Slatki trenuci života maturanata: Evo zašto biste trebali cijeniti posljednje mjesece u srednjoj
Život maturanata je jako stresan, savršena uvertira za ono što slijedi u studentskim godinama. Biranje matura, pisanje matura, upis fakulteta i biranje onoga što biti cijeli život je pomalo teško s 18/19 godina koliko maturanti imaju, ali život maturanata je više od stresa, iako se tako ne čini na prvu.
Foto: Ivan Božić, srednja.hr
Možda je teško vidjeti sve one lijepe stvari života u srednjoj kada se odjednom sve počne vrtjeti oko onoga što tek slijedi u nekoj budućnosti, ali to je samo još jedan razlog više zašto bi trebali posebno cijeniti upravo te posljednje trenutke srednjoškolskog života. Često zaboravimo da je sadašnjost puno bitnija od budućnosti, zato što tko zna što nam slijedi?
Na stranu ocrtane fraze, svi će se složiti da je život maturanata vrhunac života u srednjoj školi, ili bi barem trebao biti. Ne samo zato što ste najstariji u školi pa možete maltretirati sve koji su mlađi (zato što ne možete), već zato što imate maturalnu večer, maturalno putovanje i općenito nostalgičnu atmosferu (iako kraj tek dolazi, nije još tu).
Ipak, kad se budete sjećali srednje škole, rijetko tko će se prisjećati tih grandioznih trenutaka koji se planiraju danima i mjesecima unaprijed. Iskustvo srednje škole je puno više od par dana druženja s razredom (koje najčešće završi u svađi, realno) ili jedne večeri oko koje ima više stresa nego oko vjenčanja (i opet sve završi u svađi…).
Svaki radni dan posljednje tri/četiri godine ste proveli sa svojim razredom i sa svojim profesorima, i upravo se u tim nebrojenim satima koje ste zajedno proveli, kriju sve sitnice koje će vam faliti jednom kada završite sa školom. Naravno, čekaju vas neke nove stvari, možda i bolje od toga, ali nikada iste.
Veliki odmor
Najljepše vrijeme dana je oduvijek bilo i bit će, veliki odmor. Tih predivnih 15 minuta pauze (ponekad nategnutih i na 20, 25?) se čine kao sve, osim petnaest minuta. U to vrijeme se stigne otići do pekare po nezdravu opciju za doručak, baciti nekakav đir oko škole ili po gradu, možda čak i sjesti na kavu?
Mogućnosti su beskonačne i svaki dan se isproba nešto novo. Nedavno smo pisali o tome kako studenti više ne odlaze na marendu već naručuje hranu, pa se sada i tu može uštedjeti na dragocjenom vremenu. Najljepši su oni trenuci kada je lijepo vrijeme pa je šetnja neizostavna, mada imaju svoje čari i oni dani kada je vani potpuno nevrijeme i ne postoji opcija koja dopušta izlazak iz škole.
U svakom slučaju, veliki odmor – trenutak koji trebate više cijeniti!
Dijeljenje klupe
Reći da više ni s kime nećete dijeliti klupu bi bilo pogrešno zato što su velike šanse da ćete barem u nekom trenutku to morati raditi ponovno, bilo s nepoznatim ljudima na faksu ili s ljudima koji vas živciraju na poslu.
Dijeljenje klupe, koliko god možda bilo nezgodno u osnovnoj školi (ako niste barem jednom nacrtali crtu nasred klupe, jeste li uopće išli u školu?), u srednjoj postaje najbolji dio svega. Profesore u srednjoj nije previše briga s kim sjedite pa se možete skoro na svim predmetima sjesti upravo sa svojom ekipom.
Gledajte na to kao na neko probno ‘cimerstvo’ – ne možete s bilo kime sjediti u klupi, zar ne? Isto to vas čeka kada budete tražili cimere, bilo u stanu ili, još gore, studentskom domu…
Odnos s profesorima
Svi znaju da postoje dobri i loši profesori, no istina je da u srednjoj to na jednoj razini ne čini nikakvu razliku, a to je da ste sa svima (ili barem većinom) u jako prisnom odnosu. Ako kasnije nastavite na faksu, profesori koji će vam znati ime će biti oni koji su vam jako dragi te kojima ste vi jako dragi.
U srednjoj su stvari drugačije, pa je onda ‘normalno’ da sa svim profesorima imate odnos kao da ste obitelj – nekad sretna, a nekad disfunkcionalna. Sjetite se samo svih šala i pošalica koje imate unutar razreda, kada je riječ o svakom profesoru. Takve stvari ostavljate u srednjoj.
Bliskost je upravo ono što razlikuje srednju od faksa – u srednjoj nikada niste samo broj, dok se na faksu vrlo lako može postati jedan, ilitiga bolje rečeno, mora se raditi kako se više ne bi bilo samo broj…
