Siva i hladna jutra mnogima teško padaju, ali postoje načini na koje se možete motivirati na početku dana
Iako je još uvijek službeno jesen, studeni je prvi mjesec koji odiše onim zimskim sivilom. Narančastog lišća po ulicama ima sve manje, dok su dani sve kraći i kraći, a noći sve dulje. Svima pada moral i postaje teško pronaći motivaciju za započeti novi dan. No, to ne mijenja činjenicu da dan i dalje treba početi…
foto: Unsplash
Rijetko koja stvar se može biti toliko neugodna kao zimska jutra. Budite se rano ujutro da biste išli negdje gdje vjerojatno ni ne želite pretjerano ići, vani je mrak ili teška magla, po mogućnosti ste neispavani, i naravno, kasnite pa nemate ni vremena za pristojno jutro.
Najgori su takvi počeci dana, kada nemate vremena za postepeno buđenje, već sve mora biti ekspresno i brzinski. Ti su dani češći zimi, što zapravo ne čudi… Buđenje uz lagane zrake Sunca i ptičice koje pjevaju (po mogućnosti bez budilice) je san svakoga od nas, no nažalost, to je zimi gotovo pa nemoguće dobiti.
Tmurna i siva jutra su vrlo teška za pobijediti, no kako smo do sada preživjeli, i nadalje ćemo. Ipak, možda postoje načini koji mogu pomoći da siva jutra ipak budu malo manje siva. Ne možemo obećati čudesa, ali sasvim sigurno vam možemo reći da će vam teška jutra ipak biti mrvicu lakša.
Pospanost
Ono što svih muči ujutro jest pospanost. Postoje ljudi koji se lakše razbude i oni kojima ni tri šalice kave ne pomažu, no jedno je sigurno – svi su pospani ako se nisu stigli naspavati. Sad, lakše je to reći nego napraviti (pogotovo kada zagusti s obavezama…), no zaista će rijetko što napraviti jutro ljepše od buđenja bez glavobolje od manjka sna.
Ima dana kada se zaista ne stiže u krevet na vrijeme, no isto tako je većina dana provedena skrolajući na mobitelu i traćeći dragocjeno vrijeme. Ako vam ništa nije bitnije od lajkanja, barem se sjetite jutra koje vas čeka i toga koliko ćete zamjerati sebi iz prošlosti što niste na vrijeme pustili mobitel i legli u krevet.
Postoje još neke stvari koje mogu olakšati taj proces razbuđivanja, kao što jest pronaći odgovarajuću budilicu (ne želite da vas budi zvuk tenka, ali isto ne želite prespavati svaki alarm), ali i shvatiti koliko vam vremena zaista treba da se naspavate. Svatko ima neki svoj unutarnji sat kojem se mora prilagoditi.
Magla i noć
Čak i kad se uspijete natjerati da se ustanete iz kreveta, kako krenuti u novi dan kad vas vani čekaju magla i… noć? Kratki dani su vrlo depresivni, pogotovo kada se probudite, a sve vam nekako šalje poruku da biste trebali ipak još malo spavati. Ne postoji nešto što vas vuče da se pokrenete i izađete, već vam sve govori da biste trebali ostati unutra.
Zaista je teško u takvim trenucima biti pozitivan i veseo kada je doslovno sve protiv vas, no ako se ne odlučite oduprijeti takvom razmišljanju, bit će vam samo teže. Puno je lakše koračati kroz život s pozitivnim mislima u glavi, nego što je razmišljajući o tome kako vam se ništa ne da jer je sve sivo.
Samo krenite razmišljati o tome da će se i ta grozna magla s vremenom pomaknuti, a možda vas čeka baš i skroz sunčan dan… jednom kad napokon i počne dan. Možda vas čak i kiša razveseli, nikad ne znate što vas čeka u danu. No ako krenete namrgođeni, teško da ćete uspjeti privući nešto lijepo i pozitivno.
Manjak vremena
Užurbana jutra su najgora stvar na svijetu, pogotovo ako ste usporeni (kao što vrlo često je slučaj). Kada se kasno probudite, ili jednostavno prekasno krenete sa spremanjem, često se dogodi da propustite ljepotu jutra, odnosno one stvari koje vi volite u svojim jutrima. Za nekoga je to topli tuš, za nekoga šalica kave prije izlaska iz doma.
Ono što je bitno jest da taj manjak vremena često pripisujemo užurbanom načinu života na koji smo prisiljeni, a to ustvari baš i nije istina. Za ono što zaista želite, uvijek možete pronaći vremena. Samo je problem što je nekad teško shvatiti što su nam zaista prioriteti u životu, pa onda te jutarnje radosti padnu na dno ljestvice.
I možda vam jutra zaista nisu toliko bitna kada sve skupa pogledate, no jesu li vam baš i toliko nebitna da si uskraćujete neka slatka zadovoljstva koja vam, ako ništa, barem na minutu stave smiješak na lice, ili neku toplu misao u glavu? Možda bi se onda ipak isplatilo to ubaciti u dnevni raspored, i to kao obavezu.
