Tješimo se da će biti bolje: Bivši studenti otkrili nam kako zaista izgleda život nakon diplome
Vrijeme je ispitnih rokova i trenutno svi mrzimo same sebe i našu odluku da upišemo fakultet, pogotovo fakultet koji smo upisali. Imam osjećaj da je to normalno, iako mržnja možda ne bi trebala biti početna točka, pogotovo kada je u pitanju faks, trebali bismo studirati nešto što volimo?
U svakom slučaju, vrijeme je ispitnih rokova i kritično je. Taman smo u drugom tjednu kada više nemamo snage ni za što, a upravo je sada vrijeme kada bismo trebali stisnuti i izgurati još malo, kako bismo onda mogli čim prije završiti sa svime, sretno položiti ispite i možda se odmoriti par dana prije novog semestra.
Ono što nas cijelo vrijeme drži živima jest činjenica da je sve ovo privremeno – nekima manje, nekima više, ovisno o tome koliko dugo studirate, ali čak i da ste ‘vječni’ student, u jednom trenutku barem morate izgubiti pravo studiranja, pa je svakako bolje završiti prije negoli što se to dogodi.
Kada razmišljamo o budućnosti nakon faksa, većinom razmišljamo samo o tome da više neće biti faksa, ali rijetko kada imamo točnu viziju onoga što nas čeka. Možda čak i imamo neku ideju o tome kako bismo htjeli da stvari izgledaju, no tko zna hoće li nam se to ostvariti? Koliko ljudi je završilo fakultet, pa na kraju bilo nezaposleno, ili završilo radeći skroz deseti posao?
Samo bitne stvari
Možda nije najpametnije stresirati se oko toga u vrijeme rokova, ali budimo realni, u vrijeme rokova se želimo stresirati oko svega, nije nam dovoljan stres koji nam daruju ispiti i profesori, pa rado usmjerujemo svoju pažnju i na ostale, apsolutno ‘bitne’ stvari.
Kako su ispitni rokovi i meni, odlučila sam pročačkati malo i saznati kako izgleda život nakon faksa, kad napokon imamo tu diplomu u ruci!
– Svi kažu da je studiranje najljepši period života, no ja sam diplomirala pred nekih godinu dana i mogu reći da mi je život sada jednako lijep, ako ne i ljepši! Posao sam dobila odmah (radila sam nešto i prije kraja faksa u jednoj firmi, pa su me samo zaposlili za stalno kad sam dobila diplomu) i mislim da je to ustvari zašto se tako osjećam. Preselila sam se iz studentskog doma u stan i više ne moram brinuti oko ispita, a ostalo je sve isto kao što je bilo prije godinu dana. Neki dan sam si napokon stavila trajno prebivalište u Zagreb, pa evo, nadam se da će to tako i ostati, ispričala nam je Petra (25).
Istina je vjerojatno ne postoji veća radost od one kada nađete posao odmah nakon diplomiranja, ali ne radi se o pukoj sreći, nego u većini slučajeva upravo o radu i trudu koji se na kraju isplati, kao u slučaju Petre i radu tijekom studija.
Ništa kao piva između predavanja
– Kao student sam samo čekao kada ću napokon izaći s fakulteta i nikada se više vratiti kao student, no sada gledajući unazad, vidim da su to bila i više nego lijepa vremena. Rijetko kada se sjetim ispitnih rokova i ostalih stresnih trenutaka, ali ono čega se sjećam su sva druženja s ekipom s godine. Bio sam te sreće da smo bili baš dobra generacija, pa se i dan danas čujem s većinom, ali u studentskim danima smo bili nerazdvojni. Danas si ipak ne mogu dopustiti sve što sam tada mogao, pa je na primjer neprimjereno da u pauzi na poslu popijem pivu ili dvije, dok sam na faksu to često radio između predavanja… Sada sam zadovoljan sa svojim životom, ne mogu se požaliti, ali stvarno mi fali taj ‘boli me briga’ stav koji smo svi imali dok smo bili mladi i poletni. I da, čim završite faks, mamurluk postane pedeset puta gori nego što je ikad bio, straši nas Stjepan (38).
Svi mi znamo da su studentski dani najljepši, zato se neki od nas toliko i drže istih hehe. Ali lijepo je znati da se studentska druženja nastave kada i nisu studentska. Ili možda samo zauvijek ostanu studentska, pa baš zato opstanu?
Stres, pa stres, pa još malo stresa..
– Faksa, za razliku od srednje, se sjećam kao izuzetno stresnog perioda u životu. Nisam bila jedna od onih kojima je studiranje samo po sebi dovoljno, pa sam uvijek bila na sto strana. Zbog tog ritma, koji sam sama sebi stavljala, mi je bilo jako teško preživljavati, a nerijetko se događalo da je upravo faks ispaštao. Ne zato što mi nije bilo stalo do njega, već zato što sam tamo imala najmanje odgovornosti, iako ni to nije baš istina. U svakom slučaju, kad sam završila s faksom, samo sam nastavila s ostalim poslovima koje sam inače žonglirala s faksom i bilo mi puno lakše. Do sada nisam ništa požalila, ali vidjet ćemo kako će se to nastaviti u godinama koje dolaze, nada se Sunčica (29).
I nakon što ste izgubili oko pet minuta vrijednog vremena koje ste mogli utrošiti čitajući nešto što će vam biti potrebno na sutrašnjem ispitu, barem vam možemo reći da sve što radite nije uzaludno. Možda vam se sada čini, ali nitko od naših sugovornika nije požalio što je studirao, a neki su čak rekli da ono što slijedi je bolje od ovoga sada.
Znači glavu gore i sretno sa skupljanjem ECTS-a (moraš skupit’ sve!).
