Trikovi koje sam skužio igrajući Pokemon Go u Zagrebu

Pokemon Go u Hrvatskoj je službeno dostupan od subote, ali već se tjednima mogu sresti majstori i majstorice koji tumaraju gradom, noseva duboko zakopanim u mobitele. S obzirom na to da sam tehnološki zaostao, a pritom i notorni legalist, igricu sam isprobao tek ovaj vikend. Evo par stvari koje sam skužio loveći Pokemone po Zagrebu. 

Kao klinac nisam bio posebno opsjednut Pokemonima. Nikada nisam igrao igrice na Gameboyu, a u kartama sam bio toliko očajan da sam brzo odustao, obeshrabren tragičnim porazima i izgubljenim kartama. Zapravo, od svih Pokemon stvari, najviše sam volio smoki. Bio sam debeli klinac, šta da radim. 

Pokemon Go nisam čekao tjednima, nisam gledao trailere na YouTubeu, nisam čak ni skidao ilegalnu verziju. A opet, uspio sam se zaraziti u sekundi. 

Prva stvar koju sam primijetio igrajući Pokemone je to da dok igraš, misliš da svi oko tebe igraju. To vjerojatno nije tako. ljudi hodaju gradom i gledaju u mobitele iz bezbroj mogućih razloga, ali činjenica je da uopće nije neuobičajeno da te nepoznata osoba skuži, nasmije se i u prolazu kaže : Kaj halaš a?

Prvi Pokemon koji mi se pojavio bio je Bulbasaur. Pokemon Go, poput ostalih Pokemon igrica na početku ponudi izbor između Charmandera, Bulbasaura i Squirtlea. Ono što dosta ljudi ne zna (a ja znam jer sam tehnološki zaostao pa sam se prije igranja pročitao sve što sam mogao naći o igrici) je da se igrica može početi i s Pikachuom. Ako četiri puta odete od prvih ponuđenih Pokemona, pojavit će se Pikachu. Ja to nisam napravio jer nisam paćenik i jer je Bulbasaur bolji, ali ako baš želite biti Ash, možete.

Druga stvar koju sam skužio i zbog koje sam htio prestati igrati igricu su serveri i naš jadni provincijski internet. Prvi dan kada sam downloadao igricu, serveri su stalno bili preopterećeni i igrica se nije mogla loadati. Preko dana aktivnost je očito prevelika za servere, ali se zato situacija znatno popravi kada padne mrak. Pretpostavljam jer klinci idu spavati. Igrica tada funkcionira dosta dobro, tako da je najbolje vrijeme za lov na Pokemone u Zagrebu tek iza deset. 

Isprva mi je svaki Pokemon koji se pojavio bio uzbudljiv, ali negdje nakon sedmog Rattate počeo sam ih doživljavati kao real life štakore i nije mi se dalo na njih trošiti lopte. To je bila greška. Mislio sam kako su lopte jako važne jer ih imaš ograničeno. To je samo napola istina. Pokelopti ima ograničen broj ALI one koje potrošiš kada fulaš pokemone možeš pokupiti natrag tako da dvaput tipneš na nju. NEMA NA ČEMU MAJSTORI. 

Uhvatite sve Rattate. Ozbiljno.

Dosta je važno uhvatiti što više Pokemona, pa čak i desetog smrdljivog Rattatu, dobiješ stardust, koji se koristi da unaprijediš level bilo kojeg Pokemona. Kada pokemon dođe do određenog levela evoluira, što je manje više jasno svakome tko je ikada igrao bilo koju Pokemon igru. Druga stvar zašto je dobro uhvatiti svakog Rattatu je to što ga možeš poslati profesoru (taj dio nisam baš skužio šta znači) u zamjenu za candy za tu vrstu Pokemona. Na taj si način čistiš listu (šta će ti deset Pidgeya) a s candyjem možeš unaprijediti Pokemona više nego s stardustom. Tako na primjer zamjeniš nepotrebnog Rattatu za Rattata candy s kojim unaprijediš jednog Rattatu u malo boljeg štakora. 

Pokemon Go zahtijeva puno kretanja. Ne nužno hodanja. Kretanja. Koliko sam shvatio, igrica mjeri kretanje ne putem nekog algoritma koji mjeri broj koraka kao na onim fitness aplikacijama, već mjeri udaljenost koju si prošao putem GPS-a. Ima zaštitu od varanja, tako da ne možeš baš sjesti u auto i prošišati pet kilometara i dvije minute i otvoriti jaje jer će aplikaciju skužiti da se krećeš prebrzo, ALI možeš se voziti biciklom, što nije preporučljivo jer je dosta opasno voziti se i gledati u mobitel. Najbolje je voziti se tramvajem, koji je dovoljno spor da se ne skuži, a opet prijeđe dobru udaljenost dok cijelo vrijeme sjediš i još stigneš pokupiti iteme u pokestopu. 

Pokemoni su podijeljeni po rijetkosti, tako da ćete neke nalaziti stalno, a neke ćete teško naći. U svome stanu naći ćete samo one najčešće, a za veće ulove trebati ćete se malo prošetati. Iz nekog razloga u Zagrebu su jako česti Jynxi, koji bi trebali biti relativno rijetki, a sinoć je na primjer gym kod Đamije čuvao Snorlax koji je navodno ‘mitski’ rijedak. 

Nemojte napadati Gymove drugih timova dok niste dosta jaki (inače postoje tri tima koje birate kada ste level pet). Borilišta funkcioniraju tako da ga pojedini tim zauzme i na tom mjestu ostavi pokemona ili više njih. Kada želite napasti gym, odabirete šest svojih pokemona za borbu. To može biti dosta skupo jer ako ste jadni kao ja, izgubit ćete od prvog Pokemona u Gymu a onda ćete morati trošiti potione i reviveove da oživite i izliječite svoje Pokemone, a tih itema koliko sam skužio nema baš puno okolo.