Siromašni sin slastičara koji je odustao od dva faksa postao je jedan od najpoznatijih autora lektire
Teško da u Hrvatskoj postoji školarac koji nije čuo za Augusta Šenou. S obzirom na brojnost njegovih djela koja se obrađuju na nastavi i u sklopu lektire, rijetkost bi trebali biti i oni koji nisu pročitalo niti jedan njegov roman. Iako je preminuo u 43. godini života, Šenoa je neosporno jedan od najvećih hrvatskih književnika.
Na današnji dan davne 1838. u samom ‘srcu’ Zagreba u Vlaškoj ulici rođen je August Šenoa, jedan od najutjecajnijih hrvatskih književnika i nezaobilazno ime na popisima lektira.
Od novinara do ravnatelja HNK
Njegovo pravo prezime zapravo je Schönoa, a tako se prezivao njegov otac, Alois, koji je zapravo Nijemac iz Češke. Alois je u Zagreb došao osam godina prije nego se August rodio, a ovdje je radio kao biskupski slastičar. Niti Augustova majka Therese nije bila Hrvatica, već Slovakinja iz Budimpešte koja je umrla kada je Augustu bilo svega osam godina.
Šenoa je pohađao pučku školu za dječake u Zagrebu, a prvi razred gimnazije završio je u Pečuhu. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji koja je u to vrijeme nastavu održavala na Gornjem gradu. Maturirao je 1857. godine, nakon čega je upisao Medicinski fakultet od kojeg je odustao. Okušao se zatim na Pravoslovnu akademiji gdje je završio 4. semestar, a potom je otišao studirati pravo u Pragu. Budući da je bio skromnijeg porijekla, to mu je omogućila stipendija J.J. Strossmayera. Iako je već došao do zadnjih ispita, nije ih položio jer je postao preokupiran pisanjem i izgubio je interes za pravo.
Karijeru je Šenoa započeo kao novinar dopisnik iz Praga, a za list Prozor pisao je članke političke tematike. Autor je i serije feljtona Zagrebulje u kojima satiričnim diskursom komentira aktualne događaje iz zagrebačke svakodnevice, a poprilično uspješno okušao se i kao kazališni kritičar. Svestrani Šenoa radio je i kao gradski bilježnik te je dvije godine bio umjetnički ravnatelj HNK i njegov dramaturg.
Šenoino doba i temelji realizma
Iako je njegov stvaralački opus bio širok, u umjetničkom je smislu najveći domet ostvario kao romanopisac. Zoranićeve Planine možda jesu prvi hrvatski roman, ali brojni književni znalci tvrde kako je taj žanr u hrvatsku književnost zapravo uveo Šenoa – čak smo i razdoblje oko konca njegova života nazvali Šenoinim dobom.
Središte njegova opusa zauzimaju povijesni romani, od kojih se većina i danas obrađuje u sklopu nastave Hrvatskog jezika. Ovaj suvremenik Dostojevskog i Flauberta napisao je, između ostaloga, Zlatarevo zlato, Seljačku bunu, Čuvaj se senjske ruke te Prijana Lovru i Branku. Njegova djela suvremene tematike smatraju se začecima hrvatskog realizma, škole koju su kasnije razvijali autori poput Novaka, Gjalskog i Kovačića.
Umro od posljedica upale pluća koju je dobio pomažući siromašnima
Pretkraj života Šenoa je djelovao kao gradski senator. Jednog jutra u studenom 1880. Zagreb je pogodio veliki potres od 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. U njemu je stradalo oko 1.700 kuća, a sve to rezultiralo je odlaskom imućnijih u druge gradove.
Siromašniji građani stali su pomagati pri saniranju ruševina, a među njima je bio i August Šenoa. U današnjim okolnostima to je gotovo nezamislivo, ali Šenoa je kao gradski senator pomagao unesrećenim ljudima te je zbog hladnoće obolio od upale pluća. Zbog komplikacija i posljedica te bolesti ovaj veliki književnik umro je 1881.
Iste godine postao je počasni građanin Zagreba i njemu danas ime nose brojne gradske ulice te nekoliko hrvatskih škola. Povodom 180. godine rođenja Augusta Šenoe na Karlovu trgu u Pragu otkriva se i spomen-ploča njemu u čast.
