[Top sportaš] 17-godišnji riječki rukometaš iz malene Kozale prešao u gigantski PSG
Halil Jaganjac, 17-godišnji je rukometni wunderkind iz Rijeke, koji će svoj sadašnji klub Kozalu, prvog srpnja zamijeniti jednim od najvećih klubova svijeta Paris Saint Germainom. Ovaj lijevi bek, dva metra visok, trenira od drugog razreda osnovne škole, a trenutno pohađa treći razred Hotelijersko-turističke škole u Opatiji. Kako se osjećao kada je shvatio da će uskoro svlačionicu dijeliti s velikanima poput Hansena ili Karabatića, kao i niz drugih pojedinosti o sebi, otkrio nam je sam.
Halil Jaganjac / izvor: Facebook MRK Kozala
Da se sve može uz puno truda i rada, dokazao je 17-godišnji Halil Jaganjac. Naime, on će dres riječke Kozale, prvog srpnja zamijeniti onim Paris Saint Germaina. Ovaj lijevi vanjski, već godinama ide korak ispred svojih vršnjaka, a od ljeta će imati priliku za uspon, u klubu koji nudi idealne uvjete. Kako je sve počelo, koje je do sada uspjehe zabilježio te kakva su mu očekivanja od profesionalne karijere, rekao nam je Halil.
Prije PSG-a dva puta s Halilom pregovarao Veszprém
Počeo u Matuljima, kao zaigrani dječarac
Profesionalni rukometni put, tek je ispred iznimno talentiranog Halila Jaganjca, ali da bi došao do ovog stadija, prošle su godine rada, truda, isprva i čisto dječje zaigranosti.
– U drugom razredu osnovne, imao sam prve kontakte s rukometom, u klubu Matulji. To naravno na početku nisu bili ozbiljni treninzi, nego upoznavanje sa sportom kroz igru, prisjetio se Jaganjac.
Sada pak trenira, jednom do dva puta dnevno te nastupa za MRK Kozalu, u kojoj ju je došao u mlađem kadetskom uzrastu, zajedno sa svojim trenerom Alenom Tomašem, koji ga prati od samih početaka.
Do sada je zabilježio niz uspjeha.
– Od 2010. godine sudjelujem na državnim prvenstvima i na svakom sam bio ili najbolji strijelac, ili najbolji igrač ili u idealnoj postavi završnice. Kao najveći uspjeh bih izdvojio osvajanje državnog prvenstva prije dvije godine u Poreču, kada smo svladali Zagreb u finalu, a ja sam bio najbolji strijelac prvenstva. Kada je riječ o reprezentaciji, do sada nismo sudjelovali u međunarodnim natjecanjima najviše kategorije, ali nas sada u kolovozu očekuje Europsko prvenstvo za kadete. Međutim, evo baš prije par dana smo u Bugojnu osvojili jak turnir, na kojem je sudjelovalo osam reprezentacija. Taj turnir organiziraju Katarci na najvišoj razini. Primjerice utakmice su sudili visoko rangirani europski suci, a igrali smo protiv Slovačke, Srbije, BiH, Katra, a Poljske u finalu, objašnjava potanko mladi lijevi bek.
Potpisivanje ugovora s Parizom izazvalo je mješavinu emocija – smijeh, strah i uzbuđenje
Kao kratkoročni cilj, Halil si je zadao da na pravi način završi natjecateljsku sezonu sa svojim klubom, a potom…
– Idem u Pariz naplatiti veliki trud koji sam ulagao svih ovih godina. Sada je sve na meni. O mom radu ovisit će daljnji razvoj i to kada ću zaigrati i stati uz bok Hansenu, Karabatiću i ostalim velikanima, govori nam Halil.
Za mnoge sportove u Hrvatskoj, perspektiva baš i nije najsvjetlija. Rukomet, nije u tom košu, smatra 18-godišnji rukometaš.
– Mislim da Hrvatska ima najbolju struku i trenere koji ulažu srce i puno truda u radu s mladim igračima. Tako da je na kraju krajeva hrvatski rukomet jedan od najboljih na svijetu, a mladi igrači imaju priliku dobiti izvrsnu podlogu za kasnije profesionalno bavljenje ovim sportom. Uostalom reprezentacija i svi ti igrači koji igraju po najboljim klubovima, pravi su dokaz tome, naglašava Jaganjac.
Mladi rukometaš, još uvijek član Kozale, pojasnio nam je i kako se osjećao netom nakon potpisivanja ugovora s PSG-om.
– To je bila mješavina sreće, straha i uzbuđenja. Taj strah će mi dobro doći kao dodatni poticaj za daljnji trud i rad, a sreća me ispunjava pri pomisli da ću upoznati, dijeliti teren i dodavati se s igračima kojima sam se do sada divio samo preko tv-a. Da mi je to netko rekao prije 3-4 godine, samo bih mu se nasmijao, uzbuđen, ali ipak prizemljen i skroman je Halil.
Dotakao se još i očekivanja od Europskog prvenstva u kadetskom uzrastu, koje će Hrvatska igrati u kolovozu.
– Očekivanja su velika. Osvojili smo tri turnira zaredom, računajući i ovaj zadnji u Bugojnu, pobijedili smo mnoge jake reprezentacije. No, ne treba se opuštati, nego nastaviti raditi pa rezultat na Europskom neće izostati, rekao nam je Halil.
Na pitanje razmišlja li o pozivu u A selekciju, odgovara da je još mlad i da je vrijeme pred njim, ali da ne sumnja kako će ga izbornik pozvati, ako bude pokazivao dobre partije.
Mrzi matematiku, a voli povijest
Kao što smo prethodno spomenuli Halil je učenik trećeg razreda Hotelijersko-turističke škole u Opatiji.
– Ovu školu sam upisao jer ne volim predmete s brojevima poput matematike, fizike i kemije. Od navedenih predmeta imam samo matematiku, koja mi je omražena, a od onih koje volim, ne bih posebno isticao tjelesno, jer se vjerujem podrazumijeva. Od ovih koje se treba učiti, volim povijest i jezike, jer sam svjestan da su oni jako neophodni u životu, pojašnjava megatalentirani rukometaš iz Rijeke.
Dodaje da je u osnovnoj školi bio odličan i vrlo dobar po općem uspjehu, dok je u srednjoj sve razrede vrlo dobar. Kao pravi sportaš s vrhunskim predispozicijama, vladanje mu je kroz cijelo školovanje uzorno.
Omiljena mu je knjiga Životinjska farma, a neostavarena želja zaigrati na Olimpijadi
Nismo propustili iskoristiti priliku te pitati Halila i nekoliko brzopoteznih pitanja, osobnije naravi.
Omiljeni sportaš?
Blaženko Lacković.
Najdraža knjiga?
Životinjska farma.
Omiljeni film?
Čitav serijal Rocky.
Hobi?
Rukomet mi uzima 90 posto slobodnog vremena, ali recimo da u ovom ostatku volim voziti bicikl po šumi.
Osobine koje cijeniš kod sportaša?
Poštivanje protivnika, koreknost prema sucima, treneru i suigračima, upornost i požrtvovnost.
Omiljeni sportski kolektiv?
Barcelona.
Neostvarena želja?
Zaigrati na Olimpijadi.
