S početkom ljeta, odnosno krajem svih školskih i fakultetskih obaveza, napokon je vrijeme za partijanje. Naravno, pod partijanje mislimo na povratak na normalno spavanje (više od pet sati dnevno), život na ruti krevet-kuhinja-kauč i gledanje serija. Možda povremeno druženje s prijateljima i odlazak na plažu, ali ipak većinom, gledanje serija. I što to zapravo gledamo?
Svi će vam reći da postoje dvije vrste osobe: one koje vole gledati filmove, kojima je bitnije imati jednu zaokruženu cjelinu, i one koje uživaju u serijama koje traju tjednima (ili kraće, ovisno koliko ih kvalitetno bingewatchate) i povežu se s likovima. Naravno, postoje dobre serije i dobri filmovi koji se svima sviđaju, bez obzira na to što preferirali.
Vjerojatno nikada više serija i filmova nije postojalo nego što je danas slučaj, a sigurno nije nikada bilo dostupnije. Osim novih serija i filmova (koji ipak sada kaskaju zbog cijele koronavirus situacije), može se pronaći sve. Od kultnih serija kao što su Žica ili Seks i grad (vrlo različite, ali i dalje kultne..), pa do onih manje uspješnih koje ipak nisu toliko zaživjele u ono vrijeme, a sada su veliki hit.
Serije se bave danas svakakvim temama, od onih koje pričaju teške životne priče (poput Unorthodox) pa do onih koje su tu kako bi se ostvarili naši snovi o pljačkanju banke (La casa de papel). Između ostalog, možda i najpopularniji žanr su upravo teen serije. Postoje razne teen serije, no uvijek postoji neki prevladavajući trend. Prije desetak godina su vampiri i vukodlaci bili trend, prije toga polaznici elitnih škola, a danas… Što je danas u trendu?
Teen serije koje su u posljednje vrijeme aktualne na sceni se posvećuju onim stvarima koje su donedavno bile tabu tema – psihički problemi, emocionalna nedostupnost, toksični odnosi, seksualna edukacija… Teme kojima nije bilo previše mjesta u ‘starim’ serijama. Naravno, svaka dobra serija ima neku novost, novi problem koji napada, i baš zato se uspijeva izboriti za potpunu pažnju javnosti.
Chanel školska torba
Ipak, kada bismo usporedili serije Sex Education i Tračerica, vidjeli bismo da se dvije serije itekako razlikuju. Dok su u Tračerici glavni likovi dio elite New Yorka, koji su sve osim običnih tinejdžera. S druge strane, u SE, likovi su obični srednjoškolci. Naravno, likovi iz obje serije su napisani tako da se gledatelji mogu poistovjetiti s njim, ali vjerojatno je lakše prepoznati se u seriji gdje su likovi tinejdžeri koji ne nose školske knjige u Chanel torbi.
Jedna od prvih serija koja se tome posvetila je i kontroverzna 13 Reasons Why koja je otišla tako daleko da je prikazala priču samoubojstva, a sličnim se problemima pozabavila i serija Euphoria. Čak se i u Tračerici, koliko god djelovala nedostupna, spominju problemi samoubojstva, prihvaćanja vlastite seksualne orijentacije, bulimije…
Među kultne serije se definitivno ubrajaju i Gilmorice, koja je, osim samohrane teen majke, ipak zaobišla ostale probleme. Najveći problem koji se spominje je anksioznost, koja se spominje u šaljivom tonu, i to na primjeru sporednog lika.
Možda su problemi tinejdžera iz tih vremena bili drugačiji od onih koji danas muče tinejdžere, ali teško je zamisliti da su toksične veze nekad bile normalne, a u serijama se vrlo često upravo takvima prikazuju, romantizirane.
Kritika na prošlost
Danas tome nema previše mjesta, odnosno javnost loše reagira na takve stvari. Nerijetko ćete i na društvenim mrežama i blogovima pronaći komentare na starije serije gdje se ukazuje na razno razne probleme. Recimo odnos između Chuck i Blair iz Tračerice, gdje ju on u svakoj sezoni povrijedi na neki novi način, definitivno nije nešto za što bismo danas navijali.
Sigurno je i jedan od problema s teen serijama, koji je nažalost još uvijek prisutan, taj da tinejdžere najčešće glume ljudi koji su daleko od tinejdžera… Usporedbe radi, u prvoj sezoni Tračerice, Leighton Meester je tada imala 21 godinu, a njezin lik, Blair Waldorf, ima 16 godina. Svi znamo da ljudi s 21 godinu ne izgledaju isto kao ljudi sa 16… Tako se postavljaju nerealni standardi ljepote, koji onda utječu i na same gledatelje.
I dok je još uvijek teško pronaći seriju gdje glumci zaista imaju godina koliko i njihovi likovi, barem se više ne forsira jaka šminka. Gledajući serije, primijetit ćete i one neugodne prištiće s kojima se svi muče u pubertetu, koju kilu viška – općenito, likovi u serijama više ne moraju biti savršeni. Prije su i ‘outsideri’ izgledali kao da nemaju mane, a kamoli glavni likovi.
Sve više i više dolazimo upravo do nesavršenstva, nečemu što prije nije bilo mjesta na televiziji ili bilo kojem mainstream mediju. Tko zna, možda jednom zaista i dođemo do toga da likove koji su u srednjoj školi, zaista i glume ljudi koji bi trebali biti/jesu u srednjoj školi…