Studenti se prisjećaju školskih dana i otkrivaju kako preživjeti prijelaz iz osnovne u srednju
Uskoro počinje nova školska godina i svi znamo što to znači. Dobro, možda ove godine ne znamo što to točno znači, zbog novih okolnosti koje nam donosi koronavirus, ali moglo bi se reći da otprilike znamo što nas čeka. Svi osim bivših osmaša koje sada čeka prijelaz u srednju školu…
Foto: Unsplash
Srednja škola je posebno vrijeme u životu svake mlade osobe. Nažalost, ne sliči previše na ono kako izgleda High School Musical, ali je i dalje zanimljivo (i većinom pozitivno) iskustvo. Bit će ružnih trenutaka kojih ćete se vjerojatno i kroz dvadeset godina sjećati s dozom tuge i bijesa, ali većinom ipak neće biti toliko strašno. Vjerujte, bit će i više nego dovoljno sretnih uspomena na srednjoškolske dane.
Ono što je bitno sa srednjom školom jest shvatiti sistem. Svaka srednja škola, odnosno svaka sredina, funkcionira na drugačiji način. Jednom kada vam postane jasno što se očekuje od vas, onda je sve lagano. Možda će vam trebati nekoliko tjedana da uhvatite novi ritam, no ako znate što je potrebno – sve je odmah lakše.
Prijelaz iz osnovne u srednju nije traumatičan, no većina ljudi misli da će to biti upravo tako. Veći problem jest to što si ljudi stvaraju problem, ondje gdje ga nema. Svi su u istoj situaciji i dolaze jednako smušeni, preplašeni i izgubljeni baš kao što ste i vi. Sve će biti u redu, samo nemojte paničariti ili još gore, izolirati se od vašeg novog razreda, vaše nove grupe.
Razgovarali smo s nekolicinom studentica, koje su prošle cijelo srednjoškolsko iskustvo, preživjele i sada žive sretne živote. Srednja škola, bila dobro mjesto za vas ili ne, je prolazna. Radi se o tek nekoliko godina vašeg života koje će proći i prije nego što ste to očekivali… Bitno je preživjeti, a ove studentice vam otkrivaju kako to najbezbolnije napraviti.
Drugi život
– Završila sam jezičnu gimnaziju. Danas mi se to razdoblje čini jako daleko, kao nešto iz drugog života. Voljela bih da sam onda znala koliko su neke stvari oko kojih sam se stresirala zapravo nebitne i da o njima neću ni razmišljati za par godina. Zapravo mi se puno više sviđa na fakultetu jer studiram ono što me interesira – naravno, uvijek ima dosadnih kolegija, ali nije to isto kao u srednjoj kad imaš 15 predmeta od kojih te zanimaju tri i onda sve ostale moraš samo preživljavati i onda zbog njih zanemariti one koji te zanimaju. Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju su viši standardi nego u osnovnoj i više učenja, i mislim da je srednja zapravo ključno razdoblje za stvaranje radnih navika po tom pitanju jer još nije prekasno za ispraviti lijenost i neorganiziranost koju netko možda vuče iz osnovnoškolskih dana… Naravno, neki to uspiju tek na faksu, ali mnogo je lakše kad se s time krene što prije. Treba naći balans između rada i zabave; malo pripaziti i na ocjene kako ne bi došlo do toga da se jednog dana to isprepriječi na putu do željenog fakulteta, ali također iskoristiti to vrijeme za uživanje i stvaranje uspomena i iskustava, rekla nam je Valentina (20) s Filozofskog.
Ovisno o tome koju ste srednju upisali i koliko ste zainteresirani za sve predmete koji vas čekaju, toliko ćete manje ili više vremena potrošiti na srednju. Ono što je sigurno jest da će kasnije obaveze u životu biti puno veće, pa ćete tako rijetko kada imati toliko slobodnog vremena, pa to iskoristite mudro! Ili barem probajte.
– Završila sam matematičku gimnaziju. Imam jako lijepe uspomene na srednju: profesori su bili odlični (osim nekoliko manijaka) i razred mi je bio super. Te četiri godine sam učila puno manje nego u višim razredima osnovne i puuuno manje nego na faksu, tako da sam imala gomilu slobodnog vremena. Da se mogu vratiti, utrošila bih ga u nešto produktivno, ali sa 15 godina čovjek ima druge prioritete pa sam ga tako veliku većinu provela s društvom i/ili na kompjuteru (baveći se neproduktivnim aktivnostima), prisjeća se studentica strojarstva, Matija (22).
Još jedna bitna stvar kod odlaska u srednju jest da ne vjerujete svakom traču o profesorima koji dođe do vas. Neki će biti istiniti, no većina će ipak samo biti prenapuhane priče od strane onih koji nisu bili zadovoljni sa svojim ocjenama.
Smušene, tinejdžerske godine
– Završila sam gimnaziju, a iz tog, zapravo, predivnog razdoblja pamtim i čuvam tada stečena prijateljstva koja se održavaju i danas. Osim anegdota pod odmorima, smijeha, brbljanja pod satovima te rečenica “e, za koliko zvoni?” i “samo da me ne otvori”, moje su gimnazijsko obrazovanje svakako obilježili pojedini nastavnici koji su utjecali na mene i pomogli mi da prepoznam svoje potencijale. Upravo mi je to u tim smušenim, tinejdžerskim godinama bilo izuzetno važno. Ustvari, kad se sad osvrnem na te 4 godine, nevjerojatno je koliko nas one obilježe – od zbunjenih klinaca postanemo, kako se ono kaže, zreli mladi ljudi. No, to tek kasnije shvatimo, rekla nam je Iva (21) koja studira novinarstvo.
U srednju školu treba krenuti opušteno, no i dalje imati na umu stvari koje se događaju. Ono što je bitno u srednjoj školi jest shvatiti čime se želite baviti ostatak svog života, te onda raditi ka tom cilju. Bilo da se radi o učenju za bolje ocjene koje osiguravaju odlazak na željeni faks, ili jednostavno isticanje i usvajanje novih vještina, ipak se treba malo potruditi.
– Ono što me spasilo u srednjoj, i omogućilo mi da prolazim 5 s vrlo malo truda, je; 1. slušanje na satu i 2. to što sam se u prvom razredu više trudila i tako ostavila dobar prvi dojam. To jako puno znači i može ti sačuvati jako puno vremena ako ostaviš dobar dojam, ali isto tako donijeti ti gomilu problema ako ostaviš loš dojam. Zato ako ćeš ikad više učiti u srednjoj, neka to bude u prvom razredu, poručuje svima Matija.
Osim učenja, još jedan veliki strah jest i već spomenuto upoznavanje s novim razredom. Postoji nekakav mit o tome da se ljudi iz srednje zauvijek zajedno druže, no to nije istina. Naravno, postoje oni kojima se sve lijepo posloži pa imaju prijatelje iz srednjoškolskih dana, no isto tako se i dobar dio takvih prijateljstava raspline. Stoga, opušteno i bez nekih velikih očekivanja.
– Znam da sam na početku srednje bila zabrinuta o tome kako ću se snaći u novom razredu, ali na kraju je okej ispalo, a s druge strane, na kraju krajeva stvarno je nebitno što nasumične osobe misle o tebi. Svatko gravitira nekom svom krugu ljudi sa sličnim interesima i, idealno, s njima ostane u kontaktu. Još jedan savjet koji bih dala je ne bojati se isprobati nove stvari, nove hobije, upoznati nove ljude i izaći iz zone komfora, poručuje Valentina (20) s Filozofskog.
I bez obzira na sve, koliko god se trudili biti opušteni, ili se trudili biti ne-opušteni, uvijek će biti onih situacije koje ne možete kontrolirati, i koje se jednostavno događaju, a vi ste samo pasivni promatrač, ili još gore, pasivni sudionik. I što onda?
Bitno je samopouzdanje
– Naravno da bih se sa sadašnjom pameću drugačije postavila u ponekim srednjoškolskim situacijama – ne bih plakala zbog prve jedinice, razbijala glavu brigama oko kemije i matematike, smijala se iz čistog mira niti bi me bilo strah pročitati sastavak pred razredom. Ali, sve je to sastavni dio odrastanja bez kojeg ne bih postala onakva kakva sam danas. I baš zato, ako izuzmemo slatke školske brige, iz srednje ne nosim traume nego tek lijepe i manje lijepe uspomene. Vjerojatno vas zanima koliko se srednja i osnovna razlikuju i što očekivati. E, na to nemam univerzalan odgovor. Nakon što zbunjeno zakoračite na hodnik svoje nove škole, ugledat ćete mnoštvo nepoznatih lica i onda ćete možda, poput mene, što prije željeti sklopiti prijateljstva. Čak i ako ste sramežljiviji, naći ćete nekoga – ne brinite; samo nemojte stajati sami na hodniku (glavu gore i samopouzdanje!). Ubrzo ćete se svi skupa družiti i sve će krenuti u dobrom smjeru, poručuje Iva.
No da ne bi bilo da je srednja savršeno mjesto i da neće biti ružnih trenutaka, to nije istina. Sigurno će biti neugodnih situacija s ljudima iz razreda, ali i još gore, s profesorima. U srednjoj, kada morate ipak koliko-toliko imati na umu da će vam se prosjeci gledati za upis na fakultet, odnos s profesorima je bitan. Odnosno, ne toliko s profesorima, koliko s predmetima koji vas ne zanimaju.
– Ono što mi je bilo najgore u srednjoj je bio osjećaj da učim stvari koje me uopće ne zanimaju i koje nikad neću koristiti. Najviše sam mrzila zemljopis i biologiju. Jednom sam propustila neki ispit iz biologije, sjećam se da se radilo o gljivama. Nakon toga se nikako nisam mogla uskladiti s profesoricom da me ispita da nadoknadimo to. Prošli su mjeseci, a ja sam i dalje prije svakog sata biologije prelistavala onih 20 stranica bilježnice koje su pričale o gljivama i njihovoj reprodukciji. Kad me napokon ispitala, dobila sam 3 i iako sam obično dobivala četvorke i petice, mislim da me nijedna ocjena u srednjoj nije obradovala kao ta trojka iz gljiva, jer je značila da više nikad neću morati razmišljati o njima. I u srednjoj i poslije ćeš sretati stvari koje su ti mrske, u takvim situacijama treba uložiti neki apsolutni minimum potreban da se iz njih izađe (npr. naučiti gradivo za prolaznu ocjenu), kaže nam Matija.
I dok postoji još milijun stvari na koje bismo mogli upozoriti, postoji još barem toliko stvari koje će vam se dogoditi, a za koje vas nitko ne može pripremiti. Jednostavno, neke dijelove srednje ćete morati improvizirati. I zato, za kraj, najbolje bi vam bilo da poslušate Ivin savjet.
– Zato pripremite torbe, nemojte razbijati glavu oko idealne odjevne kombinacije za prvi školski dan, družite se, učite, ne dajte koronavirus okolnostima da vas preplaše i navijte budilicu kako ne biste, poput petnaestogodišnje mene, umalo zakasnili na prvi sat.
Sretno svima!
