Stereotipi o studentima Medicine, Prava, Arhitekture, Učiteljskog, FSB-a i HS-a
Stereotipi su jedna od onih stvari koje u teoriji svi ne podnosimo i žustro niječemo, dok je u praksi malo drugačija stvar. U praksi nemamo problema s time da na ljude stavljamo razne etikete pomoću kojih generaliziramo i pojednostavljujemo stvari.
Toa Heftiba, Unsplash
Čini mi se da je upravo to pojednostavljanje glavni razlog zašto stereotipi postoje. Nekada davno smo u srednjoj školi učili o njima, i čini mi se da je to jedan od razloga, ali kako nisam sigurna, do kraja teksta ćemo se samo pretvarati da jesam sigurna i da sam u pravu. Čisto da i mi malo pojednostavimo.
Prvi nastavak: Najstariji stereotipi o studentima FER-a, Filozofskog, PMF-a i privatnih fakseva
U većini slučajeva se stereotipima obraćamo kada se želimo rugati na nečiji račun – bilo da se radi o lošem pokušaju stand up komedije ili o dobronamjernoj zezanciji (fora riječ) s prijateljima, stereotipe rijetko kada shvaćamo ozbiljno. Kada ih počnemo shvaćati ozbiljno, ili ponašati se ovisno o tome što stereotipi tvrde… onda dolazi do problema.
No kako smo svi mi ovdje prijatelji, mogli bismo baciti neku dobronamjernu zezanciju, čisto za početak tjedna. I da, dobro pogađate – vrijeme je za stereotipe o studentima! Je li disclaimer ovaj put uopće potreban? Mogli bismo samo već jednom krenuti.
Učiteljski fakultet
Još jedan u nizu fakulteta na kojima ništa ne rade. Samo povremeno malo sviraju sintesajzer, pročitaju koju bajku i to je to. Naravno, na cijelom faksu ne postoji nijedan student, već su sve same studentice, koje se dijele u dvije velike skupine: cure koje će odrasti u brižne majke i tete iz vrtića, te cure koje su upisale ovaj faks zato što je deficitaran i žele imati posao nakon tri godine.
Uvijek su u nekakvoj strci sa seminarima i rijetko kada imaju dovoljno vremena za druženje, a i prirodno su mirnije naravi. Dok ne dođe do neke drame između njih samih, kada se pokolju…
Pravni fakultet
E ovo je već fakultet za gospodu. Ovo je jedan od onih fakulteta koji se upisuju kako bi se u obitelji imao odvjetnik, o čemu će se pričati generacijama nakon. I ljudi koji su tu, su vrlo često svjesni toga da će se o njima pričati, pa misle da su automatski bitniji od nas ostalih.
Nakon što polože Rimsko pravo, zaista i postanu bitniji od svih nas. Kada napokon nauče napamet sve te silne rečenice, rijetko tko (ili što) ih može zaustaviti – oni su spremni uzeti svoju diplomu.
Iznimno su kompetitivne naravi, dugog jezika (kako bi stariji ljudi opisali sve nove generacije) i velikog apetita za alkohol. Toliko vremena provode učeći da im jednostavno treba ispušni ventil, a njihov je alkohol i nekontrolirani izlasci. Kreću brucošijade, čuvajte ih se!
Medicinski fakultet
Medicinari i pravnici su ustvari sličniji nego što bi voljeli priznati. Odabir između medicine i prava je lagan – ako vam idu prirodni predmeti, idete na medicinu, a ako vas više zanimaju društveni, idete na pravo. Naravno, to vrijedi kada vam roditelji odlučuju koji faks upisujete.
U svakom slučaju, medicinarima je također vrlo stresno, a kako ne bi i bilo kada stalno imaju ispite i kolokvije, da ne spominjemo još i praksu… Njima također treba ispušni ventil, samo što je njihov malo drugačiji. Ako ste gledali seriju Uvod u anatomiju, ilitiga Grey’s Anatomy, sve vam je jasno.
Arhitektura
Izgleda da su light motiv ovog teksta svi faksevi koji su bolji od ostalih, pa se tako tu i morala naći arhitektura. Ne možemo reći da nije istina da će jednog dana biti ljudi koji će projektirati stanove u kojima ćemo možda upravo mi živjeti, ali opet… Arhitekturu upiše puno ljudi, a koliko ljudi znate da se aktivno bave arhitekturom? Mogli bi malo smiriti s doživljajem.
Pogotovo svi s arhitekture u Zagrebu – kužimo da imate dobru menzu, ali red vam je katastrofa.
Naši arhitekti su svi umjetničke duše, pa ne čudi što pojma nemaju o zbrajanju i oduzimanju, poimanju stvari koje su moguće i koje nisu – oni su tu da samo nacrtaju što su zamislili i to je to. Ostalo ih ne zanima. I da, nerijetko imaju taj stav i van faksa, i da, ne bude prezabavno…
Hrvatski studiji
Faks koji je najpoznatiji po tome što nitko nije siguran je li to faks, ili nešto drugo. Kažu da njihova diploma vrijedi isto koliko i neka koju ste si sami isprintali, no s obzirom na to koliko lažnih diploma ‘uspješno’ kola po Lijepoj našoj, reklo bi se da vrijedi dosta.
Drugi se sjećaju Hrvatskih studija kao ružne polusestre Filozofskog fakulteta, kao onaj faks koji se upisuje kada ne briljiraš na prijemnom ispitu. Nije nešto što želiš vezati uz svoj faks, ali zapitajte se – koliko ste ljudi upoznali koji su na Hrvatskim studijima, a da im je to bio prvi izbor?
Upravo zbog toga, teško je izraditi profil njihovog prosječnog studenta, zato što vjerojatno jedina stvar koju svi imaju zajedničku jest činjenica da nisu uspjeli upisati željeni faks.
FSB
Da ne završimo baš na skroz depresivnoj noti, prisjetit ćemo se i FSB-a. Slično kao i FER-ovci, nemaju previše iskustva s djevojkama. Djevojke koje vide su većinom one koje prolaze kraj njihovog faksa dok idu na Filozofski, a njih gledaju iz daljine, većinom zbog vlastite sigurnosti.
Imaju svoju menzu, no bili su među organizatorima napada na novootvorenu menzu Filozofskog fakulteta, a vjerujemo da ih je naša najbolja menza na svijetu (?) dovoljno osvojila da nam se i dalje vraćaju. Ili do nje samo svrate nakon što zauzimaju mjesta u našoj knjižnici.
U svakom slučaju, možete ih prepoznati po tome što izgledaju kao da su s Filozofskog, ali ih je manje briga. Ne kao ‘manje ih je briga’, nego ih stvarno boli briga kako izgledaju. Zgrabe prvu stvar koju vide ujutro i nadaju se da je pogodno za vremenske prilike koje im predstoje…
Nadamo se da ste ovom tekstu pristupili s dozom sarkazma i ironije, a ako niste… Kako bi se reklo: ‘Well that’s too bad’.
