U 12 sati prešla 100 kilometara: studentica Marijana otrčala ultramaraton
Trčanje je mnogima jedini izvor rekreacije, dok se maratoni smatraju rezerviranima za profesionalce koji se svakodnevno bave ovim sportom. Međutim, studentica Marijana Bojić dokazuje kako uz fakultetske obveze i studentski posao možete biti u jako uspješni u maratonu. Iako se ovom aktivnošću bavi tek dvije godine i to samo iz ljubavi prema trčanju, Marijana je već sudjelovala na 10 dugačkih utrka. Svakom novom trkom pomiče svoje granice i gradi karakter, ali i fizičku izdržljivost.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Kad je loše volje – trči da bude bolje. Kad je pak dobre volje – trči da bude još bolje. Trčanje je njezin psihoterapeut, ispušni ventil i izvor unutarnje snage. Marijana Bojić, 22 – godišnja studentica diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti tek dvije godine trči, a već je bila na 10 dugačkih utrka, među kojima je i najteža te najzahtjevnija trka – ultramaraton.
Provjerili smo s Marijanom što je tjera da iz dana u dan trči, koliko ovaj sport može pomoći čovjeku i u kakvom joj je stanju bilo tijelo i duh nakon što je u 12 sati otrčala punih 100 kilometara.
Svaki tjedan otrči oko 70 kilometara
Jedini odustanak od polumaratona za Marijanu je nemjerljiv u odnosu na njen najveći uspjeh, a to je ultramaraton. Trka koja je organizirana prošle godine na Bundeku trajala je 12 sati, a Marijana je u tom roku otrčala nevjerojatnih 100 kilometara.
– Kad sam to napravila znala sam da mogu bilo što. Padala je kiša i bilo je jako teško, ali tada nisam razmišljala ‘ja sam Marijana, studiram novinarstvo’, već sam prešla u potpunu zen fazu, priča nam sugovornica. Dodaje kako za vrijeme ultramaratona nije razmišljala o tome koliko još mora istrčati, nego je samo išla naprijed.
Ovaj veliki uspjeh rezultat je napornih osobnih treninga, ali i onih u AK Sljeme. Svaki tjedan na Savskom nasipu istrči oko 70 kilometara, a da ne radi i studira u isto vrijeme, ta brojka bi bila veća
Hrvatska kultura prema maratoncima nepostojeća
Sport kojim se svatko može baviti
Naporne i zahtjevne utrke zahtijevaju veliku žrtvu, ali i pripremu. Tako ova stanarka studentskog doma često puta ne ode van na poziv prijatelja.
– Imam izbor hoću li biti u disku do pet ujutro ili se probuditi sutradan i odraditi trening, objašnjava. Sport joj uzima dosta vremena i energije,no tvrdi da svaka žrtva naposlijetku vrijedi.
Osjeća se zdravije i puno zadovoljnije u svojoj koži, proputovala je niz država u Europi i stekla prijatelje za život. Danas zna da će se trčanjem još dugo baviti, iako ne profesionalno.
– Ljudi koji imaju posao i obitelj bave se trčanjem, ne morate biti nadčovjek da trčite maratone, a to mnogi misle. Ne kanim se profesionalno baviti time, jer ja idem na trke isključivo iz ljubavi, objašnjava Marijana.
