Tužna i poučna priča o stvarnom i lažnom prijateljstvu

Po mnogima trenutno najveći bosanskohercegovački živući pjesnik, pisac i scenarist Abdulah Sidran, napisao je tako jednu priču, koju mu je davno jednom rekao pokojni uvaženi pisac i skulptuor Nedžad Ibrišimović. U fabuli se radi o nesretnoj sudbi jednog vrapca, a kroz koju se iščitavaju neke pouke o međuljudskim odnosima.

Cijenjeni bosanskohercegovački književnik Abdulah Sidran u Dnevnom avazu svakodnevno objavljuje svoje tekstove unutar rubrike ‘Na granici’. Tako je prije par dana, napisao, kako ju je on naslovio, ‘Tužnu i poučnu priču o nesretenom dživdžanu’ (tur. vrabac), za koju je inspiraciju pronašao u razgovoru s također uvaženim piscom i kiparom iz susjedne zemlje Nedžadom Ibrišimovićem.

Prenosimo priču s popratnim Sidranovim objašnjenjima u cijelosti:

Kazivo mi ovu priču Nedžad Ibrišimović, prije mnogo godina. Raziđosmo se, a ne stigoh ga upitati da li je on nju negdje ‘ubrao’ ili, u svojoj genijalnoj mašti, sam smislio.

Ciča zima. S telefonske žice, nasred ceste, u zaleđen snijeg, pade smrznut vrabac. Samo što nije u zraku dušu ispustio.

U tome trenu cestom naiđe golema i presita krava i baš u tome trenu nadođe joj da isprazni trbušinu te zastade i obavi to – baš po njemu, smrznutom nesretnom vrapcu. Vruća balega raskravi dživdžana, on promrda glavicom, malčice se strese i u svome ptičjemu mozgu razumje da je toga trena – uz kravlju pomoć – izbjegao smrt.

Obuze ga nekakva veselost, te zacvrkuta iz sveg glasa. Tu, uz cestu, na nekakvoj tarabi kunjala nekakva mačka, začula njegov radosni cvrkut, pa kad vidje gdje je, poskoči, šćepa ga u šape i začas poždera.

Nije bogznašta, kažem genijalnom piscu.

Sačekaj. Ima pouka. Tri pouke.

Da čujem.

Jedan: Nije ti prijatelj svatko tko te iz gov… vadi.

Dva: Nije ti neprijatelj svatko tko po tebi gov… baca.

Tri: Ne cvrkući kad si u gov…