Kažu da je najtraumatičniji trenutak u životu svake osobe njegovo rođenje, što mi itekako ima smisla, zato što se po prvi put odvajamo od majke, a svatko tko je išao na studij van svojeg grada, zna kako je to odvojiti se od svoje obitelji – također pomalo traumatično.
Foto: Simon Maage; Unsplash
Kao i za sve u životu, kada je riječ o studiranju, postoje dvije vrste ljudi: oni koji tvrde da se radi o najboljem periodu u životu, te oni koji studiranje pamte samo po stresu i neprospavanim noćima.
Istina je vjerojatno tu negdje između (pitajte me kada diplomiram), a sve je to zahvaljujući jednoj prekrasnoj ‘nuspojavi’ studiranja, koja bismo mogli zvati studentska obitelj. Ne, ne radi se o nekom projektu koji se nudi na određenim fakultetima, niti o nekakvoj novčanoj potpori, nažalost.
Najjednostavnije rečeno, studentska obitelj je skupina ljudi koji su vaši. To su ljudi kojima možete slati depresivne/bijesne poruke u 3 ujutro noć prije ispita, ljudi koji će vam skuhati juhu iz vrećice ako ste bolesni, ljudi s kojima ćete provoditi većinu vašeg vremena. Jednostavno, ljudi koji su uvijek tu za vas.
Postoje prijateljstva koja traju godinama i godinama, no rijetko kada se stvori takva povezanost kao ona kada upoznate ljude za vrijeme studiranja. Ne samo zato što se napokon nalazite u krugovima gdje većina ima slične interese kao i vi (barem se nadamo da ste na dobrom faksu), već i zato što rijetko kada se nađete u situaciji takve samoće kao na studiju.
Bitne odluke u srednjoj
Sigurno, srednja škola je najteža za preživjeti zato što rijetko kada se uči o nečemu što vas zanima, imate milijun sati dnevno i morate s 18/19 godina odlučiti što ćete raditi do kraja života, ali rijetko kada ste sami. Možda se na trenutke osjećate usamljenima, ali u srednjoj uvijek imate vašu obitelj i topli dom koji vas čekaju, uz intenzivno druženje s prijateljima, što iz razreda, što van razreda.
Jednom kada odete na fakultet to se sve mijenja, Više se nemate kome vratiti, ako se ne potrudite izaći iz sobe možete provesti i dane ne razgovarajući, a možda je i najtužnije to što će se rijetko kada poklopiti da imate predavanja uvijek s istim ljudima. Biti dio zajednice je nešto što je nužno svakom ljudskom biću, a jednom kada ostanemo bez toga, teško je popuniti tu prazninu.
I upravo tu ulazi u priču studentska obitelj. Možda se neće uvijek raditi o ljudima s kojima ste na fakultetu, ali uvijek će se raditi o ljudima koji vas razumiju, koji znaju koliko je teško studirati. Ne zato što prolaze kroz sve muke koje i vas snalaze, već zato što i sami imaju tu prazninu, koja je često uzrok svih nezadovoljstava.
Opstanak na fakultetu
Neki (čitaj: ja) bi rekli da je upravo pronalaženje studentske obitelji unutar prve godine ključno za opstanak na fakultetu. Koliki god lumen vi bili, razlika između fakulteta i srednje škole jest u tome što na faksu ima toliko detalja da je nemoguće nešto improvizirati, a da nije prethodno dobro i detaljno naučeno.
Učenje je samo po sebi teško, a kada vam se dogodi da se zatvorite 3 dana u sobi i pripremate ispit, postaje nemoguće. Koliko god vi voljeli (i planirali) biti nepobjedivi, nećete dugo izdržati. Ljudima treba komunikacija i druženje s ostalima kako bi ostali pri zdravoj pameti, a pogotovo kada je riječ o stresnim situacijama poput ispitnih rokova.
Na svu sreću, učenje uvijek može biti grupno (s vašim ljudima) ili ih možete samo ‘iskoristiti’ za punjenje baterija i nastavljanje mučenja, koje će onda biti kraće, samim time manje naporno, ilitiga manje mučenje.
Postoji tu i milijun ostalih situacija s kojima se studenti susreću na dnevnoj bazi, a koje bi bilo nemoguće prebroditi bez svoje studentske obitelji. Od popunjavanja rupi između predavanja na kavama, pa do posuđivanja iskaznica za knjižnicu, i još milijun i jedna stvar. Život je nepredvidiv, a lakše ga je shvaćati kao izazov, kada imamo šansu za daljnji prolazak. Netko ‘naš’ je taj koji nam tu šansu značajno povećava, stoga im danas možemo zahvaliti na tome.
