‘Stariji su gnjavaža broj jedan’: Pitali smo studente što ih najviše živcira u javnom prijevozu
Svatko tko često koristi javni prijevoz doživio je koliko naporne te vožnje mogu biti, bilo da je za to kriv autobus koji ne dolazi na vrijeme ili neugodni suputnici. Zamolili smo studente da si ‘daju oduška’ i kažu nam što njih najviše živcira dok putuju do faksa, menze ili posla.
Ivan Klindić / www.ivanklindic.info
Vožnja tramvajem i autobusom dio je svakodnevice gotovo svih studenata u Zagrebu. Neki tramvajem ili autobusom prelaze pola grada, a neki se voze svega nekoliko stanica, ali svi su navikli na neugodne situacije i naporne suputnike. Hrvoje, student Fakulteta političkih znanosti, kaže da su najveći problem u javnom prijevozu stariji putnici.
– Stariji u javnom prijevozu su gnjavaža broj jedan i ne vjerujem nikome tko kaže drugačije. Najviše me živcira što baš moraju ići nekamo rano ujutro kad većina ljudi ide na faks ili na posao. I onda se ljute što je u busu gužva i što nema slobodnog mjesta, a nisu svjesni da sami stvaraju gužvu. Na plac uvijek mogu ići malo kasnije, kaže Hrvoje.
Prilikom vožnje uvijek nosi slušalice kako bi mogao ‘isključiti’ svijet oko sebe. Isto radi njegov kolega Antonio, koji također priznaje da ga u javnom prijevozu najviše živciraju stariji putnici.
– Živciraju me stariji koji su obično nekulturni i misle da su godine opravdanje za loše ponašanje. Dosta njih se uopće ne zahvali kad im ustupiš mjesto, valjda misle da mi mlađi uopće ne bi smjeli sjediti u tramvajima. Jedva dočekaju svaku priliku da počnu onu mantru: Eto vidite kakvi su današnji mladi. U tramvaju uvijek slušam glazbu tako da ih ne moram slušati, a ustajem se samo osobama na kojima se vidi da im je teško stajati, rekao je Antonio.
Autobusi kreću prerano ili prekasno, ali rijetko na vrijeme
Matea, studentica Učiteljskog fakulteta, ističe da joj najviše smeta nepridržavanje rasporeda polazaka.
– Najviše me živcira što je javni prijevoz nepouzdan, što autobusi i tramvaji stalno kasne ili što je još gore, nekad kreću ranije. Prije nekoliko dana sam išla na autobus koji je stajao na stanici i znala sam da ima još pet minuta do polaska pa se nisam žurila. Zatvorio mi je vrata praktički ispred nosa i krenuo prije vremena polaska. Idućeg sam čekala skoro pola sata jer je naravno kasnio.
Osim što su autobusi i tramvaji neredoviti, Matea se također požalila na ponašanje drugih putnika. Nije joj problem bilo kome prepustiti sjedalo, ali najprije treba lijepo zamoliti.
– Smetaju mi stariji ljudi koji se ponašaju bezobrazno. Pritom ne mislim na baš stare kojima je stvarno teško stajati, oni obično pristojno zamole, nego više na one srednjih godina, znaju biti jako bezobrazni. Nije mi problem ustati se ako me netko lijepo zamoli, bez obzira na godine, ali ne podnosim pasivnu agresiju, zaključila je.
Svakodnevne gužve i planiranje alternativnih ruta
Ljubiteljica gužvi nije ni njezina kolegica Nikolina, koja ističe da joj smeta što gubi mnogo vremena na čekanje.
– Najčešće se vozim četvorkom i imam osjećaj da su u njoj stalno gužve, a sad kad su prorijedili linije gužve su još veće. Tramvaj nekad čekam i do pola sata, a kad jednom stigne toliko je pun da na svakoj stanici moram izlaziti van i propuštati ljude. Naravno, zbog prorijeđenih linija češće kasnim na faks, a profesori uglavnom nemaju razumijevanja. Osim toga, živciraju me ljudi koji ne poznaju osnove bontona vožnje tramvajem pa stoje na vratima iako se voze više stanica ili u gužvi drže ruksak na leđima.
S Nikolinom se slaže i Nika s Prometnog fakulteta koja kaže da je javni prijevoz u Zagrebu potpuno nepouzdan.
– Do faksa mi inače treba 45 minuta, ali ako želim biti sigurna da ću stići na ispit moram krenuti dva sata ranije. Zastoji u prometu događaju se bar jednom tjedno. Imam osjećaj da uvijek moram računati na to da ću pješačiti pola sata ili tražiti alternativne rute, što je prilično zamorno, zaključila je studentica.
