Smijenjena voditeljica Kulture u SC-u, poznati glumac ogorčen: ‘Postavljen je kamen temeljac za dekulturalizaciju prostora u Savskoj 25’
Sanacijsko vijeće Studentskog centra u Zagrebu smijenilo je voditeljicu Kulture Natašu Rajković. Razlozi te odluke još uvijek nisu poznati. Smjena Rajković razljutila je i glumca Mirana Kurspahića koji je u tamošnjem Teatru &TD radio na desetak predstava. Kurspahić smatra kako je plan zapravo ‘uništiti bastion nezavisne, alternativne kulture’ u SC-u te ‘deurbanizirati taj prostor i transformirati ga u zavičajni rentijerski slivnik’.
Foto: Srednja.hr
Nataša Rajković smijenjena je s mjesta voditeljice Kulture Studentskog centra u Zagrebu. Kako piše Teatar.hr, odluka je to koju je Sanacijsko vijeće SC-a donijelo pretposljednjeg dana srpnja, a o tome je li odluka zakonita, odlučivat će sud.
Sanacijskog upravitelja SC-a, Mirka Bošnjaka, pitali smo koji su razlozi smjene Rajković. O pristiglom odgovoru pravovremeno ćemo obavijestiti javnost.
Smjena Nataše Rajković zasmetala je poznatom glumcu i redatelju Miranu Kurspahiću, upozorivši kako je problem puno širi i kako je zapravo riječ o postavljanju kamena temeljca ‘za dekulturalizaciju prostora u Savskoj 25.’ Kurspahićev Facebook status u nastavku prenosimo u cijelosti.
Ispričavam se na patetici, ali eto – bitno je
Izdvojeni članakKao što slutih, pod okriljem ljeta, festivala i svjetskog prvenstva kad su mediji poslovično u hibernaciji, nakon nekoliko godina sustavnog opstruiranja i maltretiranja, sanacijska uprava SC-a je odlučila zadati završni udarac Kulturi promjene smjenom Nataše Rajković, čime je postavila kamen temeljac za dekulturalizaciju prostora u Savskoj 25, gdje kultura obitava već preko 55 godina. Bez obzira što je ta odluka posve neopravdana i pravno neutemeljena, mislim kako nam je svima dobro poznat modalitet ponašanja i funkcioniranja vodećih struktura, te kako bez obzira na izostanak zakonskih osnova, stvari se gase, guše i nestaju principom i metodom jačega, čemu smo svakodnevni svjedoci odlukama od Gradske skupštine do Hrvatskog sabora i Vlade.
Plan je ovdje u istoj mjeri primitivan koliko i maliciozan te proračunat – uništiti ovaj bastion nezavisne, alternativne kulture, deurbanizirati taj prostor i transformirati ga u zavičajni rentijerski slivnik. Ugušiti svaki oblik otpora novoj hrvatskoj nacionalnoj agendi, posvemašnjoj ruralizaciji uma. Nekoć naivno mišljah kako postoji neki masterplan, neka borba za zemljište, nekretnine – nema ga. Postoji samo potreba za uništenjem postojećeg, jer ostalo je ionako već u njihovim rukama.
“Kulturu promjene” je prije 13-ak godina Nataša osmislila i oformila po uzoru na kvalitetne kulturne modele iz inozemstva i uspješno ih ovdje implementirala. Savska 25 je postala poligon slobode, otvorenosti, istraživanja, hrabrosti i svih ovih godina niže same uspjehe na kulturnoj domaćoj, ali i međunarodnoj sceni, vežući se tako na najsjajnije epohe tog antologijskog prostora. Postala je generator urbane kulture i čitave alternativne scene Zagreba i Hrvatske. Počela je odgajati i kultivirati buduću publiku. Istovremeno sigurna zona za eksperiment “odbačenih” i mjesto otpora protiv dominantnog diskursa onih u poziciji moći. Mnogi umjetnici, kulturnjaci, kreativci su svoje prve, često i jedine prilike, dobili upravo u okrilju kulture promjene i ovdje pronašli svoj drugi dom.
Izdvojeni članak
Među njima sam i ja i mogu odgovorno tvrditi kako čitave jedne generacije kazališnih redatelja/ica ne bi bilo, da nam Nataša nije pružila priliku i utočište, premda su joj sugerirali da to ne čini. I to ne samo jednu priliku , jer svatko može zajebati. Dobili smo pravu logistiku za rad i potpunu slobodu u odabiru tema, suradnika i načinu rada, koja je bila jedino ograničena produkcijskim uvjetima, sve ostalo je bilo na našem znanju, volji i talentu. Upravo zbog tih okolnosti mislim kako svih tih godina Teatar &TD. i ima najbolje predstave i najzanimljiviji program, premda mu vidljivost baš i nije jača strana, ali to je već za neku drugu priču.U &TD-u napravih 10 repertoarnih predstava, čak i 11 ako računamo “Fikus je smokva” koja se također tamo izvodila. Bile su to moje najdraže predstave i najljepši procesi, baš zbog svih ljudi uključenih u to, kao i cjelokupnog prostora i atmosfere i mogu doista reći kako se u &TD.-u osjećam kao kod kuće, te kako je utkan u mene (doslovno ?).Na Natašu i njezin program me prvi uputio Frljić još na ADU, ali sam ju prvi put upoznao 2006. preko Ivice Buljana dok glumih kod njega u “Bloku”. Odmah mi je dala neki zajedljivi komentar na izbor odjeće, ali mi je odmah i ponudila da donesem neki prijedlog za rad u kazalištu. I tako je, simptomatično, krenula naša suradnja koja je, eto, potrajala duže od desetljeća. Bila je Rona Žulj i meni i mentorica na “Žrtvama zemljopisa” s kojima smo se uputili i protutnjali Evropom, ali i kritičko oko na mnogim drugim projektima. Nekonvencionalna je, kreativna, izravna, uvredljiva, zaigrana, posjeduje jedan od najbritkijih umova uopće i uz sve to je luda ko šlapa, ali ju zato i volim i kao šeficu i kao osobu. Zadužila me, kao i mnoge, mnoge druge i bio bih pizda kad sad ne bih stao u njezinu obranu, roditelji su me bolje od toga odgojili.
No ne radi se ovdje samo o Nataši, stvar je u širem kontekstu. Godinama se kultura povlači, uzmiče, iz nekog glupog elitizma, narcisoidnosti ili još gore – neznanja, ustupa prostor glasnim, neartikuliranim primitivcima koji taj prostor naseljavaju – prazninom. Rasutost, frakcionaška razjedinjenost, uzajamni prezir, ogovaranje, zavist, netalasanje, šutnja, šutnja i još malo šutnje te male incestuozne zajednice tvore razbijenu vojsku koja nadolazećima ne predstavlja nikakvu prijetnju. Njima jedino kultura predstavlja prijetnju.
Koja je točka vrelišta? Što se to točno mora dogoditi da poduzmemo nešto? Da ne uzmičemo?
Mladi/e kolege/ice, gdje će te se razvijati, gdje ćete raditi? Mi stari konji smo se već kako tako etablirali, a kako ćete vi?
Ključni prostor nezavisne kulture se topi pred nama uslijed ljetne apatije.Ajmo se sabrati, jer jednom kad nestane, bit će kasno.
Neukusu treba reći – ne!
Dragi umjetnici, kreativci, artisti, pogotovo vi s nezavisne scene, draga publiko, konzumenti kulture, ako vam je imalo stalo do opstanka nečeg vrijednog, ne dajte na kulturu, ne dajte na sebe. Branite svoje. Tu se podvlači crta.
Ovo je naš alamo, naš termopilski klanac, ako želite u nacionalnome patosu – naš Vukovar
Inače zaslužujemo da nas nemaŠefice, znam da u tebi još ima borbe, odmori na otoku, ovo je samo pauza između rundi,iznijeti te mogu samo na štitu. Puno je napravljeno, ali još puno toga se tek treba napraviti – tu smo
Teataru akbar!
