Studenti složni: ‘Zagrebu pod hitno treba sveučilišni nogometni klub’
Stotine novopečenih studenata svake godine stignu u Zagreb u potrazi za znanjem, no zbog manjka mogućnosti i informacija bivaju prinuđeni odustati od jedne druge svoje strasti – nogometa.
Domaći klupski nogomet već je dva desetljeća na niskim granama. Hrvatski predstavnici ispadaju u kvalifikacijama eurokupova ili, ako ih sreća i ždrijeb pomazi, dočekaju grupnu fazu da se u njoj osramote. Ozbiljnijih uspjeha nije na klupskoj razini bilo od prošlog stoljeća kada u sezoni 1995./1996. Hajduk ispao u četvrtfinalu Lige prvaka od kasnijeg šampiona, amsterdamskog Ajaxa. Nakon toga – ništa. Ili bolje rečeno, ništa vrijedno spomena.
Usprkos raspadu domaćeg klupskog nogometa, taj je sport i dan danas najvažnija sporedna stvar kod Hrvata. Vojska osnovaca i srednjoškolaca predano trenira u brojnim uglavnom amaterskim i poluamaterskim klubovima diljem Lijepe naše u nadi da će jednog dana postati novi Bokšić, Šuker ili Modrić. Naravno, mnogi ne uspiju, no u međuvremenu razviju snažnu ljubav prema ovom prekrasnom sportu.
Život te mlade ljude, zaražene nogometom, odvede u drugom smjeru. Veliki broj u toj životnoj dobi svojevoljno prestaje igrati ‘veliki’ nogomet i posvećuje se drugim stvarima. No jedan dio, uglavnom, studenata biva na to prinuđen silom prilika.
Mnogi dođu u Zagreb na studij i zbog nedostatka informacija, veza i kontakata preko noći ostaju bez mogućnosti rekreativnog bavljenja nogometom na amaterskoj razini.
Preduvjeta ima, ali rješenja ne
U metropoli postoji vrlo jaka studentska malonogometna liga koja je prema nekim informacijama jedna od boljih u Europi, no oni studenti koji bi se htjeli nastaviti baviti velikim nogometom prepušteni su sami sebi. Naime, studentskog nogometnog kluba nema.
Problem je vrlo izražen, a već duži niz godina bez rješenja.
– Kad iz nekog drugog dijela Hrvatske dođete u Zagreb prvo s čim se suočite je problem nepoznavanja ljudi koji igraju veliki nogomet. Drugim riječima, imate volju za igranjem, a ne znate kako biste uopće došli do nekog kluba u kojem bi vam dali priliku. Klub za koji sada nastupam našao sam preko prijatelja iz Makarske koji već neko vrijeme igra tamo, rekao nam je Makaranin Krešo Ljubičić, student Agronomije i član NK Horvati.
Sličnu nogometnu sudbinu je imao i naš drugi sugovornik Ivan Ledinski, koji za razliku od Ljubičića nije imao sreće s pronalaskom kluba u glavnom gradu Lijepe naše.
Pauza u tim godinama je štetna za mladog čovjeka
– Problem je u tome da se ne može dobiti prilika. Činilo se da ne postoji želja od strane trenera ili samih klubova da se studentima koji dolaze sa strane uopće da prilika iako su mnogi od njih prilično kvalitetni i tim bi ekipama donijeli dimenziju više, požalio se mladi Križevčanin koji je sreću pronašao u malom nogometu i povremenom igranju za lokalni klub nedaleko od svog rodnog mjesta.
Pokretanje kluba bi bio pun pogodak
Upravo zbog ovakvih problema s kojima se suočavaju studenti po dolasku u Zagreb, čak i oni vrlo perspektivni poput naših sugovornika, javila se potreba za klubom koji bi pridošlicama omogućio adaptaciju i nastavak rekreativnog bavljenja nogometom u nekoj od nižih liga.
U studentskim krugovima se o takvoj ideji priča već duže vrijeme, a navodno se odnedavno pojavila slična inicijativa i u strukturama bliskim Sveučilištu. Nije tajna da je za funkcioniranje kluba, pa makar i na najnižem nivou, potrebno osigurati stabilnu financijsku strukturu. Kako sada stvari stoje jedino je sigurno da takav klub ne bi oskudjevao igračima jer bi ga studentska populacija s oduševljenjem podržala.
– Pokretanje sveučilišne ekipe bila bi super ideja. Bio bi to pun pogodak. Posebno kada se zna koliko je kvalitetna i popularna sveučilišna malonogometna liga te koliko dobrih igrača trenutno ima na raznim fakultetima koji ne preferiraju mali nogomet zbog neprikladne podloge, s oduševljenjem je prokomentirao donedavni student FPZG-a i bivši nogometaš Zadra Lovre Karamarko ovu inicijativu.
Do kluba preko prijatelja
Naši ostali sugovornici mahom iz manjih mjesta u Slavoniji i Dalmaciji jednoglasno su podržali ovu ideju istaknuvši kako je šteta da propada veliki broj mladih talentiranih sportaša samo zbog toga što nisu izabrali život profesionalnih nogometaša. Svjesni su zapreka koje stoje na putu ovakvoj inicijativi, no nisu propustili priliku istaknuti prednosti koje bi generirao spomenuti projekt, a njih je zaista mnogo.
– Osim što bi se studente iz drugih gradova lakše integriralo na ovaj način, vjerujem da bi se privuklo akademsku populaciju na utakmice. Osim toga Sveučilište bi se javnosti prezentiralo kao zagovornik zdravog života i pokazali bi istinsku brigu za sportaše među studentima, rekao je Ledinski.
Za kraj su se naši sugovornici usuglasili kako bi se dala složiti, ne jedna, već nekoliko respektabilnih ekipa od studenata koji su za sada bez kluba te da bi Sveučilište o ovoj inicijativi trebalo što ozbiljnije razmisliti.
