Svjetski dan poezije: Evo zašto ju je dobro pisati, pročitajte i ‘jednu našu’ za studente van STEM-a
Svjetski dan poezije se obilježava svake godine 21. ožujka kako bi se potaknulo čitanje, pisanje i izučavanje ove umjetnosti. Bavljenje poezijom možda nije najpametnija karijerna odluka jer nema previše perspektive za zaradu. Međutim, znanstvena istraživanja pokazuju da poezija može pomoći u jačanju memorije, pomagati pri učenju i nošenju sa stresom. Stoga je možete pisati i amaterski, samo za sebe. O tome koliko se mlade danas gura u STEM, a dalje od poezije, opjevali smo u jednom našem autorskom pjesmuljku.
Foto: Canva
Ružice su crvene, ljubičice plave – stihovi su koji često na internetu otvaraju duhovite kratke pjesmice. No, na stranu tih kratkih rima, poezija je većinu vremena jedan od najvećih bauka. Ponajviše učenicima, na ispitima Hrvatskog ili u lektirama. K tome, nema goreg od, ako bi se recimo, poezija pojavila kao esejsko pitanje na maturi. Poezija je veliki bauk i roditeljima. Želja ‘Dao bog da vam djeca postanu pjesnici’ zvuči kao teška kletva, budući da je sva perspektiva sigurnog zaposlenja u znanostima STEM područja, a ne u sanjivom igranju sa slovima i riječima u bilježnici.
Zbog svega toga, nije naodmet da imamo Svjetski dan poezije, koji se prema odluci UNESCO-a obilježava diljem svijeta svakog 21. ožujka u godini. Ovaj datum je potvrđen 1999. godine s ciljem da se poezija promovira diljem svijeta. Njeno čitanje, pisanje, objavljivanje i poučavanje. U Hrvatskoj, ponajviše u Zagrebu, to možemo vidjeti i time što razni kafići (ali ne svi), na ovaj datum tradicionalno nude besplatnu šalicu kave, ako im napišete pokoji stih. Zanimljivo je i da nam povijesni spisi govore da je poezija imala svoj dan i puno ranije, od 1505. godine. Tih se prošlih dana najčešće slavila u listopadu, u čast velikog rimskog pjesnika Vergilija, koji, sjetit ćete se iz lektire, je vodio Dantea kroz pakao u ‘Božanstvenoj komediji.
U Hrvatskoj se suvremeni Svjetski dan poezije fino poklopio s datumom rođenja našeg značajnog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, po kojemu se i zove jedna od naših najznačajnijih pjesničkih nagrada, Goranovo proljeće. Da je ostao živ, ovaj pjesnik bi danas slavio 111 godina. Makar na jedan način, ovaj, ali i svi drugi pokojni pjesnici i dalje žive kroz stihove. Iskreno možda vam se ne da čitati poeziju, ali nije naodmet poeziju pisati.
Koristi poezije: Samo-refleksija, nošenje sa stresom i emotivnim brigama
Upravo to navodi čuveno američko sveučilište John Hopkins. Njihov Institut za znanstveno proučavanje mozga Pedersen, provodi multidisciplinarnu istraživačku inicijativu IAM Lab (The International Arts + Mind Lab) koji nastoji riješiti probleme s ljudskim zdravljem putem umjetnosti. Jedna od tih umjetnosti, kako navode, upravo je poezija.
Poezija, ističu može pružiti utjehu i poboljšati raspoloženje tijekom stresa, traume i žalovanja. Kombinacija riječi, metafora i metrike pomaže ljudima izraziti se i time pronaći mjesto u životnim okolnostima u kojima su se našli. Kako ističu, više je istraživanja je dalo snažnu podršku ovim tvrdnjama.
Prema istraživanju objavljenom 2021. godine, čitanje i pisanje poezije je pomoglo smanjenju straha, usamljenosti, bijesa i brige kod djece u bolnici. Grupi od 44 djece, istraživači su dali pripremljenu opremu za poeziju. Taj paket se sastojao do prijedloga za pisanje, uzorak odabrane poezije, olovaka, markera i papira u raznim bojama. Većina djece je ustvrdila da su bili sretni nakon što su se bavili poezijom. Iako nažalost djeci poezija u ovom istraživanju nije pomogla kod fizičke boli, prućila je distrakciju od stresa i straha. Pritom je dala i dobru priliku za samo-refleksiju. Ove beneficije bavljenja poezijom prema drugim studijima koje je istaknuo John Hopkins, primjenjive su i na druge društvene skupine. Zdravstvene radnike, studente pa čak i mlade osobe koje su, nažalost, doživjele zlostavljanje.
Pomaže u učenju, jačanju pamćenja
Osim kao utjeha u teškim životnim trenucima, poezija vam može pomoći u vježbanju uma. To vam, prema blogu Assisting hands, može pomoći u pamćenju, što je vrlo korisno pri učenju novih stvari ili za neki ispit. Neke studije koje su koristile magnetsku rezonancu, pokazale su da poezija aktivira dio mozga koji se inače aktivira tijekom sanjarenja. Pjesničke riječi se kroz opetovana čitanja pamte i općenito su lakše pamtljiva od nepjesničkih riječi. To općenito pomaže u jačanju pamćenja i omogućuje umu da lakše pamti i druge stvari. Tko zna, možda nije naodmet da idući puta kada učite neko gradivo, pokušate ga pretočiti u pjesmu te ga lakše zapamtite. Umjesto čitanja da je formula amonijaka NH3 i da je riječ o otrovnom spoju, koji se izlučuje putem urina i koristi kao rashladno sredstvo u velikim industrijskim pogonima, radije si to pretočite u neki stih. Primjerice, ‘urin ima miris jak, u njemu je NH3, amonijak. Otrovan je ne smije ga se papati, ali u velikim pogonima se koristi kao sredstvo kojim se može rashladiti’.
U neuroznanstvenom zborniku ‘Social Cognitive and Affective Neuroscience’, 2017. godine je objavljen rad koji je istraživao emotivnu snagu poezije. Istraživanje je ustvrdilo da je recitiranje poezije snažan stimulans. Od nje vam se čak može naježiti i koža te može dovesti do sličnih reakcija kao i slušanje glazbe. Naposljetku se i sami tekstopisci koji pišu glazbu se mogu smatrati pjesnicima, ipak pišu stihove. Sama lirska pjesma se zove lirska jer se u antičkoj Grčkoj izvodila uz glazbenu pratnju instrumenta lire. Poezija i glazba su doista neraskidivi.
Još jedan blog za pisce, Writing Forward, istaknuo je kako poezija pomaže u jačanju kognitivnih sposobnosti. Pisanje bilo koje vrsti je samo po sebi već sjajna terapeutska praksa. Ali, pisanje poezije, ističu, pomaže u ovladavanju jezikom, kultiviranju širokog vokabulara, a potiče i razvij mašte. Sve to može biti vrlo korisno kasnije u životu. Primjerice, u pisanju motivacijskih pisama za posao pa čak i za neke svakodnevne stvari, kao što je pisanje čestitki vašim najmilijima. Dok u pjesmi tražite onu idealnu riječ, mislite na metriku i/ili rimu, jačate svoje razmišljanje, a poezija nas također može potaknuti na sagledavanje različitih perspektiva. Samim time, razvijamo veću empatiju i širimo svoje poglede na svijet.
U samoj je srži čovjeka: Možete je pisati i samo za sebe
Na kraju dana, kada pišete pjesmu, osim što možete raščistiti svoje misli, možete zastati i biti zadivljeni činjenicom da radite nešto što ima povijest dugačku kao i sama civilizacija. Neki idu toliko daleko da kažu da je poezija u samoj ljudskoj srži. Naglašavajući da je poeziju skoro pa nemoguće definirati, jedna od najpoznatijih svjetskih enciklopedija, Britannica, ipak ističe da je poezija ‘drugačija uporaba jezika’. No, prema nekim teoretičarima, nekoć je bilo jedino korištenje jezika. Neki smatraju da je rastavljanje na slogove u počecima ljudskog razvoja bio prvotni način govora. Također da se poezija koristila tijekom poljoprivrede, u zazivima dobre žetve i naravno, u brojnim vjerskim praksama. Kao takva, poezija je vrlo vjerojatno postojala među ljudima, dugo prije pojave prvog pisma.
Bitno je upamtiti i da je sama poezija raznovrsna i u njoj nema pravila. Pod pojmom pjesničke slobode (Licentia poetica), pjesnicima je za umjetničku svrhu dozvoljeno čak i kršiti gramatička i pravopisna pravila u ime umjetničkog intenziteta. Možete koristiti samo mala slova ili samo velika, možete odlučiti pisati bez točaka i zareza ili ih posložiti kako god želite. Samo vam je mašta granica. U poeziji možete izložiti sve svoje misli, osjećaje, želje, zadovoljstva, nezadovoljstva, prema sebi, drugim osobama, ma što god poželite. Bilo da to nekom pokažete, možda i probate ganjati pjesničke nagrade. Ali, možete svoje pjesme zadržati i samo za sebe, te uživati u samom pisanju bez da to itko osim vas mora znati. Koliko god da ima pjesnika čije radove možete naći na internetu, knjižarama i knjižnicama, beskonačno ih je više koji uživaju u stihovima koje drže samo za sebe. A odvažite li se podijeliti svoju pjesmu preko društvenih mreža ili ih recitirati na nekakvom ‘open micu’, gdje svatko može nastupiti u klubovima ili knjižnicama, pruža vam se savršena prilika za upoznavanje novih i zanimljivih ljudi. Ljudi koji će vas razumjeti kroz zajedničku ljubav prema igri s riječima.
‘Nije u STEM-u sve’: I Einstein je volio stihove
No, sada bi se mogli uzrujati pojedini društveni, ponajviše ekonomski dušebrižnici. Možda ovo nezadovoljno čitaju i prigovaraju da trujemo mladež i želimo ih umjesto u STEM, odvesti u neko besperspektivno područje gdje nema novca. Stoga je bitno napomenuti da jedno ne isključuje drugo. Jedan od naših najbriljantnijih fizičara, Ruđer Bošković, pisao je i poeziju, baš kao i njegova sestra Anica. Čak je i genijalni fizičar Albert Einstein pisao poeziju. Tu se posebno ističe njegova pjesma u čast nizozemskom filozofu Spinozi koju je napisao 1920. godine. No, ako vam ne leže prirodne znanosti i inženjerstvo, nema ništa loše ni u odabiru humanistike ili društvenih znanosti. U tom duhu, uživajte u poeziji, kako na Svjetski dan poezije, tako i općenito. A da doista svatko može pisati poeziju, najslobodniji oblik književnog izražavanja, evo pokazuje i ova naša pjesma, ‘Nije u STEM-u sve’.
Nije u STEM-u sve
Knjige fino mirišu
jer je Svjetski dan poezije,
bar danas nije sve o STEM-u
pozdrav za ekipu na humanističkim studijama
i svima koji pišu na papir ili mobitel stihaste izljeve,
za ekipu koja cilja državno na Lidranu,
što su čuđenje svijeta i malo suficitarni
kad na burzu stanu,
možda nema puno novaca
ali ima barem malo zabave u slovima,
i bar je bilo korisno na Valentinovo
kad svatko ionako u čestitkama neku strofu ima,
ali nebitno je li po zimi
ili usred ljeta poezija je pustolovina i kad je posrijedi zrak vatra zemlja ili voda,
u Dubrovniku prema Pilu stajalište ‘Pileta’ nije greška
već pjesnička sloboda,
fulaš gramatiku ili pravopis nije opravdanje da se spusti ocjena,
zapiši stih i vikni profu licentia poetica,
i uživajte u danu kad vlada lirika,
kad roditelji ne razbijaju glavu
da će stihoklepci gladovati dok u trbuhu divlja apetitska rika,
dajte stih za besplatnu kavu,
baš je sjajna prilika,
dok se čuju mjau mjau i vau vau znate da neka uhata neman pjeva,
nije meta ali je dobra fora ta onomatopeja,
pršte oksimoroni
kao što je ispuhana inflacija,
stolica se žali da joj od moje težine bol sijeva
jer je posrijedi personifikacija,
od pjesničkog izričaja nema ničeg ljepšeg,
barem sada 21. trećeg,
jer eto sutra opet puše neka bura,
a poezija cringe, opet samo lektira i matura,
učenicima tortura.
