Pretraga

Putovao sam vlakom na relaciji Zagreb – Split: Zašto je moje iskustvo toliko drukčije od drugih?

A- A+

Volim vlakove. Nisam opsjednut njima kao Sheldon Cooper, ali putovanje vlakom me opušta, pa makar to bio HŽ. Tako sam se nedavno prvi put zaputio na jednu veću relaciju, a to je putovanje vlakom Zagreb – Split. HŽ kaže da to putovanje traje šest sati i 21 minutu, no po raznim komentarima nekako je postalo uobičajeno da taj put traje puno duže. No, moj slučaj je kao da sam putovao vlakom u Japanu – bez ikakvog kašnjenja. Leži li razlog u tome da jednostavno volim vlakove i shodno tome mi Svemir to manifestira time da ne mogu biti razočaran našim željeznicama?

Željeznički kolodvor u Zagrebu | Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr

Moje prvo putovanje vlakom jednostavno je bilo ljubav na prvi pogled. Većinom pristupačne cijene karata, pogotovo za studente, lagana vožnja, gledanje kroz prozor. Možeš pisati, gledati seriju, čitati, a neće ti biti mučno. Vlak je, jednostavno, genijalno prijevozno sredstvo. Možda u Hrvatskoj malo kaska, ali nakon vožnje brzim vlakom u Litvi ljubav se samo povećala.

Koja minuta duže u vlaku ne može biti problem?

Tako sam se za nedavni put na relaciji Zagreb – Split odlučio za putovanje vlakom. Izrazito me to veselilo jer je to zapravo najveća relacija koju sam do tada prešao vlakom. Ako biste malo istraživali HŽ i tu relaciju, mnogi se često žale na kašnjenja. Mene čak kašnjenje i nije toliko brinulo jer volim vlakove pa koja minuta duže u vlaku za mene neće biti problem. No, u nekom paralelnom Svemiru bilo bi lijepo kada kašnjenja ne bi bilo. Prisjetimo se raznih Instagram objava u kojima se govori kako strojovođe ili kondukteri znaju dati otkaz ako vlak kasni par sekundi. Bilo istinito ili ne, poanta je tu.

Išao sam jutarnji vlakom, a sama sjedala u vlaku baš i nisu bila ponešto udobna. Kada putujem na kraće relacije obično su vlakovi noviji, a ovaj je bio malo stariji i bučniji. No, to me nikako nije moglo zaustaviti u tome da uživam u toj vožnji maksimalno. U vlaku je bilo dosta ljudi, no pored mene nitko nije sjedio tako da je komfor tu bio i veći. Kondukterka dolazi do mene, pregledava mi kartu i pita idem li skroz do Splita. Kažem – naravno.

To mi je bila jedinstvena prilika gledati pustu Hrvatsku. Iznenadio sam se koliko mjesta i sela zjapi prazno te koliko je još posljedica rata vidljivo. Baš me ožalostila ta činjenica i zbilja mi je došlo da izađem iz tog vlaka, koliko god ga volim, obiđema sva ta sela, pitam ljude kako je sada tamo živjeti. Možda u nekoj drugoj prilici.

Izdvojeni članak
stari plavi tramvaj, 'jedinica', na zagrebačkim ulicama

Studentsko iskustvo vožnje tramvajem: Treba vam živaca i ravnoteže, no najgore je kad vam se otkotrlja kofer

Treba paziti na roaming

Da je taj moj put vlakom do Splita bio zbilja većinski jako dobro iskustvo pokazuju i fotografije duge. Zapravo, bilo ih je i više. U jednom dijelu padala je kiša, a nakon kiše došla je ona. Zbilja je bilo predivno putovati vlakom i gledati tu dugu. No, moramo se suočiti i s nekim manje lijepim stvarima.

Signal. Ako biste željeli gledati Netflix, to sigurno nećete moći cijelim putem, ali zato čitati knjigu uvijek možete. Na Redditu je nedavno nastala rasprava, koju sam čuo i od svoje prijateljice, a to je da se u blizini Knina mobitel, odnosno signal prebacuje na roaming Bosne i Hercegovine. Tako je bilo svjedočenja da su ljudima naplaćeni ogromni iznosi jer su imali upaljen internet, a nisu shvatili o čemu je riječ. Tako sam i ja primijetio da se mi je na zaslonu samo u jednom trenutku pojavila oznaka R, odnosno roaming.

Izdvojeni članak
erasmus

Moje Erasmus iskustvo: Ako vam treba samopouzdanja, putovanje u inozemstvo idealno je za vas

Splićanin ostao u šoku jer nisam kasnio

No, meni je internet bio isključen pa nekih većih problema nije bilo. Ali, to je svakako dobar savjet za sve one koji putuju na toj relaciji. U blizini Knina bolje bi bilo uzeti knjigu u ruke i maknuti se s mobitela. Kako vrijeme curi, približavam se Splitu, vidim i more. Pogledam na sat i shvatim da ne kasnim – dapače, na splitski kolodvor dolazim točno na vrijeme. Jedino što me iznenadilo je izgled splitskog željezničkog kolodvora. To mi uopće nije izgledalo kao kolodvor, tako da cijela ta divna priča o vlakovima ipak malo pada u vodu jer ako nema dobrih kolodvora, mnoge su stvari uzalud.

Tako je moje iskustvo sigurno puno drukčije od mnogih drugih, no možda Svemir manifestira moju ljubav prema vlakovima da nikada na tim putovanjima ne kasnim. Posebno je zanimljiva situacija kada je vlasnik apartmana u kojem sam bio smješten ostao iznenađen jer sam mu rekao vrijeme kada dolazim i da putujem vlakom. Bio je u šoku jer je očekivao da ću kasniti, a došao sam na vrijeme. Eto, život piše čudne priče, a kada sljedeći put budete putovali HŽ-om, uživajte u vožnji pa možda i stignete na vrijeme.