Studenti i učenici dan prije kraja praznika: ‘Zašto nam već sada fale praznici?’
Sve što je lijepo kratko traje, pa su tako i ovi zimski praznici prošli, a da se nismo ni okrenuli. Mi studenti smo se možda naviknuli na to, ali realno, učenici kojima su praznici skraćeni zbog nadoknade štrajka, definitivno nisu. U svakom slučaju, bilo nam je prekratko.
rektor Damir Boras / foto: Ivan Božić|srednja.hr
Sada se polako vraćamo u rutinu, i pokušavamo uhvatiti stari ritam. Dizanje prije podne, odlazak na spavanje prije četiri ujutro. I naravno, normalno funkcioniranje ostatak dana. Zvuči nemoguće, i vjerojatno će nam ovaj tjedan biti gotovo pa nemoguće preživjeti. Onaj sljedeći će biti malo lakše, onaj treći nikako, a već četvrti ćemo vapiti za kratkim predahom, barem produženim vikendom.
Na našu veliku žalost, nekih većih praznika nema prije onih proljetnih, a oni neće biti nešto predugački. Stoga se već sada, iako praznici još nisu tehnički gotovi (mada jesu) s nostalgijom prisjećamo sreće koju smo osjećali 20.prosinca prošle godine kada su praznici napokon započeli, kada smo znali da su pred nama dani mira i odmora.
Tim danima je došao kraj, a nama već sada počinje faliti sve ono što ovih dana nismo toliko cijenili, čemu nismo pridavali na pažnji i što smo krajem počeli uzimati zdravo za gotovo. Do kraja ovog tjedna ćemo se sjetiti svih tih stvari s gorkim okusom u ustima, a ovdje donosimo samo par najupečatljivijih…
San
Svi se možemo složiti da je najstresnija stvar kod odlaska u školu ili na faks to što se nikada ne možemo pošteno naspavati. Naravno, iskoristimo mi vikende kada je to moguće i dane (možda bolje reći dan?) kada nemamo previše obaveza, pa si dopustimo i do osam sati sna.
Ove praznike smo vjerojatno svi spavali po barem deset sati dnevno (znam da ja jesam) i to bez imalo srama, straha ili panike. Odgovorno tvrdim da nema ljepšeg osjećaja nego kada napokon legnete u krevet i shvatite da ne morate naviti budilicu za dan nakon. Ili ju morate naviti za neko apsurdno vrijeme, tipa 14 h kako biste jeli topli ručak.
Nije dobro previše spavati (što mi sigurno jesmo na ovim praznicima) zato što nas usporava i na kraju, ne dozvoljava da iskoristimo dan do kraja, ali da nam je trebalo da malo napunimo baterije za sve ono što nas čeka, definitivno je. Je li to zdravo? Ne. Trebalo bi si svaki dan dopustiti barem sedam sati sna, a ne tjednima živjeti na tri-četiri pa se krpati povremenim praznicima koje onda praktički prespavamo…
Hrana
Nema boljeg od mamine kuhinje i s time će se složiti svi, a pogotovo studenti. Menza je svetinja, da se razumijemo, ali jednostavno i to nekada dosadi. Uvijek više-manje ista hrana, s istim bezukusnim okusom. Meni osobno je najveći problem taj što se u menzu ne mogu spustiti u pidžami, dok se do kuhinje mogu dogegati ravno iz kreveta. Mada me ni to nije spriječilo par puta na doručku u menzi…
Ali čak i kada bismo zanemarili studentsku ljubav prema maminoj kuhinji, ne možemo zaboraviti na ljepotu obiteljskog ručka. Kada idete u školu, rijetko kada se dogodi da stignete doma doći baš na obiteljski ručak. Najčešće svatko jede u svoje vrijeme, a obiteljski ručkovi i večere su rezervirani za vikende, i to ponekad.
I zadnje, ali ne manje važno, hrana za zimske praznike je nenadmašiva… Od fritula i kroštula pa do svih ostalih vrsti kolača za koje mame i bake napokon imaju vremena (i volje) za spremati. Ma jednostavno pre-kras-no!
Vrijeme
Možda smo mi studenti i učenici lijeni, ali istina je da se stvarno previše očekuje od nas. Ne radi se tu samo o odlasku na nastavu i predavanja, već i o pisanju zadaći, ekstra zadataka, pripremanju za ispite, bavljenju barem dvije dodatne aktivnosti, razvijanju vlastitih interesa i naravno, održavanjem društvenog života.
Istina je da svijet nije stao u posljednjih par tjedana, već smo mi i dalje nastavili sa svim tim stvarima, osim s odlaskom na nastavu i predavanja. I znate što? Imali smo taman vremena za sve stići, a i naspavati se. Sada kada se vratimo u normalu, vraćamo se u vrijeme panike i stresa, te opravdanim strahom za manjkom vremena.
Druženja
Povezano s prethodnim, druženja koja smo imali tijekom ovih praznika će se sada drastično smanjiti. Na svu sreću, odlaskom na nastavu i predavanja se i dalje družimo s ljudima, inače bismo postali potpuno asocijalni.
Ono što je tužno jest što će sada patiti prijateljstva s ljudima koje znamo van škole/faksa, a često su ta ona do kojih nam je najviše stalo. Realno, ljude koje gledamo svaki dan barem osam sati… dovoljno nam je da ih gledamo tada, treba nekada odmora i od njih. Osim ako su vam baš super, ali često većina nije.
I ima tu još milijun i jedna stvar koja će nam faliti, ali kako još uvijek to sve imamo, nismo toga svjesni. Sigurna sam da ću do kraja tjedna imati još barem deset stvari za nadopisati na ovu listu…
