Čim se oko nekog filma digne velika buka i prašina, isti privuče veliki broj gledatelja. U sedmoj umjetnost poznato je nekoliko redatelja čiji su filmovi povukli brojne kontroverze, a pogledajte kojih je to 10 filmova bilo zabranjenom širom svijeta.
movies.mxdwn.com
U našim kinima ovih dana igra jedan od filmova najkontroverznijeg danskog redatelja Larsa von Triera ‘Nimfomanka’, no to je samo jedan od brojnih naslova koje svrstavamo među najkontroverznije filmske uratke. Telegraph je objavio popis od 10 prijepornih filmova, stoga pogledajte jeste li koji od njih gledali i zašto su se našli na toj listi.
‘Paklena naranča’ (1971.)
Stanley Kubrick se odlučio snimiti film ‘Paklena naranča’ prema romanu Anthonyja Burgessa, koji se našao na popisu najkontroverznijih naslova zbog scenama eksplicitnog nasilja te tri detaljne i razvučene scene silovanja. Redatelj je pod jakim pritiskom medija i prijetnje smrću zabranio emitiranje filma na britanskom tržištu. Ta zabrana je trajala sve do njegove smrti 1999. godine.
‘Posljednja kuća nalijevo’ (1972.)
Radnja filma vrti se oko otmice dvije tinejdžerki koje osuđenici prisiljavaju na međusobne seksualne odnose, zatim ih siluju, raspore im utrobe i zadave. Navodno je tijekom snimanja scene silovanja, jedna od glavnih glumica Sandra Peabody napustila set jer je bila istraumatizirana.
‘Posljednji tango u Parizu’ (1972.)
Bernardo Bertolucci je zbog snimanja ‘Posljednjeg tanga u Parizu’ bio osuđen na četiri mjeseca uvjetne kazne. Problem je bio u sadomazohističkoj sceni u kojoj Marlon Brando pomoću maslaca priprema svoju partnericu za analni seks. U državama poput Italije, Portugala i Čilea film je bio zabranjen.
– Neuljudan sadržaj uvredljiv za javni moral. Prezentiran s opsesivnim samozadovoljavanjem, ugađanjem najnižim instinktima libida, u kojem dominira ideja uzbudljivih, neprovjerenih apetita za seksualno zadovoljavanje, prožet psovačkim jezikom. Praćen mimo platna sa zvukovima, uzdasima i vriskovima na vrhunca užitka, razlozi su koje je naveo sud u Bologni prilikom određivanja zabrane.
‘Egzorcist’ (1973.)
Kritičari su ovaj film prozvali ‘religijskim porno uratkom’ i ‘najstrašnijim filmom svih vremena’. Također su se pojavile i optužbe da su urednici koristili podsvjesne snimke kako bi utjecali na gledatelje. Nakon provedbe Zakona o video snimanju iz 1984., odbijeno je izdavanje ‘Egzorcista’ i stavljena je zabrana na prodavanje video primjeraka u Velikoj Britaniji.
‘Salo’ ili ‘120 Dana sodome’ (1975.)
U fašističkoj Italiji oteta je skupina učenika koji su iskorišteni za zadovoljavanje i užitak nacista. U spomenuti užitak spadalo je analno silovanje, samoubojstvo, vađenje jezika, skalpiranje, dubljenje očiju, genitalno sakaćenje, incest, ubojstvo i koprofagiju (konzumiranje fekalija).
Tvorac ‘Saloa’ Pier Paolo Pasolini brutalno je ubijen ubrzo nakon puštanja filma u javnost.
‘Dani žene’ (1978.)
Eksplicitno silovanje nesretne plivačice nastavlja se željom djevojke da se osveti napadačima. FIlm sadrži scene vješanja, kastracije, udaranja sjekirom i vađenja utrobe. Prije premijere u SAD-u naslov ‘Dani žene’ bio je cenzuriran, a u mnogim europskim zemljama, potpuno zabranjen.
‘Brianov život’ (1979.)
Glavni junak Brian neodoljivo podsjeća na Isusa Krista, a scena koja je najviše razljutila klerike je ona u kojoj razapeti Brian zviždi s kolegama pjesmu ‘Always Look on the Bright Side of Life’ (‘Uvijek gledaj na vedru stranu života’).
Crkva je optužila film za bogohuljenje i pokušala ga zabraniti. ‘Brianov život’ je bio nacionalno prikazan, no nekoliko britanskih gradskih vijeća zabranilo je njegovo lokalno prikazivanje, a neke od tih zabrana i danas vrijede.
‘Djeca’ (1995.)
Sedamnaestogodišnjak nesvjesno širi virus HIV-a zato što inzistira na seksu sa svojim vršnjakinjama bez zaštite. Publiku su šokirali konzumacija droge, nasilje i silovanja mladih glumaca, a mnogi su se zapitali oko motiva redatelja Larryja Clarka kao i za njegovo otvoreno referiranje na dječju seksualnost.
‘Rasturi me’ ( 2000.)
Slučajni susret Nadine i Manu odvede ih na putovanje koje se temelji na seksu i ubojstvu te one steknu ozlogašeni status na nacionalnoj razini. Na kraju Manu prepoznaju u jednom dućanu čiji je vlasnik upuca, a Nadine policija uhiti prije nego što je pomislila počiniti samoubojstvo. Glavne uloge pripale su bivšim porno zvijezdama, a film je u Francuskoj zabranjen za mlađe od 16 godina te u Velikoj Britaniji za mlađe od 18.
‘Antikrist’ (2009.)
Trenutno se u našim kinima prikazuje von Trierova ‘Nimfomanka’, a pet godina prije ovaj danski redatelj šokirao je svijet s ‘Antikristom’. Za vrijeme njegova prikazivanja u Cannesu 2009. četvero gledatelja se onesvijestilo, a filmski kritičar Telegrapha Sukhdev Sandhu za ovaj film je rekao da se radi o ‘pornografiji nasilja’. Britanski mediji su se pitali bi li ga trebalo zabraniti za mlađe od 18, bez rezanja dijelova filma.
‘Antikrist’ prikazuje tjeskobu u koju pada par nakon što im je sin pao kroz prozor i umro dok su oni vodili ljubav. S namjerom da se oporave i zaborave na bolnu prošlost, odlaze u kolibu Eden u šumi, no ta ih odluka dokonča. Žena napadne muža komadom drveta, zatim mu bušilicom probuši rupu u nozi za koju pričvrsti uteg. Nakon toga se sama genitalno osakati škarama te ju na kraju muž udavi i zapali.
