Psihičko zdravlje je jednako bitno koliko i fizičko!
Od pamtivijeka, fizički izgled je oduvijek bio važan. Trendovi su se mijenjali, pa smo tako danas zapali u eru kada je bitno da fizički izgled odaje da se brinemo o našem fizičkom zdravlju.
foto: pixabay
Za razliku od prošlih vremena kada je bilo bitno samo izgledati dobro, pa i pod cijenu nezdravog izgleda, danas je naglasak na fizičkom zdravlju. Od dovoljno vremena provedenog baveći se fizičkom aktivnošću, pa do pažljivog odabira zdrave i uravnotežene prehrana, danas je trend biti zdrav.
Ili je barem trend biti u dobrom fizičkom zdravlju. Iako se stvari polako mijenjaju, psihičko zdravlje je i dalje tabu tema. Ovisno o tome u kakvoj ste sredini, više ili manje je dopušteno (prihvatljivo) pričati o mentalnom zdravlju i svim problemima s kojima se pojedinac suočava.
U brzom svijetu gdje svaki dan postoji 37 obaveza koje moraju biti izvršene, teško je zadržati hladnu glavu i uvijek biti spreman na sve, bez imalo straha ili panike da stvari neće ispasti kako trebaju.
U posljednjih nekoliko godina, anksioznost i depresija su postale neke od najčešćih bolesti među mladima, upravo zbog tempa koji nam je nametnut i koji je sve osim podnošljivog. Srednjoškolci provode jutra u školi, poslijepodnevna na raznim aktivnostima i hobijima, večeri i noći učeći, a ponekad spavajući. Vikendi su jedini dani kada postoji pauza, ali tada se vrijeme provodi pripremajući se za ispite i ponekad družeći s najbližima.
Studentski život je otprilike tu negdje, samo što većina uz sve to obaveze još pronalazi i vremena za studentske poslove, pomoću kojih uspijevaju uopće studirati, ilitiga nemaju vremena za spavanje… San je ionako precijenjen.
Neuspjehu nema mjesta u rasporedu
S takvim životnim ritmom, kada u rasporedu nema vremena za neuspjeh, sasvim je normalno da kada netko naiđe na neuspjeh, ne zna što napraviti, kako se snaći. Taj strah od tog stanja bespomoći jest anksioznost koju skoro svi osjete barem jednom u životu, a sasvim sigurno više puta tijekom studiranja… Anksioznost zatim često vodi do depresije, stanja kada nema nade u neko bolje sutra, kada će stvari biti malo jasnije, uspješnije.
Obje bolesti su vrlo često ignorirane, prvotno zato što ih ne smatraju svi bolestima, već samo prolaznim periodima ‘loših dana’, koji će proći. Nažalost, kao što od većine bolesti ne ozdravimo sami od sebe, već uz pomoć doktora i lijekova, tako se i od ovoga ne može ozdraviti preko noći.
Kao i ostale stvari, ako se krenu liječiti na vrijeme, oporavak će biti kraći i bezbolniji, no ako se stvari ignoriraju, vrlo često i eskaliraju, što dovodi do stanja koja se ne mogu tako lako riješiti. Mnogi kažu da je preventiva najbolji način liječenja, a to je zasigurno istina u ovom slučaju.
Bilo da se radi o dijeljenju vlastitih briga s najbližim prijateljima, roditeljima, ili s nekim stručnijim, takvi razgovori itekako mogu pomoći u nošenju sa životnim problemima. Nekad je dovoljno i samo neke stvari izgovoriti na glas da bi život bio podnošljiviji. Ipak, treba imati na umu da to nekada nije dovoljno.
Nema mjesta ni sramu
U modernom svijetu ne bi trebala biti sramota ići na redovite razgovore sa stručnim osobama poput psihologa ili psihijatra, zato što oni ne rade ništa više, nego pomažu u tome da vrijeme koje provodimo nije samo preživljavanje, već uživanje u životu.
Neki ljudi se bolje nose s pritiskom, neki ne toliko, no to ne znači da su neki bolji, a neki gori – to samo znači da svi nisu našli svoj sistem obrane od ovog napornog svijeta. Isto kao što nije sramota provoditi sate u teretani, nije sramota provoditi ih u razgovoru.
Možda je fizičko zdravlje ono koje nam omogućava da hodamo, ali je psihičko ono koje nam daje razlog zašto, zašto se uopće ustati iz kreveta. Stoga, možda je danas dan kad ćemo se svi potruditi oko našeg psihičkog zdravlja koliko i oko fizičkoga. Tko zna, možda nam se promjena i svidi…
