Najpoznatiji glazbeni festival u povijesti zasigurno je Woodstock iz 1969. godine. Trajao je tri dana, trebao skupiti oko 200 tisuća gledatelja, no došlo ih je pola milijuna. Ulaznice su ispočetka bile 8 dolara dnevno, no kad je organizator, inače 25 – godišnjak, Michael Lang shvatio koliko će ljudi doći, proglasio je festival besplatnim. Sve to obilježilo je ovaj festival zajedništva, no postoje neke činjenice u pozadini koje mnogi ne znaju. Osim što je na pola milijuna posjetitelja bilo svega 50 tisuća sanitarnih čvorova, izvođači koji su došli ‘pjevati za ljubav i zajedništvo’ su zapravo tražili novac da bi se uopće pojavili na bini.
Događaj generacije, Woodstock, pohodili su mnogobrojni hipiji, a festivalom se širio dim marihuane i osjećaj ljubavi i zajedništva. U trenutcima kad je hipi pokret počeo gubiti na snazi, Amerika se ključne 1969. godine ponovno upoznala s hipi kontrakulturom i poznatim sloganom ‘vodite ljubav, a ne rat’.
Međutim, festival o kojem će se pričati još desetljećima nije bio potpuno idealan i skromnih stavova. U nastavku vam donosimo podatke o Woodstocku koje bi hipijevci radije krili od vas.
Laž br. 1: ‘Woodstock je organiziran samo zbog promocije hipi pokreta’
Cijeli Woodstock organiziran je isključivo s namjerom da se zaradi, i to ne za Tibet već za džepove organizatora. Dvojica mladića su 1968. godine postavila oglas u New York Times i Wall Street Journal tražeći ‘investitore za legitimni projekt’.
Johnu Robertsu i Joelu Rosenmanu tako su se javili iz izdavačke kuće Capitol Recors, te ih je kontaktirao hipi promotor Michael Lang, koji je htio napraviti glazbeni studio u Woodstocku.
Sjeli su za stol i dogovorili se – organizirat će trodnevni glazbeni festival i zaraditi ogromnu količinu novaca kako bi financirali daljnje projekte.
Laž br. 2: ‘Na festivalu će biti oko 50 tisuća hipi posjetitelja’
Kad su se jednom uspjeli dogovoriti, organizatori i investitori su počeli tražiti idelanu lokaciju za festival. Problem je bio što je rijetko koji zemljoposjednik htio 250 tisuća hipijevaca na svom imanju. Tad su promotori počeli lagati zemljoposjednicima, da će biti svega 50 – ak tisuća posjetitlje.
Zanimljivo je kako je jedna od lokacija festivala trebala biti u mjestu Wallkill, no kad su promotori shvatili da to baš i nije za hipi festival, već više za death metal koncert, odustali su od ideje. Dok nisu došli do posjednika na čijem se imanju sve održalo, uporno su govorili svima da će biti svega nekoliko desetaka tisuća ljudi.
Laž br. 3: ‘Izvođačima je na umu bilo samo mijenjati svijet glazbom’
Iako je poanta bila da se svijet mjenja s glazbom, neki izvođači nisu htjeli nastupiti na Woodstocku bez da ih se plati. Organizatori su znali da bez velikih imena na popisu izvođača neće napraviti ništa.
Stoga su se morali dogovoriti s onim pjevačima i bendovima kojima su samo dolari bili na umu.
Creedence Clearwater Revival su dobili 15 tisuća dolara za svakog člana benda, a za određene svote novca su se ogrebali i The Who, The Grateful Dead i slavna Janis Joplin.
Laž br. 4: ‘Organizacija je bila na razini’
Na Woodstocku se nalazilo ukupuno 50 tisuća toaleta za pola milijuna ljudi. Zbog toga su mnogi obavljali nuždu u prirodi, a kad je pala velika kiša, možete samo zamisliti kako je izgledao travnjak i koliko je nisko bila razina higijene na festivalu.
No to nije bio najveći problem, jer već nekoliko dana prije festivala cijelo mjesto postalo je veliko parkiralište.
Tisuće automobila koje su ostavili gosti festivala zapriječili su put da bilo tko dođe vozilom do festivala. Zbog toga su se izvođači morali voziti helikopterom na pozornicu.
Zaključna istina: ‘Fenomenalan osjećaj i povijesni neponovljivi događaj’
Unatoč svemu negativnom što se veže uz Woodstock, činjenica je da se ovakav događaj više nikad neće ponoviti. Riječ je o duhu hipijevaca iz 1969. godine, drugačijoj društveno političkoj situaciji i glazbeno umjetničkom revoltu protiv društva. Ideja je davno postala arhaična, a tek se 15 tisuća ljudi skupilo prošle godine kako bi se sačuvali spomen na Woodstock.
Ono što je sigurno jest da se više nikad neće ponoviti ovakav festival, a djedovi i bake koji su bili mogu samo prepričavati iskustva mlađim naraštajima.
