Studentski život pod povećalom: Je li odlazak od kuće najbolja opcija za sve?
Polako se bliži vrijeme upisa na fakultete, a svi maturanti, budući brucoši, pokušavaju shvatiti gdje bi trebali provesti sljedećih nekoliko godina svojeg života. Na kojem fakultetu, s kojim ljudima, u kojem gradu? Većina se planira osamostaliti i odseliti od kuće, no je li to zaista za svakoga?
Ben White, Unsplash
Studentski život je često jadan i nikakav, ili ga barem takvim studenti vole prikazivati. Puno učenja i nespavanja za rokove su stvari o kojima se uvijek rado priča, dok se odlasci na kave, potpisivanja na predavanjima i neplanirani izlasci ‘zaboravljaju’.
Uz ideju o studiranju se veže i ideja o odlasku od kuće kako bi se osamostalili, no koliko zaista studenti jesu samostalni? Naravno, oni koji rade i tako uspijevaju biti i financijski neovisni o roditeljima, svakako jesu samostalni, no ostatak i dalje u potpunosti ovisi o roditeljima. Samo što sada svi moraju sami prati vlastito rublje i sjetiti se kupiti wc papir.
Na prvu samostalan studentski život zvuči idealno, no zaista se radi o velikom šoku, kada jednu večer odete u krevet u vlastitoj sobi u kojoj ste proveli cijeli život (ili barem neko vrijeme), a zatim dan nakon prvi put liježete u krevet koji nije vaš, u kojem su vjerojatno spavali i drugi ljudi. Budite se jutro nakon i sami morate skuhati kavu, pospremiti stvari i pobrinuti se za ručak.
Samostalnost
Neki imaju dozu samostalnosti već i doma, no čak i onima koji misle da su spremni na život samaca, nisu. Postoje te stvari kojih se nitko ne bi sjetio, upravo zato što ih se uzima zdravo za gotovo. I onda dođete u drugi grad i shvatite što vam fali i koliko ste bili sretni kada ste to imali.
Studiranje ima svoje prekrasne točke, no u ovom tekstu donosimo ipak ono najgore, kako biste mogli na vrijeme prepoznati je li nešto za vas, ili ne. Razgovarali smo s nekolicinom studentica koje su otišle studirati u drugi grad, te saznali što ih najviše smeta, dan danas.
– Već četiri godine sam u Trstu, a sutra imam obranu završnog rada, što će označiti kraj moje fakultetske karijere ondje. Na kraju svega, mogu reći da sam stvarno zadovoljna svojim odabirom i drago mi je da sam tamo otišla, iako studij strojarstva postoji i u Rijeci. Definitivno bih opet donijela odluku da odem od kuće, ali možda je to zato što nisam iskusila ono poslovično studentsko siromaštvo koje puno mladih doživi. Naime, u Trstu i regiji gotovo svi koji nisu baš, baš bogati imaju pravo na stipendiju preko ARDISS-a s kojom se može bez problema pokriti sve troškove. Tako da su i moji roditelji uštedjeli time što sam otišla, a i ja sam imala privilegiju biti financijski samostalna. Nisam imala problema s održavanjem urednosti ni čišćenjem jer je to zahtijevalo relativno malo truda, pogotovo s obzirom na to da su stanovi u kojima sam živjela bili mali i imala sam malo stvari sa sobom, pa nije mogao nastati prevelik nered ni svinjac. Najveći problem mi je bilo kuhanje i hrana općenito. Menza na kampusu gdje sam imala predavanja ima jako malo jestivih jela, koja se pojave na meniju svakih par tjedana. Tako se znalo dogoditi da danima jedem pizzu za ručak, koja je isto dosta loša, ali ni približno toliko kao ostalo. Osim toga, kad sam počela živjeti sama znala sam samo baciti štogod da je zaleđeno u pećnicu/mikrovalnu i to je bilo to. Četiri godine kasnije, naučila sam (zahvaljujući moje dvije bake) pripremiti neka jednostavna jela tipa paštu/njoke s nečime, juhu iz vrećice i slično, što možda zvuči smiješno ali je ogromno poboljšanje u odnosu na prije. Otići od kuće sa 18/19 godina definitivno nije za svakoga. Najveći rizični faktor je neodgovornost. Osobama koje se ne mogu same natjerati da uče i koje ne znaju dobro raspolagati novcem definitivno bih savjetovala da ostanu doma ako je to opcija, jer će si tako između ostalog dati najbolju moguću šansu da fakultet koji žele upisati i završe, poručuje maturantima Matea (22) sa strojarstva u Trstu.
Ono što ljudi često zaborave, pri upisu na fakultet, jest upravo to da ga moraju i završiti. Sigurno bolje zvuči odlazak u neki drugi grad, no ako već sada znate da nemate baš neku disciplinu i da vam je prioritet drugi grad samo da odete iz svog grada, a ne fakultet koji birate, možda to ipak nije najbolji izbor za vas.
Sam svoj majstor
– Upravo sam završila četvrtu godinu faksa na FER-u koji mi je bio prvi izbor kada sam upisivala fakultet. Studiram računarstvo, i iako u Rijeci postoji studij računarstva, oduvijek sam htjela studirati izvan svoga grada jer mislim da je studij savršen period za početak osamostaljivanja. Naravno, postoje neki ljudi koji nisu spremni na taj korak s 18/19 godina ili im to nije prioritet tako da ne bih rekla da je odlazak na fakultet u drugi grad najbolji izbor za svih, ali s mog stajališta je jako beneficirajuće. Mislim da svatko postane čovjek za sebe kada prvi put dođe doma pred prazan hladnjak ili skuži da ima još jedan par čistih čarapa i da je on jedina osoba koja to može “riješiti”. Većina studenata nije potpuno samostalna za vrijeme studiranja, posebice što se tiče konstrukcije, ali svakodnevne odluke i planovi postaju stvar osobne organizacije i iskreno smatram da je to vrlo bitan moment u životu i da ne postoji bolji trenutak za takvu promjenu od odlaska na fakultet, mišljenje je Sare (22) s FER-a.
Ove godine, zahvaljujući online nastavi, maturanti su stekli dojam o toj samostalnosti pri učenju koja ih čeka na faksu. Naravno, ne može se uspoređivati faks i srednja kad je riječ o tome, no bitno je biti i samostalan u životu. Pomiriti se s činjenicom da sada ne postoji nitko tko će rješavati vaše probleme, i fokusirati se na stvaranje što manje problema.
– Studiranje je odlična prilika za život u novom gradu, a nova iskustva mogu samo pozitivno utjecati na osobu. Sam život ipak nije toliko glamurozan jer tek kad si sam vidiš koliki je luksuz da netko drugi radi određene stvari za tebe, poput hrane itd. Najteže na početku mi je bilo biti odvojena od obitelji i dečka jer smo jako povezani. Borim se za svoju samostalnost koju cijenim više od ičega. Mislim da se isplati probati i mislim da je to za sve, jer ako ti se bas ne sviđa van svog grada, uvijek se možeš vratiti doma, a bogatiji si za iskustvo, misli Ivana (24) s Učiteljskog.
Postoje studenti koji jedva čekaju ‘pobjeći’ od svojih bližnjih, te oni koji ne mogu zamisliti život bez svoje obitelji. Takvima će se definitivno biti teško priviknuti na život u drugom gradu, no većina se uspije prilagoditi. Ako mislite da će vam to ipak biti preveliki problem, možda biste ipak trebali ostati doma, ili otići negdje dovoljno blizu da možete doma na tjednoj bazi.
Nagla promjena
– Već 2 godine studiram u drugom gradu i u potpunosti sam zadovoljna odabirom faksa i grada. U mom rodnom gradu taj faks ne postoji pa sam uzela u obzir još Zadar i Split, no na kraju sam se odlučila za Zagreb, što mislim da je bila dobra odluka. Odlazak od kuće je pomalo stresan prijelaz i nagla promjena, ali mislim da je početak fakulteta idealno vrijeme za to jer je lakše steći neke nove navike i naučiti se djelomičnoj samostalnosti u dobi od 18 nego nakon već završenog faksa. Definitivno mislim da se isplati iskusiti samostalan život, mada shvaćam prednosti ostanka u roditeljskom domu ako se studira u rodnom gradu, prvenstveno zbog financijskih razloga. Na početku je teško, ali s vremenom se ljudi priviknu jer ih to što žive sami natjera da se suoče s nekim trivijalnim svakodnevnim stvarima koje su prije zaobilazili (kako skuhati nešto kompliciranije od pomfrita, upravljati financijama, ispeglati posebno problematičnu košulju i slične sitnice, kao i kako obaviti određene kućanske poslove koje su dotad izbjegli). Teže je priviknuti se onima koji se nisu uopće naučili odgovornosti ni u roditeljskom domu pa kreću od nule, ali to nije nešto što se ne da nadoknaditi. Uvijek postoje i ekstremni slučajevi koje su roditelji maksimalno kontrolirali pa pretjerano uživaju u tome da ih nitko ne nadzire i ne mogu se sami natjerati na rad i učenje bez da ih netko drži uračunljivim, no to je nešto što svatko mora naučiti sam za sebe. Naravno, rijetko se radi o potpunoj samostalnosti s obzirom na to da većinu studenata financiraju roditelji te tijekom tranzicijskog perioda moraju istrpjeti tisuću poziva i pitanja o tome kako namjestiti perilicu rublja na određeni program, kako očistiti neke površine u stanu i slično, ali glavno je da se postiže nekakav napredak. U svakom slučaju mislim da je samostalan život korisno iskustvo, ali i oslobađajuće jer donosi i više slobode, kaže nam Valentina (20) s Filozofskog.
Financije su vrlo često problem kod studenata. Ne samo zato što je izazovno ne potrošiti sve novce čim nešto dođe, već zato što je nekada izazovno platiti sve račune i imati dovoljno za otići u menzu svaki dan…
Problem studentskog života jest upravo to što traži dozu samostalnosti i daje određenu slobodu, no opet nije sve dozvoljeno i nije sve moguće. Potrebno je znati limite i što se može, a što ne može. Najbolje bi bilo da popričate sa starijim studentima i pitate ih točno što vas zanima, kako biste znali na vrijeme s kakvim problemima ćete se susretati! I naravno, sretno s upisima!
