[Studentska patrola] Je li Cassandra najbolja menza u Zagrebu? Pogledajte naš sud
Odlazak u menzu je nama studentima, nerijetko svijetla točka dana. Mislim da ne postoji gori osjećaj nego onaj kada cijeli dan se veselite nekom jelu, onda napokon dođete u menzu, vidite da je na rasporedu taj dan, no kad je vrijeme za uzeti hranu… Toga više nema u ponudi.
Studentski život je prepun razočaravajućih trenutaka, ali najviše boli kad nas razočara menza. Nekako to ne očekujemo od nje, iako nema razloga za naše beskrajno povjerenje koje menze uživaju. Štoviše, možda nam se i više puta dogodilo da smo ostali nezadovoljni nego zadovoljni, ali kako bilo što zamjeriti kada na kraju dana si uzmeš sokić od jabuke i život je ponovno lijep?
Ponovno smo u pohodu na zagrebačke menze i ovaj put smo otišli do možda najpoznatije menze, restorana Cassandra u sklopu FER-a. Kako nismo česti gosti, mislili smo da bi bila dobra ideja pronaći domaćina koji bi nas mogao onda provesti kroz menzu te dati savjete kako što napraviti. Naš domaćin za ovu epizodu je Nikolina, studentica treće godine FER-a koja je veći dio svog studiranja provela upravo u ovoj menzi.
Prije nego što smo došli, ona je odmah stala u red, upozoravajući nas da ćemo i dalje čekati desetak minuta, kako je i bilo. Ipak, rekla nam je da je sada situacija dobra, nakon otvaranja menze na Filozofskom fakultetu. Prije se čekalo i po pola sata, a gužva je bila uvijek jednako prisutna. Sada, otkriva nam Nikolina, postoje čak i trenuci u kojima gužve nema. Mi naravno nismo bili te sreće da smo naletjeli na praznu menzu, ali nismo niti predugo čekali.
Razočaranje zvano ‘osoba prije nas je uzela zadnju porciju’
Kada smo napokon došli na red, malo je reći da smo bili razočarani s time što je sav pomfrit otišao ravno ispred nas. Osjetili smo tu bol o kojoj sam ranije pisala. Teško razočaranje. Na svu sreću, ponuda je raznovrsna pa smo mogli birati između ostalih priloga, a odlučili smo se za rizi-bizi te krumpire. Kao glavno jelo smo uzeli piletinu koju nam je Nikolina preporučila kao najbolji odabir, i nije bila u krivu!
Juha od gljiva, salata od kupusa, sokić i kroasani su bile stvari s kojima smo si odlučile uljepšati ovaj obrok. Kada smo napokon sjeli za stol (što je također bila svojevrsna borba), nismo mogli ne primijetiti kako menza ne izgleda kao što menze izgledaju inače.
Stolovi imaju stolnjake, sjedalice su tapecirane i sve skupa više liči na nekakvu gostionu, nego na studentsku menzu. Nije prevelika menza, ali ima dovoljno mjesta da svi mogu sjediti, bez obzira na to što je stalno gužva. I naravno da smo primijetili da u ovoj menzi nema papira na kojima piše današnji meni, već to piše na nekoliko ekrana koji su vidljivi iz cijele menze. Tehnologija u 21. stoljeću? Nevjerojatno!
Dobro začinjena hrana!
Kada smo se napokon bacili na jelo, iako pomalo razočarani zbog zdravije opcije na koju smo se odlučili, shvatili smo da je to bila odlična odluka. Piletina je bila hrskava i sočna, i što je možda najbitnije – dobro zasoljena! Jedan od problema u menzama je taj što je sve uvijek bljutavo, no ovdje to nije bilo.
Nikolina je bila oduševljena krumpirom (za koji nismo znali do samog kraja hoće li biti krumpir ili nešto drugo), ali nas su se najviše dojmile rizi-bizi koje su sadržavale i povrće OSIM graška! Ne znam je li vam se to kad dogodilo i u ostalim menzama, no nama je ovo bio prvi put (a prvi se pamte).
Salata od kupusa je imala malo previše octa zato, no ne može sve biti savršeno. Drago nam je da je upravo salata ta koja je zakazala, zato što bez salate možemo preživjeti, no bez ovog ostalog… Nisam toliko sigurna.
Kroasani kao spas
Za sam kraj, odlučili smo se počastiti nečim slatkim. Sokićem i kroasanima. Ne znam zašto sam ja jedina koja je odlučila uzeti kroasane (na Nikolinin nagovor), ali mislim da je to jedna od boljih odluka u mom životu. Kroasani su bili prazni, ali toliko fini, kao da su upravo izašli iz neke francuske pekare (?).
Nakon što smo usporedili svoje račune, primijetili smo da iako je možda malčice skuplje nego u menzi koja nije privatna, ne radi se o osjetnoj razlici. Sve je i dalje nešto što studentima ne predstavlja problem, što je nekako i cijela poanta menze, zar ne?
U svakom slučaju, mi smo imali jedan odličan ručak, a sada je vrijeme i za konačan sud!
- čekanje: 3/5
- raznolikost izbora: 4/5 (stvarno smo željeli taj pomfrit)
- porcije: 4/5
- ljubaznost teta: 4/5 (nisu bacile nikakvu šalu, ali nisu niti bile bezobrazne)
- instagramičnost jela: 4/5 (kroasani čista petica!)
- okus: 4/5
- čistoća menze: 4.5/5
Obavezno provjerite i naš video gdje smo pitali studente što oni zapravo jedu u menzi?
