[Top sportašica] Sjajna Porečanka među pet najboljih odbojkašica američkih sveučilišta
Više od 30 konferencija, u svakoj desetak sveučilišta, i stotine odbojkašica iz SAD-a, kao i iz ostalih dijelova svijeta, a Porečanka Laura Miloš je statistički druga u cijelom sustavu, pored svih djevojaka s UCLA, Penn Statea, Stanforda i tako dalje. Prošle godine je maturirala u srednjoj školi Mate Balote u rodnom gradu te počela studirati biznis na Oral Roberts Univeristyju iz Tulse. I odmah u prvoj sezoni pokazala je svu svoju klasu te je proglašena najboljim novakom cijelog NCAA sustava. Kao studentica također izvršava sve svoje obveze te ima prosjek ocjena vrlo dobar. Kada se počela baviti odbojkom, koji su joj najveći uspjesi u karijeri, kao i daljnji planovi, pročitajte u nastavku.
Foto: Privatna arhiva
Laura Miloš je 21-godišnja Porečanka koja se nakon završetka srednje škole u rodnom gradu zaputila preko bare na studij, za koji je dobila sportsku stipendiju zbog sjajnog odbojkaškog pedigrea. Nastupila je gotovo u svim omladinskim selekcijama reprezentacije Hrvatske, a u dobi od 19 godina je nastupila za seniorsku reprezentaciju te osvojila broncu na Mediteranskim igrama u Turskoj 2013.
Već u drugom srednje dobila poziv iz SAD-a
Laura se odbojkom počela baviti u petom razredu osnovne škole, dakle s 12 godina te je njena karijera bila u konstantnom usponu. Već smo napomenuli da je igrala u gotovo svim mladim izabranim vrstama Hrvatske, a već s 19. i za A selekciju.
Iako je taj poziv dobila i prošle godine, priznaje da nije bila spremna i iskusna ući u prvih 12 igračica koje bi se borile na svjetskom ili europskom prvenstvu pa je odlučila otići u SAD.
– Završila sam srednju školu u Poreču te sam se nakon toga odlučila otići i iskoristiti priliku za studiranje u SAD-u koju mi je pružila sadašnja trenerica Zvjezdana Širola, koja je također Porečanka. Još u drugom razredu srednje škole, tijekom mog treninga pojavila se kako bi pogledala kakva je situacija u mom tadašnjem klubu u kojem je ona također igrala kao mlada. Iskreno, sasvim slučajno, bez ikakve namjere. No taj dan je bio ključan. Ugledala me, svidjela sam joj se kao tip igračice, i odlučila mi je dvije godine prije, bez razmišljanja ponuditi stipendiju, i to odmah nakon treninga.
Imala sam vremena dvije godine da se odlučim što zapravo želim. Te dvije godine nakon njene ponude bile su jako uspješne za mene kao igračicu te sam se jako dvoumila što želim od odbojke. Pokušati profesionalno ili otići u Ameriku gdje ću uz odbojku imati i školu. Bilo je jako teško odlučiti se, ali nakon stavljanja pluseva i minusa na papir između te dvije strane, Amerika je izdominirala, podrobno opisuje kako je došlo do toga da ode u SAD Laura Miloš.
Kolonija iz Hrvatske na Sveučilištu u Tulsi
Prvo freshman sezone u svojoj konferenciji pa u top 5 svih sveučilišnih liga
Prošle godine Laura je počela studirati biznis na Oral Roberts Universityju u Tulsi. Kako nam otkriva, ide joj dobro s obrazovanjem, budući da sve obveze obavlja u roku te uz to ima prosjek ocjena vrlo dobar.
No na odbojkaškom terenu u samom je vrhu. Već u prvoj sezoni postala je freshman godine u svojoj konferenciji, a u ovoj, dakle drugoj statistički je među pet najboljih napadačica u cijelom sveučilišnom sustavu SAD-a. Koliko je to opsežan sustav pojašnjava nam Porečanka.
– U američkoj college odbojci ima 32 konferencije te se u svakoj konferenciji natječe otprilike 10 ekipa. Ovisi kako u kojoj, ali obično prvoplasirana ekipa iz svake konferencije nakon konferencijskog turnira odlazi na NCAA turnir u kojem onda sudjeluju najbolje ekipe iz svojih konferencija i bore se za prvaka američke college odbojke. Turnir za moju konferenciju počinje baš ovaj vikend. Imamo tri utakmice koje trebamo pobijediti, vjerujem u najbolje i prolazak u drugi krug, jer imamo kvalitetu za to, s opravdanim samopouzdanjem naglašava Laura.
U SAD-u je profesionalizam na sveučilištima, a one najbolje odlaze u europske klubove
S obzirom na zavidne nastupe koje Laura ostvaruje u SAD-u upitali smo je ima li nekih ponuda za ugovore na tom kontinentu ili uopće.
– Američki ‘profesionalizam’ su zapravo sveučilišta. Nemaju profesionalne klubove kao što to ima Europa. Najčešće cure koje su jako dobre odbojkašice na sveučilištima i koje žele nastaviti sa svojom karijerom nakon fakulteta, odlaze u profesionalne europske klubove. Tu je Europa ipak jača.
Što se tiče mene, trenutno nemam nikakve ponude. Imam još dvije godine fakulteta, tako da nisam ništa niti tražila, a i nitko mi nije ništa ponudio od europskih klubova. Oni ne prate toliko američku odbojku, što je po meni nepojmljivo, ali tako stoje trenutno stvari. Uvijek mi je jedna od želja bila igrati u nekom profesionalnom europskom klubu i iskreno se nadam da ću to uspjeti ostvariti nakon fakulteta. Jako se trudim i dajem u to i nadam se da će se moj trud isplatiti, objašnjava 21-godišnja odbojkašica.
Malo Laurine statistike od prije nekoliko tjedana
Volim biti najbolja, prosjekom se ne zadovoljavam
Kada smo već na odbojkaškim perspektivama na pojedinim lokacijama, Laura nam je analizirala i brojne razlike u bavljenju ovim sportom u SAD-u i Hrvatskoj.
– Bavljenje odbojkom u Hrvatskoj i u SAD-u je jako velika razlika, što se i podrazumijeva. SAD ima neopisivo bolje uvjete za sportaše za razliku što to ima Hrvatska. Sve je profesionalno, bez grešaka. Od glavnih i pomoćnih trenera, individualnih trenera za trčanje i teretanu, fizioterapeuta, privatnih doktora, izgleda dvorana, svlačionica, ordinacija.
U SAD-u apsolutno ništa ne manjka. Odbojkaški treninzi su na istoj razini, ali zbog uvjeta i organizacije koja je ovdje, kondicijski treninzi i teretana se ne može usporediti s našom. Igrala sam za klub koji je trenutno prvak Hrvatske, tako da usporedivši s kondicijskim treninzima i treninzima teretane jako je velika razlika. Ali kažem, mislim da je do uvjeta i profesionalizma odnosno novčanih mogućnosti koje oni imaju, jasna je Miloš.
Obrazovni sustav je takav da te tjeraju na svakodnevni trud
Kako smo također spomenuli, uz sjajne rezultate na odbojkaškim terenima, Laura sada uspijeva na vrijeme obaviti i sve svoje fakultetske obveze. Ipak na početku je bilo malo teškoća.
– Prva godina je bila jako stresna i teška za mene zbog prilagodbe na njihov sistem rada i slušanje predavanja na jeziku kojeg nisam pričala dovoljno dobro. Prvu godinu sam jako teško hvatala, ali zbog njihovog fantastičnog sistema sam uspjela položiti sve ispite i obaveze u roku.
Sistem studiranja im je puno drugačiji. Tjeraju te da svaki dan radiš nešto za određeni predmet. Svaki tjedan su kratki testovi, papiri koji se predaju i putem kojih također skupljaš bodove. Sve ima jednako veliku važnost. Sve što radiš tijekom godine se cijeni i boduje, od eseja, kratkih testova, prezentacija do završnih ispita koji se boduju identično kao i zadaće, prezentacije i ostale stvari koje su dio predmeta. Tako da se ne gubi jako puno vremena za sjediti i učiti satima za velike ispite, što meni jako paše, a oni od tebe očekuju svakodnevni trud. Prave od tebe discipliniranog studenta koji svakodnevno treba obavljati svoje obaveze. Drugim riječima, sistem je više kao naša srednja škola. Što se tiče druge godine, puno mi je lakše, već sam i puno bolje počela pričati engleski i puno više razumijem što profesori predaju i to se vidi po sadašnjim ocjenama za razliku od prve godine, detaljno nam je sistem studiranja opisala Laura.
Foto: Privatna arhiva
Neostvarena želja mi je odlazak na Olimpijadu
Kao i prije predstavljene top sportaše i Lauri smo na kraju zadali par kratkih pitanja koja su nešto osobnije prirode.
Sportski uzor ili sportaš/sportašica kojoj se diviš?
Irina Kirilova
Omiljena knjiga?
Notebook. Svidio mi se film, pa sam odlučila pročitati knjigu i bila je još bolja.
Najdraži film?
Let iznad kukavičjeg gnijezda.
Hobi?
Čitanje.
Osobine koje cijeniš kod sportaša?
Samouvjerenost i borbenost.
Omiljeni glazbeni izvođač/bend?
Bijelo dugme
Najdraži sportski klub?
Real Madrid
Prosjek ocjena na fakultetu?
Vrlo dobar.
Neostvarena želja?
Odlazak na Olimpijadu.
