Profesorski bend iz Sarajeva: Nema popusta za studente, čak iako dođu na svirku
Tri profesora sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka, žele i dalje ‘biti ludi’, što poručuju imenom svoga benda ‘Still Crazy’, s kojim uz sve obveze redovno nastupaju u brojnim klubovima. Riječ je o Asimu Mujkiću, Harisu Ceriću te Saši Leskovcu, koji su potpomognuti Senadom Maravom, koji ne pripada akademskoj zajednici, ali je kako veli profesor Saša istinski ‘doktor za rock and roll’. Kako i kada je sve počelo te može li se izostanak sa seminara nadoknaditi dolaskom na svirku, otkrivaju nam članovi ove jedinstvene grupe.
Foto: Privatna arhiva članova benda Still Crazy
Profesori Asim Mujkić (bas gitara), Haris Cerić (ritam gitara) te Saša Leskovac (vokal i solo gitara) predaju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ali ako odluče odustati od rada u obrazovanju, imaju i karijeru sa strane – muzičku. Uz njih, četvorci grupe Still Crazy pripada i Senad Marava (bubnjevi), jedini profesionalni svirač, koji je nastupao u nekoliko značajnih sarajevskih rock i metal bendova.
Studentima ne dajemo kredite, iako bismo voljeli da ih na svirke više dolazi
Uz sve obveze koje imaju na fakultetu, entuzijastični profesori ipak nađu vremena i za svoju drugu ljubav. No nažalost po studente kojima predaju, ne mogu markiranja s predavanja i seminara nadoknaditi dolaskom na koncert.
– Što se dolazaka studenata na svirke tiče, on je poželjan, ali ne i nužan uvjet za sticanje ECTS kredita. Nedolazak na svirku se može pravdati studentskim obavezama. Ipak, fakultetske obaveze prije svega. Ovo je prava ‘Bolonja’ – mi djelujemo pedagoški i na radnom mjestu (fakultetu) i izvan njega, u klupskom okruženju prenoseći ljubav za prave muzičke vrijednosti i znanje o klasičnom rocku!
Šalu na stranu, mi bismo voljeli da na naše svirke dolazi veći broj studenata, ne naravno zbog naučno-nastavnog procesa, nego naprosto jer bi to bio znak njihovog dobrog ukusa, objašnjava nam podrobno preklapanja u karijerama te odgovornostima i obavezama profesor Saša Leskovac.
Jedan od profesora i članova benda predaje kolegij i u Bolonji!
Kriza srednjih godina i mladalačka ljubav prema glazbi uvjetovali nastanak benda
Bend je dobio ime po britanskoj komediji o ostarjelim rockerima. Zanimalo nas je i kako je uopće došlo do ideje o osnivanju grupe, budući da nije čest slučaj da fakultetski profesori u slobodno vrijeme raspaljuju po gitarama.
– Sve je počelo zbog jake potrebe da se na neki način pobjegne od sivila i stresa svakodnevice. Budući da smo se svi u mladalačkim danima bavili muzikom, osnivanje benda je bila jedna realna opcija za eskapizam. A pomalo i kriza srednjih godina. (smijeh)
U mnogim stvarima, izuzev po happy-endu, na kojem još uvijek radimo, pomalo podsjećamo na grupu Strange Fruit iz britanske komedije koju pominjete i koju, by the way, svesrdno preporučujemo vašim čitaocima, u ime grupe nam govori profesor Leskovac.
Imaju autorske materijale, ali nisu sigurni žele le ih izdavati
Still Crazy svira po raznim klubovima u Sarajevu te povremeno i u drugim gradovima, a repertoar im je sastavljen od pjesama drugih izvođača. Svojih vlastitih imaju, ali nisu sigurni žele li ih izdati.
– U posljednje vrijeme govorkamo pomalo o tome. Svi već imamo dovoljno životnog i muzičkog iskustva da ‘porodimo’ neku dobru pjesmu. Imamo veliki broj autorskih kompozicija ali ne stižemo to realizovati. Dijelom i zbog toga što se pitamo – koji bi bio razlog!? Snimanje spota, ići u promocije, obilaziti radio i TV stanice… da li nam je uistinu do toga?
Nismo sigurni da za takvo što imamo drivea, vremena i potrebe (i snage!). Istina, vrlo je moguće da bi emitovanje nekog autorskog snimka na na primjer YouTubeu uticalo na sticanje šire publike i posjetu našim klupskim svirkama… Tako da se, u tu svrhu, nešto od autorske produkcije možda jednom i dogodi, ostavlja sve mogućnosti otvorenim vokal ‘profesorskog benda’.
Žalosno je što većina naših studenata i ne zna da imamo bend
Pitali smo profesora Sašu, dogode li se situacije da ih studenti ne shvate dovoljno ozbiljno, zbog toga što su u slobodno vrijeme rockeri koji žele biti still crazy ili su im dvije karijere jasno distancirane.
– Žalosna je činjenica da jedan golem broj studenata uopće ne zna da njihovi profesori imaju r’n’r bend. Danas je većina mladih ljudi okrenuta drugim muzičkim i životnim stilovima. Turbofolku, konkretno.
Oni koji znaju za naše muzičko djelovanje su na istim talasnim dužinama kao i mi i vjerujemo da cijene ono što radimo.
I da, jasno je da su dvije naše karijere – akademska i rockerska – sasvim odvojene, nešto kao dr. Jekyll i Mr. Hyde, slikovito opisuje Leskovac.
Dodao je kako nastupaju otprilike dva puta mjesečno po sarajevskim klubovima te naglasio kako je posljednjih godina klupska scena glavnog grada BiH u svojevrsnom procvatu te da ima dovoljno rocka, bluesa, jazza, čak i dixielenda.
– Drago nam je da smo i mi bili dio te renesanse, rekao nam je pjevač i solo gitarist Still Crazy benda.
Među tim brojnim svirkama, interesiralo nas je sjećaju li profesori neke na kojoj je bila osobito dobra atmosfera.
– Najdraži su nam nastupi po klubovima gdje je interakcija sa publikom najbliža i najneposrednija. Od većih nastupa možemo izdvojiti nastup u punoj zeničkoj Areni, kad smo bili predgrupa ‘SARS-u’ ili na otvorenom na ‘Noćima istraživača BiH 2014’.
Ponuda ima s raznih strana, ali mi smo prilično selektivni, a i termini svirke su ograničeni profesionalnim, ali i porodičnim obavezama. Na primjer vikendom, kada su svirke i najtraženije, mi radije idemo s porodicom na putovanja van Sarajeva, objasnio je Saša Leskovac.
Neostvareni san? – Mi smo svoj već ostvarili
Već se iz prethodnih odgovora dalo iščitati kako profesorima muzika služi kao ispušni ventil te da su već osnivanjem benda ostvarili neke ciljeve. No postoje li još neki neostvareni?
Naš san je da još dugo, dugo sviramo i uživamo jednako u tome kao i kada smo, prije već skoro deset godina, krenuli. Osim toga, mi smo u stvari već ostvarili san – ovo što radimo i jeste življenje jednog sna, onog koji datira dok smo kao djeca kupovali prve longplejke i lijepili po zidovima postere iz ‘Džuboksa’ i ‘Rocka’ – da sviramo rock, pod reflektorima, pred publikom, na kraju zaključuje profesor Leskovac.
