Reality check – jesmo li zaista nešto napravili nakon 3 tjedna izolacije, osim dobili koju kilu više?
Treći tjedan online nastave, a ujedno i treći tjedan karantene. Možda nemamo policijski sat kao neke ostale države, ali zatvoreni dućani, kafići, i preporuka izbjegavanja izlaženja iz domova su učinile svoje – živimo u karanteni.
foto: Pixabay
Stalno se govori kako sa svim ovim slobodnim vremenom koje imamo, a ne provodimo ispijajući kave s ekipom ili u školi/na faksu, treba raditi nešto korisno. Ne bi se trebalo samo sjediti pred televizorom (laptopom) gledajući serije i filmove, već radeći na sebi.
Rješavanje zaostataka, redovito pisanje zadaća, praćenje nastave, čitanje, vježbanje, brušenje bilo kakve vještine, posvećivanje novim hobijima, vraćanje starima… Sada napokon imamo vrijeme za sve to. Ili smo to barem mislili prije tri tjedna.
Prvi tjedan smo se tek uhodavali u cijelu situaciju, u drugom smo tražili ritam, a sad smo se jednostavno pomirili s time da nećemo uspjeti biti Superman i izaći iz svega bolji nego što smo bili. Realno, vjerojatnije je da ćemo izaći s kojom kilom viška, nego kojom manjka… Ali možda je samo do mene i mojeg vječnog pesimizma, pa sam odlučila pitati nekolicinu studenata kakva su njihova dosadašnja iskustva s karantenom.
Scrollanje ili gledanje dnevnika tri puta dnevno?
– U karanteni sam otprilike dva tjedna, i u tom razdoblju sam izlazila do trgovine. Teško mi se naviknuti na to da nemam kontakta uživo ni s kim osim roditelja. Pogotovo mi je teško kad je lijepo vrijeme koje bi bilo super za šetnju ili kavu, što sada nije opcija. Naravno, imam on line predavanja i funkcioniraju bolje nego što sam zamišljala…u većini slučajeva. Vrijeme koje dnevno potrošim na učenje jako varira jer sam potpuno izgubila pojam o vremenu i kad sam kući sam uvjerena da sam na praznicima te da je išta produktivno što radim samo nešto izvanredno i dodatno, a ne obavezno. Zbog toga imam jako neproduktivne dane koje kasnije pokušavam nadoknaditi. Sad imam dosta vremena za sebe, ali baš zato mi je teško organizirati se i često prije nego što shvatim dođe večer, a da sam ja u potpunosti potratila dan. Na kraju puno vremena ode na scrollanje na mobitelu ili gledanje dnevnika tri puta dnevno…Ciljevi su mi ne ostati u prevelikom zaostatku na faksu te napraviti neke stvari koje odgađam: pročitati knjige koje već dugo stoje na polici, prekrižiti neke filmove ili serije s liste stvari koje dugo planiram pogledati… Nemam neke preambiciozne planove zato što je ovo ionako stresno razdoblje pa ne želim to pogoršati time da se osjećam još gore zbog osobnih neuspjeha, kaže nam Valentina (20) s Filozofskog.
Svi se borimo s istim problemima, ali neki su dovoljno pametni da si ne postavljaju ciljeve za koje znaju da ih neće moći ispuniti, za razliku od nekih (mene)…
Vježbanje (ni)je prioritet!
– U karanteni sam, ali izlazim na kratko do dućana i prošetati sa psom. Mislim, hvala Bogu da imam psa. Predavanja se provode dobro, imam ih svaki dan ili putem video chata, ili samo chata. Zadaje se puno više zadataka za popodne tako da bez pretjerivanja mi ode pet sati dnevno na faks. U slobodno vrijeme sam na Netflixu i planirala sam trenirati, ali umjesto toga radim jedan desert na dan. Ciljevi su mi bili da postanem FIT, ali ne napredujem i neću ostvariti cilj, ali se nadam da ću bar malo vježbati da izbacim negativnu energiju, optimistična je Ivana (24) s Učiteljskog.
Vježbanje je valjda svima prva stavka na popisu stvari koje žele raditi, ali isto tako i prva koja otpadne. A stvarno bi bilo dobro da vježbamo, osim za izbacivanje loše energije (!), jača imunitet i naravno, bilo bi kul doći na faks nakon dva mjeseca karantene i biti zapravo jedina osoba koja je nešto napravila od sebe u ovim mjesecima.
Online predavanja kao najveća prepreka
– Još od kraja veljače kad sam se vratila iz Italije se trudim ne izlaziti ako nije potrebno. Otkako su mjere na snazi, izađem jednom, do dva puta tjedno u supermarket. Od tri kolegija koja slušam ovaj semestra, svi imaju online predavanja. Imam predavanja svaki dan od ponedjeljka do četvrtka i u prosjeku izgubim četiri sata dnevno samo na predavanja. Teoretski bih mogla imati dosta vremena za sebe pošto mi predavanja ne oduzimaju puno vremena (bonus što ne moram gubiti vrijeme na spremanje za faks i putovanje), ali budući da spremam ispit za sredinu travnja, većinu slobodnog vremena provedem učeći. Živim s devetogodišnjom sestrom i četverogodišnjim bratom i naravno, vrlo često bivam ometena plakanjem, vrištanjem, razigranim smijanjem i slično. Srećom prije godinu dana sam investirala u slušalice s noise cancelling tehnologijom… Htjela sam malo pospremiti kuću, riješiti se nepotrebnih stvari itd. Prvih par dana sam bila dosta produktivna na tom frontu, ali nažalost nisam uspjela ostvariti svoj naum jer se u međuvremenu približio ispit i počela su online predavanja pa sam se morala fokusirati na to, piše nam Matija (21) koja studira u Italiji.
Online predavanja su na kraju ispala najveći trn u oku, a djelovalo nam je svima kao da ćemo imati ljetne praznike usred ožujka (i travnja, i svibnja…). Mada, nije ni to loše, ako je produktivno i učinkovito.
Jedno je sigurno – nitko nam još nije uništio duh. Ne stignemo razmišljati o depresiji sa svim obavezama koje imamo, a to je i dobro. Ne stignemo razmišljati o svemu što bismo htjeli raditi, a ne radimo.
