U novu sezonu RK CO Zagreb ulazi sa pomlađenom ekipom, a najbolji
pokazatelj tog novog trenda je poziv u seniorsku ekipu dvojice igrača iz
omladinskog pogona.
Dok mnogi zagrebački srednjoškolci tek otvaraju pospane oči ova dvojica
su već u punom pogonu. S mladim rukometašima Brunom Butorcem i Lovrom
Mihićem smo pričali nakon njihovog treninga u 10 ujutro.
Nakon upoznavanja, prvo pitanje bilo je očito. Kakav je osjećaj biti pozvan među ‘velike’ dečke?
Mladi rukometaši
– Nama je izuzetno drago zbog toga, ali osobno to nije neka velika tranzicija. Mi smo igrali sa seniorskom ekipom i cijelu prošlo godinu. Sada je naša pozicija samo malo više službena, rekao nam je 17-godišnji Bruno, koji je učenik zagrebačke II. gimnazije.
Uzori Abalo i Štrlek
Mladići su rekli kako očekuju da će igrati u drugoj seniorskoj ekipi. Iako je RK CO Zagreb i ove godine u Ligi prvaka, dečki su svjesni da su najmanje iskusni u ekipi i da ne mogu očekivati da će puno igrati na europskom natjecanju.
– Lovro trenira od šestog razreda osnovne škole, a ja od drugog. Imamo mi već dosta utakmica ‘u rukama’, ali treba nam još puno iskustva za najveće, priznao je Bruno.
Butorac igra na poziciji desnog krila, dok je Mihić na suprotnoj strani vratarovog prostora, na lijevom krilu. Shodno tome dečki su i odgovorili na pitanje tko su im sportski uzori. Dok je Bruno istaknu Luca Abaloa kao vrhunskog igrača, Lovro je rekao mu je najdraži igrač Štrlek.
Ekipa iz razreda žica karte za utakmice
Pošto su još uvijek srednjoškolci, pitali smo ih kako uspijevaju uskladiti školske obaveze i intenzivne treninge
–
Oboje smo u dosta zahtjevnim gimnazijama, ali moram priznati da nam
profesori često izlaze u susret. Donesemo potvrdu iz kluba s rasporedom
treninga i utakmica, pa se dogovaramo oko termina odgovaranja, rekao nam
je stariji Lovro, koji je učenik zagrebačke X. gimnazije.
Priznali su da kolege iz njihovog razreda nisu bili nešto previše uzbuđeni zbog njihove promocije u seniorsku ekipu.
– Najčešće žicaju da im nabavimo karte za neke utakmice, u šali su otkrili Lovro i Bruno.
Za
kraj smo dečke pitali ima li istine u priči da cure vole biti viđene u
društvu rukometaša. Lovro se brzo snašao i odgovorio kako on već ima
curu, dok se Bruno samo osmjehnuo. Konkretniji odgovor na ovo zadnje
pitanje ćemo možda dobiti sljedeći put kada ćemo imat priliku pričati s
njima.
