Pročitajte dirljivo Lincolnovo pismo učitelju svog prvorođenog sina
Veliki državnik i vođa Abraham Lincoln bio je čovjek vezan za obitelj, a taj manje poznat dio njegove osobnosti dokazuje i pismo koje je Abe napisao učitelju svog prvorođenog sina kada je ovaj krenuo u prvi razred.
Abraham Lincoln jedan je od bitnijih i omiljenijih državnika u američkoj povijesti. Povijest ga pamti kao sposobna predsjednika , pobjednika u građanskom ratu i velikog protivnika ropstva. Iako svepristutan i prepoznatljiv od ljudi diljem svijeta malo tko zna da je Abe bio i vrlo brižan otac.
Upravo tu njegovu toplu ljudsku i obiteljsku stranu otkriva pismo koje je Lincoln napisao učitelju svog prvorođenog sina netom prije nego će svog voljenog potomka poslati u školske klupe.
Pismo koje se već neko vrijeme može u raznim verzijama naći i na internetu donosimo u cjelosti.
‘Danas moj mali sin kreće u školu – i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerovatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Takav će život zahtevati vjeru, ljubav i hrabrost.
Zato, dragi učitelju, molim vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete.
Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će naučiti da nisu svi ljudi pravedni, ni iskreni. Ali naučite ga također da na svakog lošeg dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predani vođa.
Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije grešiti, nego varati. Naučite ga kako dostojanstveno da gubi i kako da uživa u pobjedi kada dobiva. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nedopustiv s grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike.
Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmjeha. Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu.
Naučite ga da se ne obazire na cinike.
Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne.
Pokušajte mom sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sluša, ali naučite ga također, da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.
Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljim ponuđačima, ali da nikada nema cijenu svog srca i duše. Neka ima hrabrosti da bude nestrpljiv, neka ima strpljena da bude hrabar.
Naučite ga da uvek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga. Ovo je veliki zahtjev, ali pogledajte šta možete učiniti. On je tako drag mali dječak, i on je moj sin.’
