Profesor otkrio kojih 10 knjiga treba pročitati svaki srednjoškolac: ‘Ljudi koji ne čitaju knjige ne mogu ni razmišljati’
Pored silnih društvenih mreža i drugih blagodati tehnologije, srednjoškolci sve rjeđe, kao oblik zabave, čitaju knjige. Osim toga što im čitanje kao takvo možda nije zanimljivo, dodatni otpor stvara i pomisao na to da su svaki mjesec obavezni pročitati lektiru koja im je možda dosadna ili im se, jednostavno – ne da. Stoga smo razgovarali s novinarom, književnikom i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Borisom Beckom koji nam je sastavio popis od deset knjiga koje će svakom srednjoškolcu zaintrigirati maštu i dati neki novi pogled na svijet.
Knjige | foto: Canva
Književnik, novinar i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Boris Beck sastavio je popis od deset knjiga za koje smatra da bi ih svi, posebice srednjoškolci, trebali pročitati kako bi proširili svoje vidike.
– Vizualni mediji umrtvljuju nam maštu jer sve pokažu, a knjiga je razbuđuje. Knjiga ima ideje, a razmišljanje nije ništa drugo nego uspoređivanje ideja, zbog čega ljudi koji ne čitaju knjige ne mogu ni razmišljati, govori nam profesor Beck čiju preporuku možete pročitati u nastavku.
Jean Giono: ‘Čovjek koji je sadio drveće’
Sasvim kratka priča koja nam pokazuje da, i kad smo u bezizlaznoj situaciji, i kad nemamo nikakvih sredstava, još uvijek možemo učiniti mnogo dobra – dapače, možemo preobraziti svijet. Po priči je snimljen i krasan animirani film.
William Saroyan: ‘Mama, volim te’ i ‘Tata, ti si lud’
Ok, to su dvije knjige, ali pokazuju dvije polovice obitelji, jedna majku i kći, a druga oca i sina. Sve što trebate znati o kazalištu, pisanju i odrastanju. Saroyan je veliki američki pisac, dobitnik Pulitzera i Oscara. I bolji je od Hemingwayja.
Isaac Bashevis Singer: ‘Gimpel luda’
Ili bilo koja druga njegova priča: Kruna od perja, Lik, Propast Kreševa, Kako je Šlemil išao u Varšavu, Jentl. Po ovoj zadnjoj snimljen je i film. Genijalno jednostavno. Najbolji od svih nobelovaca.
Giovannino Guareschi: ‘Don Camillo’
Urnebesno zabavne priče o prepiranjima seoskog župnika i lokalnog sekretara Partije. Oni su javno ideološki neprijatelji, ali privatno najbolji prijatelji. Vrijedna lekcija za naše doba kulturnih ratova.
Arthur Conan Doyle: ‘Pustolovine Sherlocka Holmesa’
To su dva niza izvornih priča iz mjesečnika Strand iz 1891.-1893. godina, ali morate potražiti izdanje Grafičkog zavoda iz 1988. godine, s originalnim ilustracijama Sidneyja Pageta, u prijevodu Gige Gračan. Neodoljivo.
Ryunosuke Akutagava: ‘Rashomon i druge priče’
Dok Holmes svojom pronicavošću razrješuje svaku tajnu, priča ‘U lugu’ uvlači nas u zločin koji nitko ne može riješiti jer svi sudionici preuzimaju krivnju na sebe. Ljudi su spremni platiti najvišu cijenu samo da održe željenu sliku o sebi. Obvezno štivo za sve koji pokušavaju iz medija shvatiti što se zapravo događa u svijetu.
Umberto Eco: ‘Ime ruže’
Srednjovjekovni krimić koji nije baš najlakši za čitanje, ali naučit će nas svašta o razmišljanju. Ja nisam dobar učenik pa sam ga morao do sada pročitati četiri puta, a bojim se da ću morati i peti.
Mihail Bulgakov: ‘Majstor i Margarita’
Divno je iskustvo pročitati veliki ruski roman, a ovaj je dosta lud: Sotona se materijalizirao u Moskvi i došao pomoći piscu kojeg su uhitile sovjetske vlasti jer je napisao roman o Isusu. Dobar je i ‘Idiot’, s najoriginalnijim likom u književnosti, i ‘Braća Karamazovi’, ako težite duhovnim dubinama.
George Orwell: ‘1984.’
Jezivo, ali otvara oči. Duboko razumijevanje totalitarizma, ali i za demokraciju ima poruka. Primjerice, Orwellov newspeak, novogovor, ima velikih sličnosti s današnjom političkom korektnošću.
Simone Weil: ‘Težina i milost’
Nevjerojatna sudbina: nadarena filozofkinja, židovska izbjeglica, anoreksična i tvrdoglava, borkinja u španjolskom građanskom ratu, platonistica s migrenom i mističarka. Gdje su sve težine u našem životu i gdje naći milost koja nas jedina te težine može osloboditi? Lijepo, nježno i nadahnuto.
– Dakle, sada na čitanje, a kad to pročitate, javite se za idućih deset, za napredne! Ako ništa drugo, čovjek s knjigom u ruci nauči da se može biti i sam, poručuje profesor Beck.
