Studenti podijelili najgora iskustva s poslova koje su radili: ‘Nikad me u životu nitko nije toliko iscijedio’
Gotovo svaki student odradio je nekoliko studentskih poslova, bilo u sezoni, bilo žonglirajući posao i studentske obveze. Nažalost, nisu svi poslovi jednako dobri. Neki poslovi su emocionalno ili fizički iscrpljujući, a kod nekih su problem šefovi. Pitali smo studente da nam ispričaju svoje horor priče sa studentskih poslova.
Foto: Unsplash
Studentski poslovi mogu biti lakši ili teži, ali svi koji su ih radili će se složiti: važna je atmosfera na poslu i stav šefova. Osobito su teški poslovi koji uključuju svakodnevnu komunikaciju s ljudima ili naporan fizički rad.
Daleko od idealnog
Neki poslovi izgledaju privlačno kada ste na razgovoru za posao. Sve se čini idealnim, od plaće do uvjet rada, ali onda počnete raditi i shvatite da je taj posao daleko od idealnog. To se dogodilo Matei, studentici Učiteljskog fakulteta koja kao najgori studentski posao izdvaja onaj u escape roomu.
– Provela sam više od mjesec dana na neplaćenoj obuci gdje sam morala sama prolaziti sve sobe i znati ih proći napamet i vratiti u početno stanje. Kad sam na razgovoru za posao pričala o tome sve je zvučalo idealno, a u stvarnosti sam jedan dan bila sama na poslu od 9:30 do 23:30. Šef mi je kao došao pomoći, ali nije napravio ništa, ja sam morala oprati sve posuđe i složiti sve sobe dok je on otišao baciti smeće koje je bilo nebitno u tom trenutku. Bilo je fizički naporno, bez pravih pauza, većinu vremena sam bila sama i događalo se da moram slagati neke sobe dok su mi igrači bili u drugim sobama. Sve u svemu, fizički i psihički jako naporno, ispričala je Matea.
Iscrpljujuć fizički posao
Za vrijeme pandemije i lockdowna bilo je teško pronaći posao. Hrvoje, student novinarstva jedva je uspio pronaći posao u tiskari. Riječ je fizičkom poslu koji je veoma iscrpljujuć, što je Hrvoja umaralo.
– Radio sam u tiskari, to je bio isključivo fizički posao. Pandemijska vremena bila su teška za studentske poslove. Nije ih bilo, niti su poslodavci htjeli riskirati sa studentima. Najgori posao mi je bila tiskara jer se uvijek radila kasnopopodnevna,odnosno noćna smjena. Ideš doma tek kad zadnje novine budu poslane iz tiskare prema odredištu negdje u državi. A ni to što je na Radničkoj cesti nije baš pomoglo, ispričao je Hrvoje.
Rad s novcem i kupcima iznimno je stresan
Ana, studentica politologije je radila na blagajni jednog lokalnog dućana i priznala da je riječ o veoma stresnom poslu. Također je saznala koliko je teško raditi s kupcima koju mogu biti veoma neugodni.
– Rad na blagajni mi je definitivno bio posao koji bih izdvojila kao najgori, čisto zbog količine stresa koji je uključivao. Svaki dan sam bila odgovorna za blagajnu s ogromnom svotom novca i to je stresno samo po sebi, jer smo manjak morali nadoknađivati iz vlastitog džepa. Osim toga, ljudi su često bili jako neugodni. Najgore je bilo što je dućan bio blizu gradilišta pa su radnici svaki dan dolazili i dobacivali neukusne komentare i smijali se, a znala sam da ću ih vjerojatno vidjeti i sutra. Doživjela sam i nekoliko puta da se ljudi iskaljuju na meni jer im je kartica odbijena, ili nije bilo nekog artikla a oni su baš došli po to. U dućanu je bilo premalo ljudi pa se znalo dogoditi da uopće nemam pauzu par dana jer nije imao tko biti na blagajni, rekla je Ana.
‘Dosta dehumanizirajuće iskustvo’
Vladimira, studentica anglistike i lingvistike radila je kao tehnički asistent u prevoditeljskoj agenciji. Tempo rada joj je bio neizdrživ, a plaća je bila minimalna.
– Nehumani rokovi s me toliko izludili da sam se u jednom trenutku rasplakala od muke. Srećom sam taj dan radila od doma. Tempo i očekivanja su takvi da doslovno 100 posto vremena moraš funkcionirati na maksimumu koncentracije i produktivnosti. Nikad me u životu nitko nije toliko iscijedio, a plaćali su naravno minimalac. Ako je ikad bilo sumnje da nas poslodavci vide kao lako zamjenjive krpe koje iscijede do maksimuma, bace kad im više ne služe, i naprosto nabave nove, ta sumnja je nestala. Dosta dehumanizirajuće iskustvo, izdržala sam manje od godinu dana. Kasnije sam saznala da je u ta agencija više-manje revolving door, stalno nekoga traže jer im ljudi stalno odlaze. Jednom smo išli na team building u Istru i šefovi su tamo išli džipom, a nama su nabavili poluraspadnuti autobus koji se putem ugasio tri puta i kasnili smo nekoliko sati, ispričala je Vladimira.
Neugodni šefovi
Na nekim su poslovima najveći problem šefovi. Nika, studentica prometnog fakulteta radila je u solariju-kozmetičkom salonu i svakodnevno trpjela ispade svoje šefice, kojoj nije bio jasan koncept ispitnih rokova i činjenica da studenti tada ne mogu raditi kao inače.
– Bilo je to grozno iskustvo koje ne bih poželjela nikome. Dogovoreno je bilo da će se raditi smjene od šest sati dnevno, ali skoro svaki dan sam morala ostajati sat ili dva prekovremeno. Ti sati bi na kraju mjeseca samo nestali s obračuna. Šefica se skoro svaki dan derala na nas i kolutala bi očima kad god bi ju pitala za pomoć. Kad sam imala ispitne rokove rekla sam da me neće biti tjedan dana, a ona je praktički imala napadaj bijesa i rekla mi da sam neozbiljna i neodgovorna i da takvih kao što sam ja ima na bacanje. Nije mi dala otkaz, nego sam ga ja dala nedugo nakon toga jer ju više nisam mogla trpjeti. Još mi je smetalo što su cure koje su pušile stalno bile u dvorištu na cigareti, a ja nisam smjela za vrijeme smjene skoknuti do dućana po gablec, ispričala je Nika.
