Procurila kućna snimka profesorice, vidjeli su je i učenici: Treba li joj dati otkaz?
Nedavno je u našim kinima s prikazivanjem počeo rumunjski film koji je prošle godine osvojio Zlatnog medvjeda. Na ovom filmu radila je i naša producentica Ankica Jurić Tilić koja je osvojila Zlatnu arenu za najbolji hrvatski doprinos manjinskoj produkciji. Film je također rumunjski kandidat za Oscara 2021. godine, a zove se ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ kojeg sam pogledala i napisala ovu recenziju.
Ilustracija: Unsplash
Koliko je vas kliknulo na ovaj članak u nadi da ćete vidjeti snimku profesorice? Jeste li uopće pročitali podnaslov ili odmah krenuli scrollati da pronađete video? Upravo o tome govori ovaj tekst koji je recenzija filma. Ljudi općenito žele gledati takve stvari, ali se o tome ne hvale na sva zvona. O tome se ne priča, ‘to’ se ne radi, a djecu donosi roda. Zato će ovaj članak biti vrlo čitan jer ljude najviše zanima seks. I crna kronika.
No, sigurno se sada pitate kakve veze film ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ ima s našim portalom? Radi se o srednjoškolskoj profesorici iz Rumunjske čija privatna snimka njenog spolnog odnosa s mužem završi na internetu i to vide njezini učenici. Kako živi u relativno konzervativnom društvu, za profesoricu je to ‘curenje’ kućnog videa stvorilo velike probleme.
Ovo je film kojeg definitivno ne biste očekivali u modernim kinima, već više na filmskim festivalima. Da na njega naiđete na televiziji, promijenili biste kanal jer vam ništa ne bi imalo smisla ili bi vam eksplicitne scene pokvarile obiteljsko druženje. Iako se kod eksplicitnih scena najčešće podrazumijeva kratak kadar golih grudi, kod ovog filma s dobrim je razlogom stavljena oznaka ‘nije primjereno za osobe mlađe od 18 godina’.
*Napomena: U nastavku teksta slijedi nekoliko spoilera
Nekada se pornografija gledala u kinima. Nisam mislila da ću to ikada doživjeti.
Od filma nisam imala apsolutno nikakva očekivanja, štoviše jer nikada nisam gledala rumunjski film pa tako nisam ni znala što očekivati. Znala sam samo radnju i da se radi o srednjoškolskoj profesorici čija je snimka spolnog odnosa s mužem, koug su napravili u mlađim danima, procurila na internet i to su vidjeli njezini učenici. Rekoh sama sebi, mogla bih to pogledati i napisati recenziju za naš portal.
Film je krenuo točno ‘in medias res’ kako bi se reklo – na ogromnom platnu sam gledala pornić iz kućne radinosti bez cenzure. Ovo je valjda jedini put kada je mnogima u dvorani bilo drago što su na snazi epidemiološke mjere pa ne sjedimo svi stisnuti jedni uz druge dok se na platnu vidi i čuje doslovno S V E.
Pornografija je nešto što je dio ljudske intime, zato nam i je neugodno ako nas netko ulovi kako to gledamo sami u svojoj sobi. Zamislite sada nelagodu 20-ak nepoznatih ljudi u dvorani koji su platili kako bi to gledali. Očito je da se pod ‘eksplicitne scene’ nije mislilo na ono što svi možemo svakodnevno vidjeti u našim dnevnim novinama kada čitamo viceve.
Samo je nedostajalo da pokrijemo oči i počnemo se kreveljiti ko’ mala djeca na scene seksa u filmu
Tijekom tih pet minuta pornića, odlučila sam probati shvatiti zašto nam je toliko nelagodno, odnosno je li meni samo nelagodno i, ako je, zašto? Pa to je sasvim normalna stvar koju svi radimo, volimo to raditi, a u današnje vrijeme i s mobitelima koji imaju dobre kamere, rijetko kome nije palo na pamet da bi se mogli snimiti tijekom odnosa.
E sad, problem nastaje kada takve snimke završe na internetu. Upravo to se dogodilo profesorici u filmu i život joj se u sekundi pretvorio u pakao. Nakon snimke pornića, slijedi oko pola sata snimki Bukurešta i profesorice kako hoda kroz grad, tu i tamo obavi neki poziv kako bi saznala jesu li uspjeli skinuti snimku s interneta. Radnja je smještena u vrijeme korone pa mnogi ljudi u filmu nose maske, ali koja je poanta njezinog hodanja kroz grad bez pozadinske glazbe?
U jednom trenutku profesorica ulazi u kockarnicu kako bi se maknula od buke radova na ulicama. Zatim se prikazuju plakati s polugolim ženama, reklame za mlijeko koje aludiraju na seksualne radnje, nepropisno parkiranje automobila koji zakrči cijeli pješački prijelaz… Ukratko, prikazuje se što kao društvo toleriramo u našem svakodnevnom svijetu kroz koji se krećemo i gledamo na sve to bez one početne nelagode koju smo osjećali tijekom gledanja pornića.
Nakon pornića kritizira se vojska, crkva, politika…
Nakon njezinog besciljnog hodanja po gradu, koji već u nekom trenutku malo i dosadi, kreće drugi dio filma koji je nazvan ‘Pojmovnik’, kao onaj na kraju knjige gdje su riječi poredane po abecedi i odmah do njih je objašnjenje. Tako se po abecedi kritizira vojska, rat, crkva korupcija, konzumerizam, nacizam, antisemitizam, a sve to u kontekstu aktualne pandemije koronavirusa koju obilježavaju teorije zavjere i praznovjerja, što se pak povezuje s diktaturom, fašizmom i revolucijom. Izmjenjuju se slike i videa uz titl koji objašnjava o čemu se radi, opet kako bi se usporedile sve strahote koje je počinio sam čovjek u usporedbi sa spolnim odnosom koji je sasvim prirodan i normalan.
Tek u trećem dijelu počinje neka ‘akcija’ (osim one na početku filma), kada profesorica dolazi na sastanak kojeg su sazvali roditelji. Radnja se odvija u vrijeme pandemije gdje su svi obvezni nositi maske pa se tako pojavljuju i osobe koje se protive maskama te ih nazivaju ‘brnjicama’. Zvuči poznato?
Postali smo licemjerno društvo koje osuđuje sve, ali ne i sebe
Jedna žena, majka učenika koju ćemo nazvati rumunjskom Karen, odlučila je na početku pustiti snimku na tabletu kako bi svi roditelji bili upućeni što je profesorica radila sa svojim mužem. I svi su gledali. I muškarci i žene, do kraja. Nakon što su utvrdili gradivo, kreće sukob s roditeljima u kojemu je na vidjelo izašlo koješta, od moralnih dvojbi i licemjerja do predrasuda i diskriminacije, pa i mizoginije.
Počeli su s komentarima kako to što profesorica radi na snimci rade samo prostitutke, ali bilo je i onih koji nisu vidjeli problem u tome. Iako je profesorica objasnila da nju njeni učenici poštuju i da s njima ima korektan odnos, mnogi roditelji počeli su sumnjati kako će sada ona biti autoritet kada su svi učenici vidjeli snimku i što je njihova profesorica radila kad je bila mlada.
Drugi su se pak bojali kako će ta snimka utjecati na mentalno zdravlje njihove djece te da će im ostaviti traume za cijeli život. Naravno, kako to inače bude na roditeljskim sastancima, rasprava zna nekada otići u krivom smjeru pa su se tako potegnula pitanja i o politici, prošlosti Rumunjske, tko je bio u ratu i što se u ratu događalo i naravno – svi znaju najbolje.
I na kraju, kada bi se u filmu trebao dogoditi rasplet, hoće li profesorica ostati na radnom mjestu ili ne, onda se stvari još više zakompliciraju. Redatelj filma odlučio je snimiti tri moguća završetka filma i onda pustiti publici da sama odluči koji joj više odgovara. Prvi kraj je da profesorica dobije otkaz, ali se u istom kraju potuče s rumunjskom Karen koja je pokazala video na početku sastanka.
Drugi završetak je takav da profesorica ostaje na radnom mjestu, ali onda roditelji zaprijete da će ispisati djecu iz škole, a u trećem mogućem kraju filma, profesorica se pretvori u akcijsku junakinju i umjesto mača ima… pa, možda najbolje da to ipak pogledate sami.
Sve u svemu, film je neobičan za našu publiku, ali zato se to zove filmska umjetnost. Ako želite pogledati nešto drugačije, ovo je to drugačije što ste tražili. Ako ste pak gadljivi kao osoba, ostanite pri ‘normalnim’ filmovima. Još samo preostaje da osvoji Oscara, a po meni ima sasvim solidne atribute za to, upravo zato što je drugačije od svega što smo do sada imali prilike vidjeti iz Hollywoodske industrije te šalje snažnu i glasnu poruku, što je u suštini i svrha filmova.
Osobna ocjena za film: +3 od 5.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije.
