[Studentska patrola] online izdanje: Živimo na maminoj kuhinji, ali fali nam hrana iz menze
Čini li se i vama da vrijeme leti otkako smo doma? Već je četvrti tjedan online nastave – škole i fakulteti su prazni, ali i menze. Iako se menze često spominju u negativnom kontekstu, zaista nisu toliko loše. Štoviše, ne da ‘nisu toliko loše’, nego ako vam menza nije omiljeni dio studiranja, jeste li uopće student?
Odlazak u menzu je krucijalan trenutak u danu svakog studenta. Hoće li na meniju biti ono što volite? Hoće li vas to jelo dočekati u menzi? Hoćete li doći na red dok još bude porcija? Napetost se stvara, a svi znamo da ako vas ne dočeka to jelo, cijeli dan će vam biti upropašten.
Dobro, možda ne baš upropašten dan, ali postoji li veće razočarenje od onoga kada tri sata provedete pripremajući se na masni zagrebački i pomfrit, a onda dođete u menzu… I dočeka vas hladan pileći batak s rižom? Da, takve nam stvari ne nedostaju, ali kao i u svim krizama, sjećamo se samo dobrih stvari.
A dobre stvari su naša omiljena jela, o kojima sanjamo. Možda smo doma na maminoj kuhinji, ali opet, menza je menza. Pitali smo nekolicinu studenata čega su se oni zaželjeli, i dok je manjina odgovorila da im je ovaj predah od menze dobro došao, većina se rado sjetila dobrih, starih dana, kada je odlazak u menzu bio dio svakodnevice.
– Najviše mi fali tjestenina s tunom iz menze u Čakovcu. Jednostavno je prefina, a rijetko je bila na meniju, pa je zato bio još veći gušt kada bi bila, kaže nam Dolores (23).
Samo ono najbolje, zaslužili smo
Imamo samo jedno pitanje – zašto su one dobre stvari najrjeđe na meniju? Nadamo se da će nakon ovog izvanrednog stanja situacija biti takva da ćemo svaki dan moći jesti samo ono najbolje.
– Hm…Nije mi niti jedno posebno jelo palo na pamet zato što je mamina hrana ipak mamina hrana. Jedino što mi možda malo nedostaje je mogućnost biranja onog što ću jesti. Zasad uživam u ‘materinoj spizi’, ali kad se vratim na faks, s radošću ću pojesti zagrebački s Cvjetnog, piše nam Ana (20).
Doma nismo toliko često u prilici da biramo što ćemo jesti, a još manje za ručak dobijemo zagrebački. Iako je sve fino, moramo priznati da nam fali masna i nezdrava hrana, ona koju najčešće biramo u menzi.
– Najviše mi fale mlinci iz menze u Puli. Nisu karakteristični za ove krajeve, pa mi je uvijek drago kad se nađu na meniju, otkriva nam Antonio (20).
Tko riskira, profitira!
Iako se u menzama većinom serviraju tradicionalna jela, uvijek se nađe nešto što inače ne jedemo doma. Sad, ako skupite hrabrosti i odlučite se probati nešto novo, možda ispadne ovako pa vam to postane omiljeno jelo. Moguće da bude i splačina, ali treba probati!
– Generalno, ne fali mi menza uopće. Ali ako nešto moram izabrati, obrok iz menze na koji se ne bih bunila bi definitivno bio pileći file, pohani sir i tartar umak iz brze menze SC-a, priznaje nam Sara (22).
Svi znamo da brze menze imaju posebno mjestu u životima studenata – znati da u bilo kojem trenutku možete dobiti pizzu za šest kuna pruža utjehu kao rijetko što. A nama studentima treba utjeha…
– Fino varivo, iz bilo koje menze. Zato što se tada osjećam više kući nego da mi ga mama skuha, s nostalgijom nam otkriva Marija (20).
Vjerujem da je nama koji se na studiju osjećamo više doma nego kad smo zaista doma, sada najteže. Ali valjda će uskoro i ovo proći, pa ćemo još više cijeniti te slatke muke, kao što je odabir jela u menzi.
