Skrivao je od prijatelja 20 godina svoj identitet kao Lastan iz Modre laste
Kada je Rudi Aljinović 1969. godine osmislio koncept imaginarnog klinca koji odgovora na pitanja čitatelja Modre Laste, nitko nije mogao pretpostaviti da će jedan redakcijski kodeks dovesti do jedne od najbolje čuvanih novinarskih tajni u Hrvatskoj – identitet Lastana.
Saša Drach je kao Lastan počeo raditi prije rata kada je nastupila mala pauza, a sveukupno je prošlo 20 godina od kada je preuzeo ulogu imaginarnog dječaka. U dokumentarcu Irene Škorić ‘Dragi Lastan’ pojavljuju se svi Lastani kroz povijest, a identitet novog se po tradiciji i dalje čuva. Zanimljivo da ni bliski prijatelji nisu znali da Saša dva desetljeća potajno vodi drugi život uz Lastanova krila.
Kako je bilo uskočiti u tu rubriku? Bila su zadana neka pravila na koji način se odgovora na pitanja?
Stil je trebao ostati isti, samo što sam ja bio mlađi od drugih Lastana. Rudi Aljinović danas ima skoro 80 godina. Dragutin Brigljević te Branko Pilaš su također bili stariji i imali su drugačiji perspektivu nego ja kao pripadnik jedne nove generacije.
Koliko su se pitanja Lastanu promijenila od 80-ih do danas?
Vrlo malo. Devedeset posto pitanja se svodi kako priči curi ili dečku.
Može li se kroz pitanja vidjeti tendencija veće otvorenosti mladih prema nekim temama poput seksualnosti, izlascima u ranijoj dobi ili o marihuani?
Naravno da su se počela javljati pitanja i o drogi, ali obično ta vrsta pitanja završava u drugim rubrikama. Pitanja koja su se doticala promjena na tijelu išla su više prema medicini, a Lastan je uvijek uzimao pitanja na koja se može u šali odgovoriti. Prije svega na muško ženske odnose i na one u razredu.
Lastan je pomogao mnogima, kada bi se sve zbrojilo riječ je o tisućama pitanja?
Kao klinac sam redovito čitao Lastana. Sjećam se kada bi došla Modra Lasta u razred taj dan ne bi bilo škole uopće. Prvo bi se čitao strip, a onda Lastan. Nakon toga eventualno još nešto drugo. Uvijek si nastojao prepoznati nekoga iz razreda tko je poslao pitanje pod šifrom. Dijete može i sebe prepoznati u nekim pitanjima jer su to sve tipske situacije.
Vjerujem da su se pitanja često ponavljala, a je li bilo neko pitanje koje se isticalo, a da nije bilo dio šprance?
S vremenom je postalo zamorno jer počneš po stoti put odgovarati na isto pitanje i recimo onaj stil pitanja od kuda ti krila ili kako ti je kada letiš. To je isto bio set od dvadesetak pitanja koji se stalno ponavljao.
Bilo ih je vezanih za rat. Djeca prate ono što se događa oko njih.
Čime se danas bavi Lastan?
Bio sam urednik kulture u Jutarnjem listu, a sada radim na dvije knjige hrvatskog pisca Josipa Novakovića koji živi u Kanadi već 10 godina, a prije toga je bio u Americi gotovo 40 godina. On ne zna pričati hrvatski, a putuje i redovito dolazi u Hrvatsku. Prije dvije godine je kao Kanađanin bio nominiran za jednu vrlo uglednu nagradu britanskog Bookera gdje je bio jedan od pet najboljih na svijetu što nije uspjelo nikome s ovih prostora. Prevodim jednu knjigu eseja i drugu zbirke priča za koje vjerujem da će biti vrlo zanimljivo domaćoj publici.