Srednjoškolke hrabro ušle u filmski žiri kultnog festivala: ‘Da vidim što rade i može li se od toga živjeti’
Zagreb film festival ove godine u kategoriji PLUS Program nagrađuju najbolji film koji se bavi temom mladih i odrastanja. Jelena Jurić i Marta Petraković obožavaju filmove, a sada su prvi put članice filmskog žirija. Zajedno sa svojom kolegicom, studenticom Emom Fabian, ove će srednjoškolke proglasiti pobjednički film, ali i dobiti priliku učiti tajne sedme umjetnosti u razgovoru s profesionalcima. Jelena nam kaže da gleda kako se svi elementi od kamere, režije do glumaca spajaju u jednu cjelinu, dok nam Marta navodi da je njoj ipak spoj vizuala i narativa osobno najvažniji recept dobrog filma.
Srednjoškolke Jelena Jurić (lijevo) i Marta Petraković (desno), članice su žirija koje će odlučiti o najboljem filmu o odrastanju i mladosti na ZFF festivalu | Foto: Ivor Kruljac, srednja.hr
Ovogodišnji PLUS program Zagreb film festivala (ZFF) neće samo prikazati filmove koji govore o mladosti i odrastanju, nego i nagraditi najbolji film po tom kriteriju. Budući da su ovi filmovi primarno namijenjeni tinejdžerima, bilo bi malo šašavo da ‘odrasli’ filmski žiri određuje koji je film najbolji. Stoga će o pobjedniku PLUS programa ZFF-a odlučiti tročlani žiri kojeg čine: 19-godišnja studentica preddiplomskog studija filmske i TV režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Ema Fabian, učenica drugog razreda X. gimnazije Jelena Jurić te Marta Petraković, maturantica zagrebačkog MIOC-a.
Psihodelični horor i ljubavna drama
Srednjoškolske učenice koje će odlučiti o pobjedniku Plus programa smo upoznali nakon što projekcije filma ‘Happyend‘. Temu tek odgledanog filma nismo otvarali, čisto da naše sugovornice mogu u miru porazmisliti o japanskoj distopijskoj drami koju su taman pogledali. No, prije nego su postale članice žirija, u prijavi su morale napisati i poslati kritiku jednog filma po svom izboru, čime su otkrile kako razmišljaju i što vole. Jelena je uvjerila ZFF da će biti kvalitetna članica njihovog žirija svojom kritikom psihodeličnog horor filma ‘Climax’ kojega je režirao Gaspar Noé.
– Taj film se sviđa svakome jer je nasilan i brutalan. Ali, iako me odvlači, ne mogu ga prestati gledati. Genijalan mi je ritam, muzika i režija u tom filmu, impresionirao me s tehničke razine. Prvi mi je put bio jako neugodan za gledanje. Ali druga puta nisam mogla prestati, opčinio me, rekla nam je Jelena kako se odlučila za tem svoje fillmske kritike.
Dodala je i da je prijavu na ZFF poslala u zadnji tren. Budući da nije bila sigurna koje su joj šanse za uspjeh, pristupila je svemu opušteno, ali joj je zato jako drago što sada sjedi u kinu i sudjeluje u odlučivanju o pobjedničkom naslovu. Marta nam je rekla da se prvotno planirala javiti za volontiranje na ZFF-u. No, onda je vidjela priliku za žiriranje, ističući da je to drugačije od onoga što je prije radila. Kako kaže, ugodno se iznenadila što je dobila ovu ulogu na ZFF-u, a u prijavi je dala svoj osvrt na romantičnu dramu ‘Prije zalaska’ u režiji Richarda Linklatera.
– Uglavnom mi je taj film jako zanimljiv jer se bazira isključivo na dijalogu. Ne oslanja se na radnju, ali je istovremeno zanimljiv, rekla nam je Marta.
‘Pogledam film, imam dojmove, kasnije gledam što mi se svidjelo’
Obje naše sugovornice vole filmove i imaju iskustva sudjelovanja na filmskim radionicama. Jelena nastoji što više odlaziti u kino. Iako navodi da je prvi put u žiriju pa kaže da nema ‘neke ispravne parametre za gledanje filma’, opisala nam je svoju metodu, istraživanja kinematografije.
– Generalno, prvo pogledam film u cjelini, imam neke dojmove i tek onda kasnije gledam što mi se svidjelo ili nije. Primjerice, možda mi je radnja bila zanimljiva, ali gluma ili režija ne. Gledam i kakav je film vizualno, kakva je bila kamera, zvuk i kako se sve to slaže u jednu sliku, opisala je Jelena.
Marta se nadovezala da joj je osobno najbitnija vizualna strana filma. Smatra da spajanje vizuala s narativom pokazuje kvalitetu filma i vještinu dobrog redatelja. Upitana o početku ljubavi prema filmu, Marta navodi da je prvotno jako voljela čitati knjige pa se potom počela sve više zainteresirati za vizualnu umjetnost. Budući da je film prepoznala kao spoj ovih dviju strasti, krenula je na filmske radionice. U sklopu ZFF-a, imali su prilike upoznati i selektore ovogodišnjih filmova. Od jedne selektorice su već dobili korisne savjete.
– Opisala nam je kako gleda film kao cjelinu. Ne izdvaja elemente iz njega, nego ga uzme, ako joj svi elementi odgovaraju, otkrila je Marta kako im je jedna selektorica objasnila međuodnose glume, režije, snimanja i drugih elemenata ‘sedme umjetnosti.
Mladi filmaš se iskazao već tijekom studija: ‘Na svakom individualcu je da odluči kakav film voli’
Dok se srednjoškolke Jelena i Marta na ovogodišnjem ZFF-u tek uče žiriranju, 24-godišnji David Gašo već postaje pravi filmski maher. 2019. godine je upisao studij Filmske i TV režije u Zagrebu te je na fakultetu režirao više filmskih radova. Među njima se ističu ‘Laci bježi u Mađarsku za kojeg je 2021. godine dobio nagradu na festivalu eksperimentalnog filma ’25 FPS’. Uslijedili su i drugi naslovi, kao što su kratki igrani film ‘Palikuća’ te kratkometražni film ‘Niska trava’. Ove godine na ZFF-u je u žiriju za program kratkometražnog filma. No, kako nam navodi, draže mu je biti filmaš, nego ocjenjivač tuđih filmova.
– Temelj rada na filmu i temelj filmske edukacije jest analiza filmova. Mislim da je bitno mladim ljudima pružiti priliku da pristupaju, gledaju i komentiraju filmove. Svakako pozdravljam takve inicijative. Mislim da je možda prilika žiriranja na prvu atraktivnija od, primjerice, radionice filmske analize ili filmske kritike, jer se dijele nekakve nagrade pa je to fora, zanimljivo, ali mislim i da su svi oblici takvih programa važni za inicijalni pristup filmu. Kada bih morao izdvojiti tri stvari koje se mogu naučiti kroz žiriranje, to bi bilo da se ukusi iznimno razlikuju, i da je vrlo teško odrediti što je objektivno ‘dobro’. Drugo, mislim da je važno, makar samom sebi, raščlaniti film i pokušati razumjeti zašto imaš određenu reakciju na neki film, jer je to važniji proces za razvoj ljubavi prema filmu od donošenja zaključka na temelju inicijalnog dojma. I treće, mislim da se dojmovi mogu promijeniti i nijedno gledanje filma nije isto, komentirao nam je Gašo što mlade osobe mogu dobiti od filmskih radionica i žiriranja.
Upitan o svom studiju, naveo je da je umjetnički fakultet odličan za upoznavanje srodnih ljudi i zajednice. No, smatra da se u filmu može isprofilirati i kroz ‘izvaninstitucionalne filmske edukacije’ kao što su razvijanje projekata ili sudjelovanje u projektima kino klubova. Fakultet je opisao jednu vrstu platforme ili megafona, no istaknuo i da ‘na razvijanju vlastite kreativnosti i mašte moraš raditi sam’. Tako fakultetsko filmsko obrazovanje ne može odrediti što je doista univerzalni kriterij za određivanje dobrog filma. Sam Gašo nam ističe da je svijet filma doista raznolik.
– Postoje različiti filmovi s različitim stupnjem narativnosti, likovnosti, tehničke kvalitete i slično. Na svakom individualcu je da odluči kakav tip filma voli. Jedino što mogu poručiti nekome tko se smatra filmofilom je da otvori um prema svim vrstama filma, jer je to puno bogatiji svijet od onog koji je dostupan na površini, ali ne mora mu se nužno svidjeti ono što vidi. Festivalski programi, masterclassovi, institucionalna ili izvaninstitucionalna, radionička, kinoklubaška filmska edukacija postoji kako bi se zainteresirani za film približili upravo svim dijelovima tog filmskog spektra. S druge strane, neki ljudi gledaju film i posvećuju tome svoje vrijeme jer se žele zabaviti i ne žele se baviti pojedinostima filmskog zanata, povijesti i konteksta, i to isto treba poštovati, smatra obećavajući mladi filmaš.
‘Možda bi se kasnije bavila filmom, ali ne odmah’
Upitane bi li se htjele profesionalno baviti filmom i na koji način, Jelena je kroz osmijeh rekla da ima još vremena odlučiti budući da je tek drugi razred. Iako kaže da nije sigurna bi li htjela postati filmska profesionalka, želi da joj film bude dio života jer je veseli kao hobi. Marta mašta o režiji ili produkciji filmova, ali na pitanje o profesionalnoj karijeri ipak odgovara s oprezom.
– Možda bi se kasnije u životu htjela profesionalno baviti filmom, ali ne odmah. No, mislim da će mi ovo iskustvo pomoći da u razgovoru s profesionalcima vidim što oni točno rade i je li moguće od toga živjeti, zaključila je Marta.
Kada je riječ o perspektivi življenja od filma, Gašo nam je naveo da su njemu rekli da se od filma teško živi pa odgovara: ‘valjda je to istina’. No, bilo da je riječ o režiji, glumi, kostimografiji, scenariju, rad na filmu može podrazumijevati različite stvari, ali različito znanje da bi se naposljetku sve ujedinilo u jedno umjetničko djelo.
– Mislim da svaka filmska djelatnost traži određen set osobina kod čovjeka, što će odlučiti o tome hoće li se on snaći u tom poslu, posljedično se osjećati ugodno pa u konačnici biti uspješan. Jedino rješenje po meni je da budeš organiziran, dobrih radnih navika i otvoren novim iskustvima. Meni su rekli da se od filma teško živi. Valjda je to istina. Mislim da je bitno njegovati ljubav prema filmu ako ona postoji. Film ne mora biti primarna stvar u nečijem životu, a rad na filmu, kao i interes za film, beneficiraju od ostalih, popratnih i paralelnih interesa. Kad osmišljavaš film, ti odlučuješ kakvim filmskim jezikom, logikom i narativnom ili namjernim izostankom narativa komuniciraš s publikom. Ti gledatelju nudiš nešto i na njemu je da to prihvati ili ne, savjetovao je Gašo mladima koje zanima film.
