[Top sportaši] 17 kadeta iz Učeničkog doma trenira za kadete HNK Rijeke
U Učeničkom domu ‘Podmurvice’ 17 učenika trenira nogomet u kadetima HNK Rijeka. Među njima su Lovro Majkić, Marin Ćaćić i Frane Vidović s kojima smo razgovarali o tome kako je trenirati i igrati u jednom velikom klubu te kako uspijevaju svoje obaveze uskladiti s onim školskima. Treninge imaju dvaput dnevno, zbog čega nemaju slobodnog vremena kao njihovi vršnjaci. Upravo zato često se odriču onoga što je drugim učenicima uobičajeno, npr. izlazaka. U školi im zbog sportskih obaveza ne popuštaju pa jedva stižu učiti, a zbog utakmica koje su nedjeljom, rijetko viđaju obitelj.
srednja.hr
Dečki dolaze iz različitih krajeva Hrvatske, a u HNK Rijeku su došli kao mlade nogometne nade. Lovro je iz Zagreba, točnije iz Bistre, a u Rijeku je došao prije godinu dana zbog nogometa.
– Ovdje su bolji uvjeti i više toga su mi ponudili pa sam zato došao. Treniram nogomet već deset godina i golman sam. Kad sam došao u Rijeku, bilo je strašno. Prvi dan sam mislio da ću se vratiti doma jer mi je bilo teško biti tako daleko od kuće. Nakon tjedan dana bilo mi je lakše, ispričao nam je petnaestogodišnji Lovro koji pohađa prvi razred Ekonomske škole.
Uz školske obaveze svakodnevno imaju dva treninga
I Marinu je adaptacija bila teška. Došao je prije godinu dana iz Gospića, a trenira već 12 godina. Ima 17 godina, ide u 3. razred Ekonomske škole i stoper je. S Malonogometnim klubom ‘Lika šport’ prije dvije godine osvojio je prvenstvo Hrvatske. Danas trenira istovremeno u oba kluba, kako stigne zbog obaveza. Šesnaestogodišnji Frane nogometom se bavi isto 12 godina, a nakon dobro odigrane sezone u njegovom rodnom mjestu Vinodolu, pozvali su ga u Rijeku već u sedmom razredu osnovne škole. Ide u prvi razred Prve riječke hrvatske gimnazije, igra na poziciji lijevog beka, a u Rijeci je zadovoljan i volio bi ostati.
Treninge imaju svaki dan dva puta pa im bude naporno uskladiti sve obaveze. No dečki kažu da su navikli na takav ritam i da su u školi dobri – svjesni su da im je ona bitna.
– Ponekad mi je teško uskladiti nogomet i školu. Kada sam u popodnevnoj smjeni, trening mi je ujutro u 8:30. Nakon toga dođem u dom, na brzinu pojedem i idem u školu. Nastava traje do 19 pa nakon toga odmah žurim na drugi trening koji je u 19:30 pa jedva stignem. Kad dođem u dom, umoran sam i idem spavati. Kad je škola ujutro, onda lakše stižem. Iako idem u sportsku gimnaziju, nemam lakši program niti sam oslobođen zbog treninga. Najteži su mi latinski i matematika, kaže Frane.
Zbog nogometa rijetko posjećuju obitelj
Treniraju na stadionu ‘Robert Komen’, u blizini doma. Trener im je Elvis Brajković, a pomoćni trener Zoran Šimić. Utakmice su svaku nedjelju popodne, a subotom ujutro također imaju trening. Ako su utakmice gostujuće i putovanje je duže, u subotu već putuju, u nedjelju odigraju i odmah se vraćaju. Igraju u HNL-u u kadetima, a trenutno su drugi na ljestvici, nakon vodećeg Dinama.
– Zbog treninga rijetko idemo doma i to nam je veliki problem. Ostajemo sami u domu cijeli vikend, nemamo što raditi osim gledati televiziju i ležati. A curu ne smijemo imati, smije se Frane.
Kažu da kod cura nemaju veći uspjeh zbog toga što su nogometaši, no njihova odgajateljica Lucija Jančec otkrila nam je da se cure u domu raspituju kada mogu doći upoznati ove dečke. Kada loše igraju, nakon utakmice treneri im ukazuju na to u čemu su pogriješili i onda cijeli tjedan to ponavljaju da se ista greška ne bi dogodila opet. U budućnosti se svi se žele baviti nogometom
Ozljede su česte u ovom sportu
– Treba imati sreće da bi u tome uspjeli, treba se sve posložiti. Ako ne uspijem, htio bih upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu i postati kondicijski trener. Koliko god si dobar, uvijek mora postojati netko tko će te vidjeti. Ako mi igramo u Rijeci, mora doći netko tko će nas doći gledati i ubaciti u neki veći klub. Kad igramo neke važne utakmice, primjerice protiv Dinama, dolaze iz Ajaxa i iz Italije. Mene su bili primijetili, no nakon toga sam se ozlijedio i završio na operaciji koljena. Protivnički igrač mi je tijekom utakmice ušao s obje noge i puklo mi je koljeno. Nastavio sam trenirati i bilo mi je sve gore. Onda sam odlučio ići kod doktora i morao sam na operaciju. Devet mjeseci nisam igrao. Nisam ni sada kao prije, ali trudim se, želim iz toga nešto naučiti, rekao nam je Frane.
I Marin je imao ozljedu koljena – puknuće patele zbog kojeg je mirovao četiri mjeseca.
– Vratio sam se nakon toga, nije me strah novih ozljeda, a iz svega toga sam naučio puno toga o mom tijelu. Sreće treba imati i da se izbjegnu ozljede – jer one mogu dovesti do toga da se više nogometom ne mogu baviti. Uvijek se možemo vratiti, samo je bitno da ostanemo u glavi pribrani, kaže Marin.
Alkohol i cigarete ne dolaze u obzir
Lovro zasad nije imao veće ozljede, ali kao golman često ima problema s prstima. Svi su dečki rekli da bi u budućnosti htjeli igrati u nekom španjolskom klubu, Real Madridu ili Barceloni, a ako mu to ne uspije, Lovro bi htio igrati u Dinamu. Dok njihovi vršnjaci u tim godinama isprobavaju razne poroke, za njih alkohol ili cigarete ne dolaze u obzir.
– U mom razredu nas ima 27. Od toga je 20 cura, a čak njih 19 puši. Teško se naviknuti na to, u Zagrebu je to ipak bilo nešto manje zastupljeno. Mislim da ti učenici nemaju neki svoj cilj i dolaze u školu zato što moraju, ističe Lovro.
Dečki su rekli da su im roditelji velika podrška i da su ih oni odmalena potaknuli na bavljenje nogometom. Ugovor s HNK Rijekom potpisali su na tri godine, a dobivaju i stipendiju od kluba. HNK Rijeka im plaća smještaj i hranu u domu, a na njima je da treniraju i budu dobri u školi.
– Najbolji uvjeti za sportaše su u nogometu, a za ostale sportove nažalost nije tako jer nema novaca. Mi jednom mjesečno klubu šaljemo tzv. izvješće o sportašima koje se sastoji od informacija iz škole i ocjena te o ponašanju u domu. Surađujemo s njihovim trenerima, a sve se to radi preventivno radi kako bi se nadzirao njihov uspjeh u školi. Ne smiju neopravdano izostajati iz nastave, rekla nam je Olivia Vukić, stručna suradnica pedagoginja u domu.
Iako imaju puno više obaveza, u školi nisu pošteđeni
Ovi su učenici puno odgovorniji od ostalih i žive pod drukčijim uvjetima od ostalih učenika u domu.
– Jako im je važna prehrana, npr. prije treninga ne smiju jesti, odnosno ne mogu jesti kada oni žele. Vrijeme učenja im je skroz skraćeno zbog treninga. Oni dođu poslije škole i treninga iscrpljeni, ali moraju učiti jer im je to jedino slobodno vrijeme. Ne mogu birati kad će učiti. Odgovorni su, posloženi i savjesni, imaju malo slobodnog vremena i baš moraju tada učiti. Škola im je na prvom mjestu, a organizacija im je najvažnija, rekla nam je odgajateljica Lucija.
Izbora ni nemaju. Sportašima se u školi često ne izlazi u susret i nisu nimalo pošteđeni zbog toga čime se bave. Sustav ih opterećuje pa su neki morali napustiti nogomet da bi mogli učiti za državnu maturu i upisati fakultet. No dečki u nogometu uživaju i kažu da je najbolja stvar upravo to – igrati igru koju vole odmalena, stjecati radne navike i učiti se organizirati. Zbog svojih obaveza, za razliku od vršnjaka, rijetko izlaze.
Kad bi npr. htjeli petkom izaći, ne mogu jer u subotu ili imaju trening ili putuju na utakmicu. Velika je to žrtva, ali nadaju se da će se isplatiti. Upravo je to jedna negativna strana bavljenja profesionlanim sportom – puno se moraju odricati i ne mogu raditi stvari koje su za njihove vršnjake normalne. No kažu da znaju da je to put do uspjeha i nadaju se da će ostvariti svoj san koji zasad gledaju na televiziji.
– Kada zabijem gol, srce mi se ispuni, dobijem snagu za dalje, da se bavim onime što volim, zaključuje Frane.
