamjećivali kada bi ovaj dječak zasvirao, a to je činio svakodnevno u Glazbenoj sobi škole. Nogometaši koji su odlazili s treninga čuli bi ga kako svira glasovir ili gitaru, dugo nakon što su svi učenici otišli iz škole. Tijekom pauza za ručak profesori bi zaključavali vrata kako ga ostali učenici ne bi ometali u svirci.
Klavir je naučio svirati kada je imao sedam godina, a tada je napisao i svoju prvu pjesmu. Do sedmog se razreda pridružio lokalnoj plesnoj skupini, gdje je svirao do 16. godine.
Unatoč sramežljivosti bio je samouvjeren.
– Rođen sam ovdje, nažalost. Vrlo je teško za bend da doživi uspjeh u ovoj državi, čak i ako je dobar. Zaista mislim da kad bismo živjeli u Los Angelesu ili New Yorku da bismo do sada već bili prepoznati, rekao je Prince 1976. za školske novine.
Svećenik crkve u koju je Prince redovito išao, Erickson, tvrdi kako je često dolazio igrati košarku oko crkve, a volio se družiti sa svima. Kaže kako mu je Prince jednom prilikom priznao da ga je očuh ponekada zaključavao u sobu, u kojoj je bio i klavir. Tako je zapravo sam naučio svirati.
– Ne znam ima li on mnogo prijatelja. To je problem s njegovom pričom. On je glazbeni genije , ali tko je Prince? Mislim da nitko ne zna, rekao je Erickson.
