Tko kaže da moderna glazba potiče niske strasti? Djomla KS i njegova propitkivanja vjerskih motiva

Mnogi će reći da je današnja glazba površna i jadna. Da promovira pogrešne vrijednosti i potiče niske strasti. Mnogi će reći da je stara glazba puno kvalitetnija, što glazbeno, što produkcijski, što tekstualno. No, jesu li se ti ljudi ikad susreli s opusom Djomle KS?

Poezija, foto: Pexels; Thought Catalog

Kakvu god glazbu slušali, na njegove hitove ste sasvim sigurno naletjeli. Kao njegovu najpoznatiju pjesmu, definitivno bismo morali izdvojiti Gajba puna piva, koju smo prije nešto manje od deset godina svi slušali. Bio je to hit koji je Djomlu lansirao u sam vrh domaće strane glazbe. Da, točno smo to napisali.

Ipak, danas se nećemo pozabaviti tim hitom, mada bi se i o njemu dalo štošta reći. Mi ćemo uzeti u obzir druge dvije pjesme, od kojih je jedna također živjela veliki uspjeh, dok se druga nažalost nije uspjela toliko probiti. U pitanju su pjesma – Sad ga lomi i Zakintos. Naravno, za Zakintos ste čuli, a ako ste na maturalcu bili u Grčkoj, onda vam je upravo ova pjesma bila himna putovanja.

Pa krenimo s analizom, baš s tom pjesmom. I dok se pjesma kao takva ne bavi nekom dubljom pričom, već je glavna tema odmor na Zakintosu, odnosno dobar provod, postoje neki dijelovi koji su ipak pomalo upitni. Tako u jednom trenutku za Zakintos kaže sljedeće:

 Jedno znaj, to je mesto

koje spaja pakao i raj

Sada, ako ste u svojem obrazovanju imalo pratili književnost, znate da su tema pakla i raja ustvari vrlo česte, bilo da je u pitanju religiozna literatura ili ne. Štoviše, čak se dogodi i da je u nereligioznoj literaturi gotovo pa poželjnija tema, zato što se onda promatra na jedan drugačiji, rekli bi neki i slobodniji način.

Malo toga možemo tvrditi vezano za Djomlin rad, ali jedno je sigurno – u pjesmi Zakintos, Djomla prilazi religioznoj tematici na jedan novi način. Ako ste čitali Dantea, znate da je on smjestio svoj svijet nakon smrti negdje kod Jeruzalema, što i ima smisla s obzirom na kršćansku predaju.

Djomlin izbor Zakintosa nema apsolutno nikakve veze, zato što ne postoji ništa što bi dalo naslutiti da je Zakintos, zaista, mjesto koje spaja pakao i raj. Nadalje, jako je zanimljivo to što su pakao i raj, inače dva nespojiva koncepta, Djomla doslovno spaja, kaže da su povezana. Sad, što on točno misli kada kaže da je Zakintos mjesto koje spaja pakao i raj?

Znači li to da je Zakintos neka vrsta međuprostora u kojem istovremeno postoje pakao i raj? Ili pak to znači da je Zakintos neka vrsta čistilišta? Ili je Zakintos istovremeno i pakao i raj, bez nekakvog prijelaznog prostora? Jako puno pitanja, a nažalost, nedovoljno informacija u tekstu da pružimo odgovor.

Sljedeća pjesma koje se dotičemo jest Sad ga lomi, koja je posvećena izlasku u klubu. Posebno je zanimljiva sintagma ‘oko moje okano’. Trebalo bi provjeriti u rječniku postoji li uopće riječ ‘okano’, i koje je njezino značenje? Što je pjesnik htio reći s time? Ponovno, Djomla ostavlja dovoljno prostora čitatelju da nadopuni značenje vlastitom interpretacijom.

Ipak, ovu pjesmu analiziramo u kombinaciji sa Zakintosom, zato što i ovdje postoje vjerski motivi, odnosno spominje se pakao. Konkretno, u ovim stihovima:

noćas led topimo u paklu gorimo

đavo je u nama čaše lomimo

Prvo moramo primijetiti odličnu zaokruženost značenja. Na početku prvog stiha se spominje led, koji se inače u klubovima nalazi u čašama, i onda Djomla maestralno završi u sljedećem stihu upravo na čašama, lomeći ih. Između se također drži jedne te iste teme, a to je pakao. Svakako je zanimljivo što suprotstavlja dva različita motiva: led koji je hladan i pakao koji je vruć (ili bi trebao biti?).

Stvara tako jednu potpunu cjelinu i ovaj put je ipak nešto konkretniji. Pjesničke slike koje se stvaraju su vrlo jasne – iako on samo kaže da noćas led topimo, čitatelj odmah zna da je u pitanju led u čašama, i na kraju dobiva potvrdu za to s posljednjim motivom, nagrađujući čitateljevu intuiciju.

No, ono na što se želimo posebno osvrnuti jest dio o paklu i đavlu. Prvo kaže da u paklu gorimo – referira li se na već spomenutu pjesmu Zakintos? Želi li on reći da se zapravo gori na Zakintosu? Govori li o doslovnom izgaranju zbog topline pakla, ili ipak postoji neka deblja, jača ideja?

Nadalje, kaže da je đavo u nama. Vjerovali u Boga ili ne, vjerojatno ne biste željeli doživjeti iskustvo đavla u vama. Riječ je o zaista ekstremnom primjeru, zato što dolazi do sjedinjenja, ili poistovjećenja čitatelja s đavlom. Dosta neugodna i nezgodna stvar i teško je uopće shvatiti zašto se odlučio na taj korak.

Doduše, teško je za shvatiti i zašto uopće povezuje izlazak s paklom. Većini ljudi su izlasci vrijeme zabave i opuštanja, a boravak u paklu i ne zvuči toliko opuštajuće. Ili možda griješimo?