Problemi s kojima se suočava svaki student na početku nove akademske godine
Nova akademska godina je započela prošli tjedan, no zbog uvodnih predavanja, lijepog vremena i produženog vikenda (spojili smo ga svi, bilo legalno ili ilegalno), imamo osjećaj kao da ništa još uvijek nije krenulo, kao da nas početak tek čeka ovaj tjedan.
Svi počeci su teški, pa tako i ovaj. Pa i da po deseti put upisujemo novu akademsku godinu (samo jako!), ne snalazimo se. Možda nismo vidno pogubljeni kao svi brucoši, ali definitivno smo pogubljeni. Postoji toliko stvari koje možemo krivo napraviti, da je nemoguće osjećati se sigurnima u sebe.
Ono u što jesam sigurna jest da je sistem na kojem funkcionira studiranje dizajnirano kako bismo stalno sumnjali u sebe same. Žele da se osjećamo nesigurno, kako bi nas što lakše zbunili i odveli na krivi put. Tu se krije neka opaka teorija zavjere, a tete u referadi su glavni pokretači cijele stvari. Dobro, možda sam malčice pretjerala, ali studiranje je teško samo po sebi, pa zašto ga otežavati na sve moguće načine?
Upis godine
Počevši od samog upisa godine. Neki faksevi žive u 21.om stoljeću, ali većina se ipak muči s osobnim upisom. Najgora stvar je kada usred ljeta (dobro, polovica rujna…sve je to isto) morate sjesti na autobus i otići u grad studiranja, samo kako biste izvršili upis godine, koji je inače moguće obaviti preko našeg omiljenog Studomata.
Možda jedina bolja stvar jest kada vam faks ‘nudi’ upis preko Studomata, ali ne nudi zaista. I onda opet morate sjesti na autobus i otići do mjesta studiranja kako biste izvršili upis zato što eto, Studomat svima radi, osim vama. Baš ste VI taj sretnik! Nadamo se da će vam se dobra karma za to vratiti s nekim od budućih ispita.
Upis u grupe
Ovisno o tome na kojem ste faksu, upis u grupe može biti najstresnija stvar na svijetu. Ja kao studentica Filozofskog fakulteta, ničega se ne bojim koliko dana kada su upisi u grupe. Nedavno je bila obavijest na stranicama odsjeka gdje su rekli kako se upisi u grupe vrše online, zato što je prije znalo doći do fizičkih obračuna među studentima kada se upis vršio osobno. Toliko o tome.
Ako niste na Filozofskom, onda vjerojatno nemate toliki stres, ali i dalje vam je stres. Želite si namjestiti sve grupe kako biste bili u onoj gdje je cijela ekipa i kako biste si uspjeli produžiti vikend, svaki tjedan. To slaganje rasporeda se nekada zna otegnuti i na prva dva tjedna predavanja, što znači dva tjedna života na iglama i u neznanju.
Nabavka svih materijala
Odgovorno tvrdim: ako prvi tjedan imaš više od jedne bilježnice u koju zapisuješ sve predmete, nisi student. Nisam to ja izmislila, već su to neki zakoni prirode s kojima se ne treba raspravljati. Tko ima vremena, volje i novaca za kupiti sve bilježnice? Bilježnice koje nisu na spiralu ne smatramo bilježnicama, a one bome nisu toliko jeftine. Svi čekaju da sjednu plaće sa sezone, i tek onda se kreće u pravu kupovinu.
Ista stvar vrijedi i za kupnju skripti ili, ne daj Bože, knjiga. To se kupuje uvijek u zadnji čas, po mogućnosti tamo negdje pred kraj semestra kada vam više ni ne treba, no kupujete zbog grižnje savjesti ili zato što vam treba za ispit.
Prilagodba na studentski život
Nakon cijelog ljeta koje je izgledalo kako je izgledalo, teško je priviknuti se na studentski život. Na odlazak na ručak svaki dan u menzu, na odlazak na predavanja, na odlazak na spavanje na vrijeme… Toliko ima tih ‘obaveza’ (pogotovo ove prve dane) da je prilagodba na sve to, možda najteža stvar koju ćete napraviti cijelu godinu.
I povrh svega toga, nemojte zaboraviti na život u dva metra kvadratna. Sada se barem ne morate više mučiti s problemom gubljenja stvari – sve vam je odmah vidljivo. Ili je na krevetu ili je na stolu, nema trećeg mjesta. Ako imate novog/u cimera/icu, sigurna sam da vam je ovo baš zabavno razdoblje. Ili se tek upoznajete i shvaćate kako ste na super osobu naletjeli, ili se polako pokušavate pomiriti s činjenicom da vam slijedi možda najgora godina do sada. U svakom slučaju – fantazija!
