Svemir na dlanu: Upoznajte zvjezdarnicu na Popovu tornju i sasvim besplatno otkrijte tajne astronomije
Svi smo se u nekom trenutku naših života barem jednom zainteresirali za beskrajan prostor izvan atmosfere našeg planeta kojeg zovemo svemir. Neki nisu nikada otišli dalje od imena planeta Sunčevog sustava, neki su možda učili izgled i imena zviježđa, no koliko ustvari znamo o svemiru, nebeskim tijelima i općenito astronomiji? Svima su poznati određeni pojmovi, poput zvijezda, galaksija, planeta i slično, no malo ljudi zna da imamo priliku naučiti nešto više o svemiru i astronomiji, i to potpuno besplatno.
Hrvati su u svojoj povijesti imali velik broj poznatih znanstvenika i filozofa koji su se bavili astronomijom i u tome postigli zavidne rezultate, poput Hermana Dalmatina, Ivana Viteza od Sredne ili Ruđera Boškovića. Stoga ne iznenađuje da je 1885. godine na inicijativu sveučilišnog profesora Spiridiona Brusine u Zagrebu osnovano ‘Hrvatsko naravoslovno društvo’ koje je bilo prvo društvo prirodoslovaca u Hrvatskoj i općenito na slavenskom jugu.
Prvih godina društvo je imalo dvije sekcije, ornitološku i geografsku, dok je astronomija bila prisutna u radu pojedinih članova, poput doktora Otona Kučere koji je napisao popularnu astronomsku knjigu ‘Naše nebo’. Kučera je bio i prvi upravitelj Zvjezdarnice. Zanimljivo je kako je August Kopf 1906. godine otkrio planetoid 589, a u počast otvaranja zagrebačke Zvjezdarnice ravnatelj heidelberškog opservatorija Max Wolf nadjenuo mu je ime ‘Croatia’.
Hrvatsko naravoslovno društvo nedugo nakon osnutka započelo je s konkretnim radom. Prvi koraci su podrazumjevali kupnju glavnog teleskopa i uređenje prostorija. Prilično su brzo uspjeli ostvariti sve što su planirali, pa su izradili i pokretnu kupolu za dalekozor, a posebno su vodili računa da se gradnja zvjezdarnice na staroj obrambenoj kuli iz 13. stoljeća, Popovom tornju izvede prema strogo znanstvenim zahtjevima. Zvjezdarnica je 1905. godine dobila fotografsku kameru, astronomsku uru i mikrometar, a surađivala je sa više europskih institucija.
U ovom kontekstu važno je spomenuti da je astronomija bila i predmet u srednjim školama, no školske godine 1948./49. kao i vjeronauk ukinuta je. To je dovelo astronomiju u Hrvatskoj u poziciju beznačajne i nepotrebne znanosti, a apsurd toga je da su iste godine na Mount Palomaru u SAD-u montirali najveći dalekozor na svijetu.
Zvjezdarnica danas
Hrvatska je osim što je iznjedrila nekoliko važnih znanstvenika na polju astronomije, prilično napredna i u otkrivanju novih tajni koje svemir skriva uz pomoć zvjezdarnica. Danas u Hrvatskoj postoji čak 11 zvjezdarnica od kojih je deset aktivnih. Najpoznatija je ona stara istarska u Višnjanu koja je zaslužna za otkriće 1749 asteroida te se istaknula na otkrićima malih nebeskih tijela, svrstana među deset najboljih u svijetu. Također, postala je jedna od najproduktivnijih zvjezdarnica svijeta svih vremena. Njezin voditelj Korado Korlević napravio je ogroman uspjeh u istraživanju asteroida s relativno malim teleskopom, pa je Hrvatska po broju otkrivenih asteroida odmah poslije SAD-a, zahvaljujući gotovo samo ovoj zvjezdarnici.
U Vidulinima kod Žminja u Istri postoji ‘low cost’ zvjezdarnica novog doba koja je dosada otkrila čak 73 nove promjenjive zvijezde. Po statistikama američke AXA grupe (American eXoplanet Archive), rad spomenute zvjezdarnice svrstava Hrvatsku na treće mjesto u svijetu na području opažanja i istaživanja planeta oko drugih zvijezda.
Ona zagrebačka, pak ima ponešto drugačiju orjentaciju. Naime, više od sto godina nakon osnutka, Zvjezdarnica u našem glavnom gradu uglavnom ispunjava zahtjeve modernog građanskog društva pa je najaktivnija u obrazovanju mladih te organizaciji radionica, tečajeva i motrenja neba.
Bogat program prilagođen je raznim dobnim skupinama, od djece do starijih, a potpuno besplatno je dostupan svima onima koji žele nešto naučiti o bespućima svemira.
Natjecanja iz astronomije i ljetna škola
Razgovarali smo s Darijem Maričićem, znanstvenim suradnikom Zvjezdarnice u Zagrebu i njegovim kolegom Gustavom Krenom koji su nam približili u čemu sve učenici, studenti i ostali građani mogu sudjelovati i što sve mogu naučiti o astronomiji.
Astronomska ljetna škola
Gustav Kren otkrio nam je kako u sklopu programa Zvjezdarnice postoji i astronomska ljetna škola koja se održava u periodu od polovice srpnja do početka kolovoza. Mogu sudjelovati stariji osnovnoškolci i srednjoškolci i to oni koje astronomija stvarno zanima. Posljednje se dvije godine ljetna škola održava u Josipdolu kod Ogulina, iako se prije održavala na moru. Naš sugovornik tvrdi da to, nažalost, više nije financijski moguće.
– Osim ljetnih škola imamo astronomske radionice za osnovnoškolce od drugog do osmog razreda što je obično zimi, prvih dana kalendarske godine i traje tri dana po dva sata za vrijeme zimskih ferija, pa onda za vrijeme uskršnjih ferija i ljeti kada završi nastava. Znači, sljedeći ponedjeljak, utorak i srijedu imati ćemo takve radionice. Jedini problem je što je ograničeno, odnosno već smo popunjeni. Imamo i tečajeve, tri vrste. Opći tečaj na koji može doći svatko tko nešto već zna, tečaj za početnike koji je nešto popularniji, te tečaj za napredne na koji mogu doći oni koji zaista već imaju određena znanja, radi se i matematika i fizika, znači naprednije, objasnio nam je Kren.
Dodao je kako vidi da mlade apsolutno zanima astronomija, no ogorčen je što MZOS želi ukinuti natjecanja iz astronomije koja se održavaju od 1966. godine. Smatra da to nije dobro za znanost, a i da zakida djecu za korisno znanje.
Mladi pokazuju velik interes
– Djeca više ne dobivaju bodove, dobivaju ih ako idu pjevati, plesati, a ako nauče nešto kao što je astronomija koja traži fiziku, matematiku, poznavanje prirodoslovlja, to se ne boduje i ne cijeni. Nekad je to bilo itekako cijenjeno, no danas ispada da to više ne bi trebalo nikog zanimati. S druge strane, djeca i mladi imaju interesa, kao i stariji. Primjerice kada održavamo predavanja za građane, nemamo dovoljno mjesta da primimo sve koji žele doći, završio je Kren.
Kako izgleda natjecanje iz astronomije za školarce?
S obzirom na činjenicu da je Hrvatska izuzetno uspješna u astronomiji, kako u povijesti tako i danas velika je šteta što Ministarstvo obrazovanja ne čini ništa po pitanju populariziranja te zanimljive znanosti, nego upravo suprotno. Kada bi se astronomija ponudila ponovno u školama u obliku predmeta, praksa Zvjezdarnice koja bilježi veliki interes mladih pokazala je da bi za taj predmet vjerojatno bilo puno zainteresiranih učenika.