Sretan mu rođendan: Alanfordovski apsurd nakon 45 godina življi i bliži no ikad
Usisali smo ga, asimilirali i reproduciramo ga iz dana u dan, svjesno ili nesvjesno. Svatko od nas je u Debelom Šefu, Broju 1 ili Bingu prepoznao nekog susjeda ili šefa, ponekad se vidio kao potlačeni Bob Rock i jeremijski zavapio ‘boli me sve i još mnogo toga’. Alan Ford je jedna od onih stvari koju volimo i nakon više desetaka godina, nešto poput Yuga ili Fiće. Sretan mu 45 rođendan.
Dugih 45 godina je prošlo od prvog, doduše talijanskog izdanja, kultnog stripa Alan Ford, a isti i dan danas živi u gotovo svim porama društva.
Fraze poput onih ‘bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi’ ili pak ‘ako kaniš pobjediti, ne smiješ izgubiti’ koriste sve strukture društva, pa ih čujemo kako u školskim klupama, tako i u političkim kampanjama.
Umjetnost nadrealnosti i apsurda
Generacije ‘Balkanaca’ odrasle su na ovom stripu koji kritizira svaki nefunkcionalni sustav humorom. Ono što autor knjige ‘Cvećarnica u kući cveća’ Lazar Džamić voli istaknuti, nadrealizam i apsurd koji je u Alan Fordu doveden do savršenstva, nama na ovim prostorima je prirodni sustav u kojem živimo i upravo zbog toga smo ga prihvatili kao svoga.
Usisali smo ga, asimilirali i reproduciramo ga iz dana u dan, svjesno ili nesvjesno.
Svatko od nas je u Debelom Šefu, Broju 1 ili Bingu prepoznao nekog susjeda ili šefa, ponekad se vidio kao potlačeni Bob Rock i jeremijski zavapio ‘boli me sve i još mnogo toga’.
Upravo ta spona koja veže jedan strip i jedno društvo s druge strane Mediterana, Alana Forda je učinilo simbolom, općim mjestom i sastavnim dijelom urbane kulture. Fordić je jedna od onih stvari koju volimo i nakon više desetaka godina, nešto poput Yuga ili Fiće.
Takav utjecaj ovog stripa, često podcjenjene umjetničke tvorevine, ne bi možda ni bio neobičan da Alan Ford nije doživio potpuni fijasko u svim zemljama u kojima je objavljen izuzev u Italiji i na prostoru ex-Yu. U Brazilu, Francuskoj, Danskoj doživio je tek nekoliko brojeva, a na englesko govorno područje nikada nije ni primirisao iako se Cvjećarnica nalazi baš u New Yorku, na Petoj aveniji.
Magnus, Bunker, Brixy
Roberto Raviolla – Magnus i Luciano Secci – Max Bunker dvojac je koji je odgovoran za nastanak ovog jedinstvenog stripa, a za njegov uspjeh s ove strane Jadrana najzaslužniji je Nenad Brixy. Romanopisac i urednik brojnih časopisa svoj najveći doprinos kulturi ostvario je prijevodom.
Prijevod Alan Forda mu je priskrbio titulu trećeg fordovca, a maestralnost njegova uratka na hrvatskom jeziku dodatno potvrđuje i neslavno propadanje srpskog prijevoda. Naime, Brixyjev rad je bio toliko dobar da ga se čitalo u cijeloj bivšoj državi.
Riznica umotvorina
– Alan Ford je njegovo autorsko jezično djelo, njegov istančan humor i talent sjajnog pisca ključni su kada se govori o uspjehu tog stripa. Donio je potpuno novi književni jezik koji je ušao duboko u urbanu narodnu kulturu, dirnuvši neku našu populističku crtu, pa Alana Forda čitaju čak i oni koji inače uopće ne čitaju stripove, kazao je pisac i urednik Nenad Rizvanović.
U Hrvatskoj i Italiji i danas izlazi Alan Ford, ali u okrnjenom izdanju, jer niti više Raviolla crta, niti već pokojni Brixy prevodi. Od stare garde ostao je tek Secci, ali duh Forda i dalje tinja.
Danas, 45 godina nakon prvog izdanja, ovaj kultni strip i dalje uživa golemu popularnost.
Pohabani primjerci starih domaćih izdanja prodaju se po par stotina kuna, a talijanski izvornici i za desetak puta veće cifre, no ono što je još važnije Alan Ford i dalje živi među nama.
