[Studentska patrola]: Klasik koji svi vole – restoran 2 na Savi
Postoje neke stvari koje su jednostavno klasici. Glazba koja se uvijek može slušati, knjige koje se uvijek mogu čitati i traperice koje se uvijek mogu nositi. Slično tome, menza restoran 2 na Savi, je također jedan klasik.
Možda nije najbolja menza u kojoj ste u životu bili, ali definitivno ćete joj se vratiti. Pogotovo ako živite na Savi, ali čak i ako ne živite na Savi. Radi se o jednom od onih ‘restorana’ za koje znate da su dobri i da vas neće razočarati. Barem to mislite dok vas ne razočaraju. No, restoran 2 nas još uvijek nije razočarao, pa tako ni ovaj put!
Iza sebe imam staž od godinu dana na Savi, pa sam naučila, više – manje, sve tajne svih menzi na Savi. Moj osobni favorit je brza menza, ilitiga Pizzerija, ali danas je na patroli restoran 2.
Sava (studentski dom Stjepan Radić) je najveći zagrebački studentski dom i broji preko četiri tisuće stanara. Doslovno ima toliko ljudi da bi mogli tražiti status grada, no to još uvijek nije. Iskreno smatram da bi prije mogao postati država, no to nije današnji fokus. Ono što je u fokusu jest činjenica da se tih četiri tisuće ljudi mora negdje i hraniti, otkud objašnjenje za tri menze (plus slastičarnu).
Mislili biste da su zbog broja restorana gužve u menzi neizbježne, no morat ću vas razočarati – gužve su prisutne gotovo stalno. Vikendom se zna da se u menzi čeka na red nekih petnaestak minuta, pogotovo ako idete u udarno vrijeme, što je bilo kada između 12.30 te 14.15. Mi smo naravno došle kada je bila gužva. Na svu sreću, vrijeme je bilo dobro, pa nismo niti pokisnule, niti se smrznule, dok smo čekale red.
Najveća mana restorana 2
Vjerujem da je jedina mana restorana 2, naspram restorana 1, taj što je ovdje red van same menze. Pogotovo kada vremenski uvjeti nisu idealni za stajanje vani, što često nisu – ili je prehladno, ili je pretoplo. Moj osobni favorit je kada napada snijeg, pa se onda često dogodi da čekajući i ‘prokližete’.
Kada smo napokon došle na red za narudžbu, skoro mi se cijeli svijet srušio kada sam shvatila da je osoba prije mene dobila zadnji zagrebački, no onda sam vidjela da imam priliku za donekle zdraviju opciju i uzela pečenu piletinu s pečenim krumpirom. Možda i jedno od mojih omiljenih jela ikada, ali samo na mamin način. Nekako mi je to baš jelo koje jedeš doma s obitelji na nedjeljnom ručku.
Moja prijateljica se također odlučila na pečenu piletinu, ali u kombinaciji s riži-biži, juhom od povrća i salatom od svježeg kupusa te sokićem. Ne treba vam puno kako biste zaključili koja se od nas dvije zdravije hrani…
No, idemo dalje. Nakon što nam je teta otkucala račun, pokupile smo pribor i ubruse (kojih UVIJEK ima!) te krenule u potragu za našim mjestom pod Suncem. Na moju veliku sreću, uspjele smo ugrabiti mjesto kraj prozora. Možda je ‘ugrabiti’ malo velika riječ, s obzirom na to da je to bilo jedino slobodno mjesto, ali dobro.
Upravo ti prozori su najveća prednost restorana 2 – kada dođete ovdje jesti, ne osjećate se kao da ste u tamnici. Ne nalazite se u nikakvom podrumu, već čak imate i pogled na malo zelenila, put, te zgrade. Nije pogled koji bi vam se pružao s vrha nekog penthousea, ali je pogled. S druge strane, restoran 1 to nema.
Restoran 2 je i inače na glasu kao menza s boljom hranom, pa je vrlo često tu veća potražnja, a samim time i veća gužva.Nakon što smo sjele i sve poslikale, uz nekoliko čudnih pogleda ostatka studenata, krenule smo jesti.
Kušanje jela
Moram priznati da me je zaista iznenadilo koliko su i piletina i krumpir bili dobri. Piletina je bila taman dovoljno zasoljena da nije bila bljutava, te dovoljno pečena da se stvorila ona hrskava korica. I naravno, bilo je sve toplo! Krumpir je također bio jako fin, no moram priznati da je bilo malo previše ulja za moj ukus, a čini mi se i da bi bilo boljeg okusa da je bilo malo toplije.
Moja prijateljica je također bila zadovoljna sa svojim odabirom, osim što joj je salata ipak imala previše octa. Činjenica je da u menzama rijetko kada pogode dobar omjer raznih začina – ili previše škrtare, ili previše stavljaju. U svakom slučaju, u salati nije pronašla nikakve nepoželjne proteine koji se znaju pojaviti kao dodatak u obliku raznih životinjica.
Sigurno ste i vi vidjeli one objave što često budu po Fb grupama gdje studenti slikaju svoju hranu i ne izgleda kao nešto što biste jeli, no moram priznati da ja nikada nisam naišla na nešto takvo u menzi na Savi – niti na životinjice, niti na dlake, niti na čepove od tetrapaka… Sve je uvijek bilo kako treba biti.
Ubrzo je i došlo vrijeme za odlazak, zato što je bilo toliko puno ljudi da se nije moglo sjediti i razglabati o pitanjima Svemira – trebalo se osloboditi mjesto, i to čim prije. Ono što me uvijek nanovo iznenadi jest koliko gužva utječe na protok ljudi u menzi, pa se tako dogodi da osim reda za naručiti hranu, postoji i red za predati tacne nakon samog obroka. Kada se počne taj red stvarati, onda ljudi koji tek idu sjesti ne mogu proći i nastaje opći kaos. Nimalo praktično, no ne radi se o nečemu što je problem specifično za ovu menzu, već svugdje kad dođe do gužve. Naravno, postoji i red za plaćanje, koji ide brzo, ovisno o tome s kakvim novcima ljudi dolaze.
Usput sam pogledala u kakvom je stanju wc i bila ugodno iznenađena – ne mogu garantirati za muški, ali u ženskom wc-u je sve bilo čisto i uredno, te je bilo papira i sapuna – možemo li tražiti nešto više?
Sve u svemu, linija 2 je zaista mjesto koje neće razočarati. Imaju neke svoje specijalitete, kao što je rižoto s gljivama ili bečki, ali čak i kada to ne ulovite, nećete ostati gladni. Uvijek se možete pošteno najesti, mada ćete nekada morati pričekati – pogotovo tijekom tjedna, kada kifovci okupiraju sve tri menze u svojim pauzama.
Konačan sud
- čekanje: 2/5 (vise zbog uvjeta čekanja nego samog vremena čekanja)
- raznolikost izbora: 5/5
- porcije: 4/5 (moglo je to biti vise krumpira i više riži biži
- ljubaznost teta: 5/5 (uspješno plaćanja računa sa 100 kn)
- instagramičnost jela: 3/5
- okus: 4/5
- čistoća menze: 4.5/5
Obavezno pogledajte i naš video u kojem smo pričali sa studentima i saznali koje je njihovo omiljeno jelo u menzi!
