Što je bolje za studente, ispiti u dvoranama ili online: ‘Samo želim da ovaj semestar što prije završi’
Nakon početne krize oko toga kako organizirati predavanja i vježbe u ‘online’ svijetu, prvih problema s kolokvijima, polako se bližimo onom najvećem problemu, a to su ispiti. Rokovi su i inače najkritičniji dio svake akademske godine, no ove godine, uz stres i paniku oko prolaska ispita, javlja se i cijeli novi niz problema u kojem će se studenti topiti i daviti.
Koronavirus je promijenio naše živote, a obrazovanje je jedno od onih područja koje je najviše pogođeno. Postoje profesori koji su se odlično snašli u online svijetu, postoje oni koji su se ulovili u koštac s tehnologijom koja im je donedavno bila potpuni stranac, a postoje i oni koji su sve prepustili nadi da ćemo se uskoro vratiti u dvorane.
Nažalost, povratka u dvorane nije bilo, a trenutno se ni ne očekuje do kraja akademske godine za većinu fakulteta. Samo je jedna stvar još upitna, a to jeste kako će se održati ispiti na fakultetima. Trenutno je situacija takva da se preporučuje pisanje ispita online, i to zbog nekoliko legitimnih razloga, no postoje profesori kojima se to ne sviđa.
Online ispiti pružaju puno više razloga za prepisivanje nego ispita u dvoranama, pa ne čudi što se profesori tome protive, ali isto tako je istina da prepisivanje na fakultetu nema baš previše smisla. Provesti barem 5 godina slušajući predmete koji su vam toliko nezanimljivi i dosadni da ne želite naučiti stvari o kojima slušate, apsolutno nema smisla. A ako vas zanima to što slušate, onda je logično da i to želite naučiti.
Zašto online ispiti?
Kada se riješi problem prepisivanja (ako već ne ide na povjerenje), nema razloga zašto se ti ispiti ne bi trebali održati online. S druge strane, postoji puno razloga zašto bi se ispiti trebali održati online.
Upravo zato što većina studenata nije iz grada u kojem studira, postoji milijun problema, od kojih su najveći smještaj i kako se uopće vratiti u grad studiranja, ne bi bilo fer održati ispite uživo te tako diskriminirati one koji ne studiraju u svom rodnom gradu, ili nam se tako barem čini.
Razgovarali smo s nekolicinom studentica kako bismo vidjeli što one misle i u kakvoj se situaciji nalaze.
Ravnopravnost
– Studiram u Zagrebu, a iz Rijeke sam. Živim u stanu roditelja pa nemam neki osjećaj da sam u tuđem svijetu. Sada za vrijeme korone dok se nastava odvija online sam doma, ali s obzirom na to da još ne znamo kako će se završni ispiti i rokovi održati, u pripravnosti sam za povratak u Zagreb. Kako su do sada neki online ispiti prošli kako treba i bez većih poteškoća ne bi mi smetalo da se i završni održe online, ali isto tako priželjkujem vraćanje svega u normalu pa tako i fakulteta. Mislim da se ne bi trebala raditi razlika između studenata koji studiraju u rodnom gradu od onih drugih te da na razini fakulteta treba biti donesena odluka o načinu provođenja završnih ispita kako bi svi bili ravnopravni, rekla nam je Dita koja je druga godina na računarstvu na FER-u.
Kolokviji su sigurno bili dobra ‘proba’ za pisanje ispita na ljetnom roku. Ako je sve dobro prošlo, nema razloga zašto bi se ispiti trebali održati uživo. Naravno, svi bismo radije bili na faksu (u kafiću pokraj faksa), ali što je tu je.
‘Moramo se snaći’
– Ne studiram u svom rodnom gradu, podstanarka sam u Zagrebu. Moj faks je organizirao nastavu online i nedavno su donijeli odluku da će se i ispiti provoditi tako, što mislim da je mudro. Naravno, u normalnim uvjetima preferirala bih pisati uživo, ali s obzirom na situaciju online ispiti su jedino izvedivo rješenje i moramo se snaći. Ne vidim razlog zašto bi oni koji studiraju u svom gradu pisali uživo, a ostali online, to je samo nepotrebno kompliciranje. Ako je online dovoljno dobro za nas ostale, trebalo bi biti i za njih, a usto, na ovaj način osiguravamo približno iste uvjete za sve, obrazložila je Valentina s Filozofskog
Veliki problem kod online nastave jest taj što svi zaista nemaju iste uvjete. Od boljih i loših internetskih veza, pa do bržih i sporijih kompjutera, a ponekad čak i manjka istih, svi studenti nemaju iste uvjete. Ipak, kad bi se ispiti pisali odvojeno, kako bi bilo moguće uopće jednako ocijeniti studente?
I medicina može
– Studiram u gradu kojem živim tako da još uvijek živim sa svojima. Imali smo online nastavu, i dalje je imamo a od 1.6. dio nastave će biti održan uživo (vježbe), a ostalo će se nastaviti održavati online. Većina ispita (svi pismeni i većina usmenih) održavat će se online, a manji dio uživo. I draže mi je da se piše online s obzirom na epidemiološku situaciju. Ona nije loša, ali barem mi studenti možemo ostati doma i od doma raditi sve što trebamo za faks. Mislim da bi bilo u redu da svi pišu u istim uvjetima, nekako mi se ne čini okej da dio studenata piše uživo, a ostatak online, smatra Lea s treće godine medicine u Rijeci.
Medicina je jedan od onih fakulteta koji ne može bez praksi i vježbi. No ako se medicina uspjela prilagoditi online nastavi, zašto drugi fakulteti ne bi mogli?
‘Samo želim da što prije završi’
– Inače sam iz Dalmacije tako da živim u studentskom domu. Nastava iz svih kolegija se održala online (osim prakse). Zadnja informacija koju smo dobili o ispitima je da su obje opcije moguće te nakon toga nismo dobili nove informacije o ispitima. Mislim da sam došla do te faze da mi je zapravo skroz svejedno, samo želim da ovaj semestar što prije završi haha. Mislim da bi bilo okej da svi imamo iste uvjete da, ali u ovim okolnostima mislim da nije ok da profesori zahtijevaju dolazak na fakultet, tako da na kraju krajeva možda je okej da svatko bira za sebe, mišljenje je Klare s Učiteljskog fakulteta.
Neki profesori neće odustati, već će nastaviti inzistirati da se ispiti održe uživo. I dok bi najbolje bilo spriječiti takve ideje, što će onda biti sa studentima koji ne mogu doći na ispit? Dobar dio studenata je ostao bez smještaja u studentskom domu – kako očekivati od njih da se pojave na ispitu u 8 ujutro? Tada bi trebala barem postojati opcija online pisanja ispita.
Iako se čini da do rokova ima vremena, studenti znaju da je ovo zadnji trenutak mira, zatišje pred oluju. Kada rokovi počnu u šestom mjesecu, bit će gore nego ikada. Uz brigu oko (ne)znanja, bit će problem i samo pristupanje ispitu, bilo uživo ili online. No, ipak su studenti poznati po tome da ne mogu bez stresa, pa možda sve i ispadne u redu na kraju…