Svi ih slušaju i znaju, no i dalje je to neprihvatljivo – čemu sram oko cajki?
Cajke – uz abortus i gay posvajanja, tema koja vjerojatno uzrokuje najviše polemika u našem društvu. Svi znamo što su, kako zvuče, gdje se puštaju i da ih slušamo, no uvijek postoji određena doza srama u svemu tome.
Foto: Pexels
Većina klubova pušta cajke, ne zato što pokušavaju nametnuti neku glazbu, već zato što je to glazba koji ljudi žele slušati, ili barem oni koji zalaze u takve klubove. Uvijek postoje mjesta na kojima toga nema, mada ovisno o veličini mjesta, broj takvih klubova i kafića može biti vrlo malen. Ne tako davno je pokrenuta i radijska postaja koja pušta upravo cajke, i to se pokazalo punim pogotkom.
U svakom slučaju, brojke govore u korist cajki, ne protiv, i to u svakom pogledu. Ipak, da zaustavite ljude na ulici i pitate ih što slušaju, rijetko tko će vam reći cajke, a čak i da ih specifično pitate slušaju li cajke, šanse su da će reći da ne.
Zašto su cajke i dalje tabu tema te koji je uzrok tog srama, odlučili smo saznati u razgovoru s našim sugovornicima.
– Cajke slušam kada izađem s određenim ljudima ili kada imam potrebu raditi nešto glupo (npr kad danima spremam ispit ili pišem nešto vrlo ozbiljno, onda nakon nekoliko dana pustim neke stare cajke da mi vrate ravnotežu u mozgu). Starije cajke imaju lagane tekstove i ritam za ples i onda mi to najčešće bude povod za slušanjem. Da, pomalo osjećam sram zato što je to društveno nepoželjno i izjednačava se s glupošću. Ali taj sram je malen zato što sam svjesna da su to bezvezarije i naše predrasude. Mnogi ljudi jednostavno odrastaju u takvom okruženju i zavole tu vrstu glazbe zato što im je to nešto ‘domaće’ i ‘njihovo’ i znam da to ne mora nužno biti povezano s inteligencijom, priča nam Zvončica s HKS-a.
Cajke u dijaspori
Nije novost to da cajke daju osjećaj pripadnosti narodu, opće je poznato da postoji hrpa klubova u dijaspori koji puštaju upravo cajke, te imaju nastupe takvih pjevača. Radi li se samo o tome da imaju osjećaj kao da su doma ili zaista uživaju u tim pjesmama, vjerojatno ovisi od osobe do osobe.
– Cajke slušam isključivo kada idem van u svom rodnom gradu, gdje nema puno izbora osim cajki, tj ono što se nudi mi se (ne) sviđa jednako koliko i cajke. Dok sam bila u srednjoj i često izlazila na takva mjesta, događalo mi se da bi mi neka pjesma ostala u glavi pa sam ju onda i doma slušala, no da se radi o glazbi koja je moj prvi izbor, sigurno nije. Ne osjećam neki sram zbog toga zato što realno, svi znamo cajke koje se trenutno slušaju, kao i neke ‘klasike’. Iskreno, čudniji su mi ljudi koji ‘ne znaju takve pjesme’ zato što znam da pričaju gluposti, kaže nam Jelena (22) s Filozofskog.
Cajke su postale neizostavan dio naše glazbe, iako se u većini slučajeva ne radi o hrvatskoj glazbi. Vjerojatnije je da znate takve pjesme, nego da ih ne znate, pa čemu onda skrivanje? Možda zbog tog srama? Možda kad bismo se svi prestali pretvarati da su cajke sramotne, onda bi i ta potreba nestala?
Ništa trap cajke
– Iako ne uživam u cajkama inače, dogodi mi se da mi se baš slušaju. U većini slučajeva biram one starije hitove, zato što mi se trap, koji je trenutno popularan, i ne sviđa baš previše. Mada, ja bih pod cajke svrstala i sve one pjesme koje idu u mix s takvim, ilitiga hrvatski ‘pop’. Sigurno, ima nekih balada koje odskaču, ali većina hrvatske popularne glazbe doista nalikuje na cajke, a ima i nekoliko suradnji koje je onda nemoguće ne nazvati cajkama, dijeli svoje ukuse s nama Marta (20) s Učiteljskog.
Novi trend gdje se rap miješa s cajkama je u zadnje vrijeme gotovo pa sigurna formula za hit, a ako vam se to ne sviđa, onda utjehu možete uvijek potražiti u starijim pjesmama. Rane dvijetisućite su sigurno bile plodno razdoblje za cajke, ali zar nije i svako drugo?
– Slušam cajke ponekad, mislim da ne postoji neki specijalni razlog. Slušam ih zato što mi pašu u tom trenutku, isto kao i s ostalom glazbom. Ne osjeća nikakav oblik srama zbog toga, mislim da su to sve osobni izbori i da je sram u tom slučaju besmislica, mišljenje je Sare (22) s FER-a.
I što za kraj reći, osim da se problem s cajkama javlja zato što se misli da problem s cajkama postoji? Radi se o začaranom krugu koji neće prestati dok ljudi jednostavno ne prihvate tko su i što slušaju, pa ćemo onda napokon svi moći živjeti u miru i, bez imalo straha da će netko čuti što dere iz naših slušalica, slušati glazbu koja nam se u tom trenutku sluša.
