Razbijamo stereotipe o veganima i vegetarijancima: ‘I pande su vegani pa su debele’
Moderan svijet donosi puno prilika i načina za živjeti. Posljednjih godina je u trendu živjeti zdravo (napokon!), a ljudi to vrlo često povezuju s vegetarijanstvom i veganstvom. Koliko je to istina i kako je živjeti tako kada ste student, doznajte u nastavku teksta.
foto: Unsplash
Prije svega, bilo bi bitno razjasniti tko su vegetarijanci, a tko su vegani. “Vegetarijanac je osoba koja ne jede životinjsko meso. Pod meso spadaju i ribe, plodovi mora, ptice, ukratko sve životinje. Vegan je osoba koja ne jede hranu životinjskog podrijetla. Tu uz meso spadaju i jaja, mlijeko, med i sve namirnice u kojima postoje sastojci životinjskog podrijetla makar i samo u tragovima”, piše na stranicama portala Kreni Zdravo.
Razlika je dakle velika – i dok vegetarijanci smiju jesti obične palačinke, vegani će preskočiti. Također neće jesti mliječnu čokoladu, jogurte, kekse, pa čak ni pohane stvari (jer sadrže jaja). Riječ je o velikoj žrtvi, no neki tvrde vrijednoj. Iako se danas još uvijek ne zna puno o tome koja je prehrana bolja, oni koji su vegetarijanci/vegani će vam reći da su itekako zadovoljni sa svojom prehranom.
Postoje različiti razlozi zašto se netko uopće odluči na ovako veliku promjenu, a upitno je i koliko je moguće ovako živjeti kada ste student kojemu je glavni izvor hrane menza? O svemu tome, a i ponešto više, razgovarali smo s dvije studentice – jednom vegankom i jednom vegetarijankom.
– Postala sam veganka sa svojih šesnaest godina nakon što sam pogledala dokumentarac od PETA-e na koji način se tretiraju životinje u klaonicama i koliko se godišnje ubije životinja, ne samo radi mesa, već i radi jaja i mlijeka i koliko zapravo cijela ta industrija šteti okolišu. Već pet godina živim tako, a šest kao vegetarijanka. Danas nije više toliko teško živjeti na taj način. Prve dvije godine je bilo malo teže – prvo jer san se još privikavala na sve to, a drugo jer nije bilo puno veganskih proizvoda u Hrvatskoj (pogotovo ne u Makarskoj). Tek nakon godinu dana sam u Splitu kupila prvi veganski sir i napravila pizzu, a sada ga ima za kupiti u masu dućana uz ostale proizvode. Mislim da nije velika razlika u potrošnji, iako postoji. Ipak je meso dosta skupo, a meni se ručkovi sastoje praktički samo od povrća i žitarica. Jedino su skuplji namazi i vrhnja i jogurti i takve “pomoćne” stvarčice, otkrila nam je Luce (21) s Filozofskog.
Osim što je nailazila na probleme u kupovini prihvatljive hrane, zanimalo nas je ima li i inače problema. Konkretno, kakve su reakcije ljudi kada im kaže da je veganka? Što kada odbije čokoladu ili gumene bombone?
Reakcija društva
– Ponekad nailazim na osude, ali sve manje i manje. Kad ljudi vide da se ne obazirem na njihove predrasude, nisu im više ni zanimljive toliko. A i ja ne osuđujem druge pa većinom ni oni mene. Naravno nađe se tu i tamo par debila koji ne prestaju bacati dosadne baze koje sam čula već deset tisuća puta, požalila nam se Luce (21).
Sličan problem je imala i naša sljedeća sugovornica, koja je već u osnovnoj školi odlučila postati vegetarijanka. Iako nije naišla na osude, priznala nam je da bilo polu-negativnih reakcija ljudi iz njezine okoline.
– Postala sam vegetarijanac s trinaest godina dok sam pohađala osmi razred osnovne škole. Mojim vršnjacima i obitelji ta odluka je bila jako neobična jer sam do tada uživala u mesnim delicijama, a i doma svi jedu meso. Vegetarijanac sam postala iz moralno etičkih razloga, ali i ekoloških. Također, danas postoji nemali broj istraživanja koji dokazuju benefite ovakvog života ako birate prave namirnice. Prehrana u menzi se većinom svodi na priloge, iako je najgora stvar što je dosta jela prženo, rekla nam je Maria (19) s Filozofskog.
Kako li je to uopće jesti u menzi ako ste vegetarijanac ili vegan? Postoji li nešto uopće osim zagrebačkog/bečkog odreska i pommes fritesa? Voljeli bismo reći da se šalimo, no koliko ste puta prošli pokraj vegetarijanskog menija i pomislili ‘hmm, ovo bih htio/la pojesti!’? Što je s veganima?
Menza?
– Samo ponekad jedem u menzi jer je premalen izbor. Za vegetarijance postoji svakodnevni meni, ali za vegane nažalost ne i zato mrzim kad ne stignem sama skuhati nešto. Praktički jedem priloge, ali čak ni pohane stvari ne smijem jesti jer imaju jaja u sebi. Nadala sam se da će bar FFZG kao jedan alternativni faks dati i veganski meni u ponudu, ali nažalost nije, razočarana je Luce (21).
Menze su inače poznate po tome da u salate obavezno dodaju malo proteina u obliku kakvih životinja ili kukaca, a i teško je zamisliti da ćete naći povrće u menzi koje nije pohano. Pitanje koje si trebamo postaviti jest postoji li nešto što se ne može spohati? Šalu na stranu, zaista bi bilo u redu da se u menze dovede nešto i za vegane, a da nisu salate. Tu se također krije još i jedan stereotip za koji ste vjerojatno čuli, a nije istinit.
– Stereotip je da ne jedemo ništa ili da jedemo samo salate i da seremo drugima kad jedu meso. Ne mogu pričati u ime cijele zajednice, ali niti malo me ne zanima što drugi jedu ili ne, zanima me samo moj vlastiti izbor i jedem puno više stvari od salate! Molim vas da ponekad razmišljate mozgom i ne pilate me da nabrajam što sve jedem jer stvarno ima puno stvari i mogućnosti i ne da mi se svakoj drugoj osobi to govoriti. Još jedan stereotip je da se smršavi od toga – ne, to nije istina, i vegani mogu jesti i masno i puno (pande su vegani pa su debele), objasnila nam je Luce (21).
Postoji hrpa stereotipa i teško je uopće odrediti imamo li ih više za skupine ljudi koje su nam dobro poznate ili za one o kojima znamo skoro ništa. Što god bila istina, svakako je sigurno da se moramo potruditi razmišljati van okvira stereotipa i biti otvoreni prema svima i svemu. Tko zna, možda je ovo upravo ono što će vam pomoći da dovedete u red svoje zdravlje?
Dok razmišljate, pogledajte naš video u kojem smo razgovarali sa studentima i saznali što sve jedu u menzama!
