Tek joj je 20, a bavi se heklanjem: ‘Nema boljeg osjećaja nego kad odjeneš svojih ruku djelo’
Imate li vi neki hobi kojem se ne posvećujete dovoljno? Ili još bolje, želju za hobijem koju nikad niste uspjeli ostvariti? Odlično! Danas donosimo priču jedne djevojke, zbog koje ćete napokon uspjeti pronaći vremena za to. Ona se bavi – heklanjem.
foto: Marta Matković, privatna arhiva
U današnjem modernom i brzom svijetu, heklanje nije nešto što prolazi, i to iz više razloga. Kao prvo, zahtijeva rad ruku – sve više do tipkanja i skrolanja nam je preizazovno. Sjećamo li se uopće kako je to držati olovku i s njome pisati? Ili listati stranice knjiga? Kako bismo onda mogli raditi nešto imalo izazovno, kao što heklanje jest…
Kao drugo, heklanje zahtijeva vrijeme. Vrijeme i mir. imamo li mi danas vremena za sjesti sa strane, uzeti heklice i ostatak života staviti na pauzu? Pa baš i ne. Kada ste posljednji put imali vremena za sebe i kada to vrijeme niste potrošili na spavanje? I mislili smo.
Postoji vjerojatno još razloga protiv heklanja, ali budimo realni – ova dva su dovoljna da ne poželite početi heklati. I onda se pojavi neki profil na Instagramu, koji vodi neka djevojka, i ona, naravno, hekla. Ne samo da hekla, već hekla tako da je uspjela od toga napraviti i mini posao. Zanima li vas tko je ta djevojka? Zanimalo je i nas.
– Zovem se Marta Matković i imam 20 godina. Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u smjeru za aranžersko scenografskog dizajnera. Nakon srednje škole sam malo ishitreno upisala fakultet koji mi nije pasao pa sam nedugo nakon upisa odustala i odlučila se fokusirati na rad. Uglavnom sam od tad konobarila, što ponekad nije najzahvalnije zanimanje, ali sam prilično uživala u tome i voljela kuhati kavice. Inače se osim heklanjem volim baviti i crtanjem, a slobodno vrijeme provodim s prijateljima i po mogućnosti što više vani. Heklanje mi oduzima najveći dio dana, no trenutno sam nezaposlena pa imam u pravilu sve vrijeme svijeta za rad. Dok radim uvijek si puštam neki film ili seriju u pozadini da mi ne bude monotono, tako da bi se gledanje Netflixa dalo ubaciti u moju listu hobija, otkrila nam je naša sugovornica.
Naša sugovornica vam je vjerojatno poznatija pod svojim korisničkim imenom na Instagramu: nedovrseno_ . Na njezinom profilu, koji trenutno (čitaj: u trenutku pisanja članka) ima skoro šesto pratitelja i 175 objava, Marta redovito objavljuje fotografije svojeg rada. Na nekim slikama ćete tako naići na odjeću koju je sama isplela, a na drugima na razne figurice.
– Krenulo je kao hobi, prvo sam radila manje stvari kao hobotnice, kornjače i tako dalje… I onda sam s vremenom prešla na majice i kape. Nisam inicijalno to zamišljala kao posao, niti sam očekivala da će se to u takvom smjeru razvijati. Počela sam stavljati slike radova na Instagram i ljudi su mi se sami počeli javljati s upitima o kupnji. Ne mogu heklanje nazvati “poslom” koliko god to je, a ne mogu ni reći da je samo hobi. Od kad sam upala u tu briju to mi je praktički postalo način života i dio svakog dana. Uglavnom se ujutro probudim i nakon kave krenem s heklanjem (ponekad pletenjem, ali u tome sam početnica i ne ide još tako lagano) i onda se time bavim do 16-17 sati kad idem van, tako da imam svojevrsno radno vrijeme koje mi je prirodno došlo. Heklam u tramvaju, u busu, na kavi u kafiću, dođe mi spontano i lijepo mi je imati nešto za raditi s rukama. To je nešto što istinski volim raditi tako da ne mogu to nazvati poslom, jer me jako me oslobađa, rekla nam je Marta (20).
Kada gledate objave na njezinom profilu, jasno vam je da je riječ o nečemu što naša sugovornica zaista voli. No, kako se netko počne baviti heklanjem i kada? Ne djeluje baš kao lagan posao – inače bi sigurno veći broj ljudi heklao…
– Prvi puta sam se s heklanjem susrela s 11 godina. Moja razrednica u osnovnoj školi je heklala i odlučila napraviti izvannastavnu aktivnost na kojoj smo ja i još par curki učile heklati. Tada sam još bila premlada da bi me to “ulovilo” tako da se nisam time previše tad bavila, ali tamo sam dobila osnovno znanje koje mi je znatno olakšalo nastavak rada u budućnosti. Hobijem sam se opet počela opet baviti prije malo više od godinu dana, početkom karantene. Imala sam kod sebe vunu za neke druge projekte i igrom slučaja dostupne heklice, pa kad sam jedan dan na Instagramu vidjela sliku nečeg heklanog i sjetila se da je to nešto što uopće postoji, odlučila sam se opet malo time baviti. Budimo realni, to mi je pomoglo da u karanteni ostanem normalna pošto sam inače osoba koja voli ljude, tramvaje i druženja a sve to nam je bilo ograničeno. Heklanje može naučiti svatko! Ja sam (ponovno) naučila preko YouTube tutoriala, može se na internetu pronaći puno tutoriala i objašnjena za apsolutno sve, zajednica ljudi koji heklaju je ogromna na svakoj društvenoj mreži. Naravno, nekome će to doći prirodnije i lakše a drugi se u tome neće pronaći, sve varira od osobe do osobe. Mislim da je za početnike najteža prepreka razviti tu motoriku u rukama, a kad se to svlada zapravo ima relativno malo osnovnih stvari za svladati i onda se s tim može sve dalje. Kada se nauče osnovne i sredi urednost, sve spada na kreativni dio, kaže nam Marta (20).
Izvannastavne aktivnosti su često mjesto na kojem se otkriju razni talenti i ljubavi. Za nekoga je to gluma, za nekoga je to ples, a za našu sugovornicu je to bilo heklanje. Tko zna koliko ljudi još gaji ljubav prema heklanju, a da to ni ne zna? Na svu sreću, danas je zahvaljujući Internetu moguće sve naučiti, pa tako i heklati.
– Ja inspiraciju crpim iz svega, volim cvijeće i prirodne motive pa to uvijek pokušavam ukomponirati u svoje radove, kao i različite kombinacije boja. Na početku mi je najteže bilo biti uredna i pratiti “pattern” za neke radove, a sada se najviše zeznem na jednostavnim stvarima, kao na primjer kad fulam broj stupića u redu, ili kad radim iz glave nešto što treba imati dva dijela i onda zaboravim kako sam napravila prvi. Heklanje samo po sebi uključuje određenu količinu matematike, kako se radi u krugovima ili u redovima, treba se brojati proširenja i smanjenja. To svima uglavnom zvuči zastrašujuće, ali se lako pamti i lako poprati. I to kažem kao osoba koja nikad nije znala matematiku, našalila se Marta (20).
Osim što zvuči zastrašujuće računanje toga kako što i gdje heklati, ako ćete se time baviti ozbiljnije, morate se pripremiti na proces prodaje. To između ostalog znači i komunikacija s kupcima, organizacija posla i rad s novcima.
– Kod mene proces kupnje funkcionira tako da kupac uplati akontaciju u iznosu cijene vune koja je potrebna za njihovu narudžbu, a ostatak mi plate kod primopredaje ili kod slanja. Sa svima se pokušam dogovoriti tako da plaćanje bude što lakše, tako da mi po dogovoru ljudi nekad plate na 2-3 rate ili kako god im paše. Jedan od najdražih faktora u umjetničkoj okolini mi je to koliko je ljudi spremno na razmjenu radova, na primjer imam već dvije tetovaže koje sam napravila u zamjenu za nešto heklano, od jedne djevojke koja izrađuje nakit ću dobiti par ogrlica u zamjenu za heklanu majicu. Smatram da svaki takav rad koji nastane iz nečije kreativnosti, iz ljubavi prema stvaranju, nosi neku svoju posebnu energiju. Uglavnom stignem ispuniti narudžbu unutar dva tjedna, ovisno o tome koliko je kompleksna, koliko drugih narudžbi imam i koliko imam u tom trenu drugih obaveza. Za narudžbe koje su kompleksnije i imaju više detalja radim skice, ali osim tog sve drugo radim iz glave jer već otprilike znam što želim i što mogu pa se samo vodim po svojoj intuiciji kod izrade. Nadam se da ću u budućnosti moći živjeti od zarade od heklanja, trenutno zaradim dovoljno da si pokrijem neke osnovne troškove i izlaske, što je po meni isto određeno postignuće jer si iz ničega stvorim nešto, radeći nešto u čemu uživam. Želim u jednom trenutku otvoriti i web shop kako bi imala pristup širem tržištu, no to su trenutno i dalje samo planovi, ispričala nam je Marta (20).
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih vam postane drago što je netko jednom izmislio društvene mreže. Osim što pomažu ljudima da se druže i kada se ne mogu vidjeti, omogućuju i mladim talentima da se probiju, bez ičije pomoći. I naravno da onda to još i više motivira ljude da se posvete svojim hobijima, koji onda na kraju i postanu više od hobija.
– Dobra motivacija za nekoga tko se želi početi baviti heklanjem je to da nema boljeg osjećaja nego kad na sebe obučeš nešto što je tvojih ruku djelo, lijep je osjećaj iz klupka vune dobiti nešto unikatno što nitko drugi nema i divan je osjećaj kada si možeš reći „da, ja sam na ovome radila, uložila volju i trud, sama nešto izgradila i postigla i znam da mogu još i više“. Bitno je baviti se nečime, izražavati, imati nešto što te makne od TV-a, mobitela, fokusirati se na nešto što je distancirano od stresa koji nas okružuje. Svaki hobi, i sve vrste stvaranja su vrsta rada na samome sebi, i to oko sebe najviše volim i vidjeti, ljude koji vole ono što rade i rastu kroz to. Prva stvar koju sam probala napraviti je bio jedan šal kojeg nisam ni htjela kasnije dovršiti nego sam s time samo učila kako to sve funkcionira. Prva uspješna stvar je bio jedan privjesak plave hobotnice, a najdraža stvar koju sam ikad napravila je vjerojatno ovaj veliki zeleni džemper s naslovne fotografije. On nije na prodaju nego je poklon od mene za mene i apsolutno najdraži komad odjeće kojeg imam, pohvalila nam se Marta (20).
