Ovo je šest logičkih pogrešaka koje vam totalno uništavaju argumente
Većina ljudi, htjeli to priznati ili ne, voli raspravljati. Uz vino, na kavi, u učionici. Kad se napiju, kada su trijezni, prije spavanja, ujutro. Čak i ako nisu nešto naročito zainteresirani za politiku, postoje neka moralna pitanja o kojima svi imamo mišljenje. Je li u redu krasti, tući se i lagati i – zašto ne. Istovremeno, većini je ljudi zajedničko da baš i nisu vješti raspravljači. Potkrade se u riječima svih nas previše pristranosti i argumenata koji to nisu. U nastavku teksta donosimo popis šest (logičkih) pogrešaka koje trebate izbjeći ako ne želite da vam totalno unište argumente.
Foto: Pixabay
1. Prenagljena generalizacija
Ovaj pseudoargumnet nastaje kada na jako malom i ograničenom uzorku donosimo općeniti zaključak. Većina predrasuda zapravo preuzimaju tu formu. Romi su lopovi, Hrvati neradnici, plavuše glupe, a muslimani nazadni. Ne ulazeći uopće u to jesu li ove tvrdnje istinite ili ne, činjenica je da većina ljudi koja ih iznosi, donosi ih na temelju nekih svojih iskustava. Prosječna osoba iz Hrvatske u životu poznaje možda dosta Hrvata, no plavuša, muslimana, roma, itd. poznaje između 2 i 10 pripadnika. Na temelju tih malih brojki jako često se donosi zaključak na cijele skupine, grupe i zajednice ljudi. Što je manji uzorak, a veća grupa, to je generalizacija manje opravdana. Ne moramo zapravo uopće odlaziti u ovolike ekstreme. Možete recimo zaključiti da je kava u Trogiru loše kvalitete, a bili ste u samo dva kafića ili da je matura lagana jer poznajete dvoje ljudi koji su za ispite mature malo i ništa učili.
2. Ad hominem
Ova se pogreška događa kada umjesto nečijeg argumenta, napadamo njihov karakter. Kada vas recimo netko prozove za krađu, a vi mu uzvratite kako je on bio neiskren prijatelj. Ili, recimo, kada vas netko optuži za prepisivanje, a vi mu vratite s ‘pa i ti prepisuješ’. Ili, pak, kad vam netko kaže da se morate cijepiti pa ga vi napadnete da on to zagovara jer je u službi farmecutskih kompanija pa bi od toga imao koristi. Ništa se to uglavnom ne odnosi na riječi osobe, već na samu osobu i okolnosti iz kojih ona progovara.
3. Post hoc ergo propter hoc
Argument ovoga tipa najlakše je objasniti kao pogrešku uzročno-posljedične veze. Iz činjenice da A dolazi nakon B zaključujemo da je B uzrokovao A. Bez obzira što to vrlo često jest slučaj, vremenski slijed nema nikakve nužne veze s uzrokovnim slijedom. Tako, recimo, su neki ljudi tvrdili da je potres u Zagrebu uzrokovalo to što se puno automobila sjatilo na Sljeme dan prije pa je to, valjda, uzdrmalo tlo pod Gradom. Iako se događaj A (potres) zbio nakon događaja B (auti na Sljemenu), ne postoji nikakva nužna pa ni empirijska veza između to dvoje, što su vrlo brzo pojasnili i seizmolozi.
